Logo


Naslov članka: KAZALIŠTE: Hadžićevi PREVARANTI u Kerempuhu by Ada Jukić
Podnaslov:
Autor:
Monday 22 November 2010 - 18:52:58

Noć kazališta provela sam na premijeri komedije u Kerempuhu.

U koliziji događaja na kazališnim daskama, uz festivalsku filmsku alternativu (One Take Film Festival u domaćem Metropolisu), opredijelila sam se za ljekovitu dozu smijeha protiv sezone recesije i gripe. I nasmijala se.

'Prevaranti' su jubilarna, šezdeseta komedija Fadila Hadžića, a komediograf takvog opusa i iskustva, u poticajnim aktualnim društvenim okolnostima u kojima prevara i prevaranata ne nedostaje, ne može ne biti smiješan. Ali, najveća primjedba Hadžiću je da je mogao biti još smješniji


Zar ne bi bilo smješnije da glavni (prvi) prevarant nije (ne)diplomirani ekonomist, već neki pravnik, primjerice, uvaženi odvjetnik ili sudac (za prekršaje) koji 'nultim stupnjem tolerancije' kažnjava one koji su krivo parkirali ili neprimjerenom brzinom voze bicikl?

Koji je to ekonomist (pa i lažni) mogao nauditi domaćoj ekonomiji više nego koji dobronamjerni političar? Ili poduzetnik (engleski, undertaker:) koji je spreman uložiti jednu kunu u tvornicu pred stečajem!

Zar ne bi bilo smješnije da je u pitanju neki kirurg, na primjer? Neki specijalist kojeg traže domaći celebritiji kako bi sebi osigurali najbolju moguću medicinsku uslugu? Pa kad bi se pročulo da taj koji im to pruža nema doktorsku titulu?

Ili da je stručnjak bez titule neki poznati ginekolog, kod kojeg se porađaju sponzoruše u ulogama nogometnih supruga? Ili da se nestručnjak, takav kakav je, zamjeri nekom obiteljski osjetljivom mafioznom kumu, pa da mu u pitanju ne bude ugled, već život? Ali, dobro, toga nema kod nas, to ne bi bilo uvjerljivo. Već smiješno. Smješnije od jadnog ekonomista koji se dočepao medijske važnosti frazama koje nikome ne mogu nauditi (kao ni pomoći da se izvučemo iz krize).



Uostalom, taj negativac, taj prevarant iz naslova, djeluje simpatično, osobito utjelovljen u privlačnom Adamu Končiću, koji je, a propos, premlad za ovaj lik. On nije samo naočit otac, šef i muž, već je općenito ugodan čovjek, uljudan u odnosima prema svima, svojoj tajnici, konobaru u 'Stamm' lokalu, pa i ucjenjivaču, sve dok ga ovaj ne stjera u kut iz kojeg ne može uljudno izaći. Vrijedan glumac (i pjevač), Končić u ovom castingu premlad je i za oca i za kolegu s kojim je išao u gimnaziju (faks?), a koji dolazi iz Londona.

Zašto baš Londona? Kako god bili impresionirani engleskom hladnoćom ili kolonijalnim štihom, naše gastarbajterske glavne struje više su (bile) usmjerene na bliže germanske destinacije (tu se bečka diploma dobro uklopila). Možda skandinavska utočišta? Evo, da je Habek (Edo Vujić) došao iz Švedske, primjerice, u to bi se uklopio i onaj Volvo kojim se dovezao (a i ženu koju je ostavio mogli bismo zamisliti kao Anitu Ekberg u Fellinijevoj fontani .

Međutim, iako Edo Vujić na pozornici uz Končića doista ne upućuje na istu generaciju, ostvaruje (i na kraju dokazuje) svoju darkersku potenciju, dok glavni junak ostaje neporočan lik koji je samo jednom (malo) zgriješio i sad ga (nepravedno) proganjaju Furije u liku najmanje simpatičnog lika koji istjeruje pravdu 'na svoj mlin' (Otokar Levaj). Konstantin Jušak svojim stilom i stilingom pruža još jedan primjer koji čini starce u konzumerističkom društvu omraženima. On demonizira 'zločin' jednog uspješnog čovjeka u najboljim godinama s jedinom edukacijskom mrljom na svom imenu. Grešnik iz toga čak nije financijski profitirao (osim svoje plaće), što ga, u odnosu na prevarante iz realnih Crnih kronika i Dnevnika, čini još 'nevinijim'. Čovjek koji svojoj ženi donosi ružu i tolerira mladenačka podbadanja svoje kćeri (Ana Maras) idealiziran je lik, kako mu zamjeriti mladenačku grešku!


Čini se da je Hadžić počeo pisati ovu komediju u tijeku akcije Index, kad se činilo da je kupoprodaja ispita (i diploma) najgore štio se može dogoditi našem moralnom društvenom biću! Ali u međuvremenu se dogodilo toliko skandala i afera, da se prisvajanje znanja (zvanja) čini benignim i bez znatnijih posljedica.



Hadžićeva komedija bila bi još smješnija da je sve likove 'uvalio u blato'. Činjenica je da ih je nekoliko korumpirao (vidi naslov u množini), uključujući i one koji bi prevarante trebali sankcionirati (Hrvoje Kečkeš kao Inspektor), ali nije iskoristio sve potencijale prevarantske ljudske prirode.

Bilo bi smješnije da nije poštedio ni jedan lik i sve ih uvukao u kolo prevare, za što su svi manje ili više sposobni.

Tu se izvrsno mogla uklopiti žena (Branka Trlin), dobro držeća kućanica i majka, koja je puna razumijevanja i povjerenja prema mužu, da mu ne vjeruje ni da može 'švrljati s tajnicom'. Zar ona ne bi mogla ostvariti vezu s mlađahnim novinarem (slabo iskorišteni Borko Perić) koji bi svoj stan mogao dobiti na 'moderniji' način od nasljedstva ostarjele stanodavke? Zar neki medijski spin ili prešućivanje nekog skandala ne bi mogli služiti umjesto hipotekarnog kredita? Uostalom, Hadžić se u ovom djelu nastoji pokazati 'in' i 'open minded', uključujući i toleranciju prema istospolnim vezama, pa je mogao malo aktualizirati i moduse prevara (vidi samo što se radi na internetu!).

Pa tajnica, koja je zgodno mogla biti u vezi s direktorom (neposredna udaja ne bi predstavljala prepreku). Okretna tajnica, u interpretaciji elegantne Anite Matić Delić, mogla je, unatoč i mimo te udaje, ostvariti neobvezujuću vezu i s novinarem, na što je upućivala i glazbena tema prilikom njihova susreta. Ovako je ostala samo savršena sekretarica u komediji, koja ne zaslužuje sudbinu na Burzi rada.

Tu je posve artistička, to jest artificijelna, uloga konobara (Ivan Đuričić) studenta glume koji se preobražava u temeljne likove dramske literature. Dobro, pa gluma i jest neke vrste lažno predstavljanje , što se u Prevarantima tretira kao prevara.


Eto kako je humoreskom teško 'za(s)kočiti' život! Dok obradiš jednu društvenu anomaliju u kazalištu, već se druge prikazuju na televiziji!
I sve dok te 'institucije budu radile svoj posao', bit će i smijeha i sapunica .


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.9972 )