Logo


Naslov članka: Razgovor sa Sašom Božićem, redateljem predstave 'O prijeteljstvu'
Podnaslov:
Autor:
Friday 12 March 2010 - 22:15:27

1. Vaša predstava, kao što i sam naslov kaže, govori o prijateljstvu. Zašto baš o prijateljstvu? U današnjoj hijerarhiji gospodarskih i egzistencijskih problema, čini se da su potisnuta pitanja složenih ljudskih odnosa. Što je utjecalo na to da se 'sada i ovdje' pozabavite temom prijateljstva?

Ja se u predstavi ne bavim samo prijateljstvom, već i odnosom filmskog i kazališnog medija te mogućnostima kazališta kao medija da danas o bilo čemu progovori pa i o samome sebi. Odluka da se bavim enigmom prijateljstva, vrlo je intimna i jest nešto što sam poželio istražiti već prije par godina. Također sam svjestan da kazalište kojim se ja bavim, možda jest elitističko i na prvi pogled neopterećeno recentnim ekonomskim i socijalnim trenutkom. No, čini mi se: samo naizgled. Naime, upravo u trenucima socijalnih kriza (a bojim se da je ova dugotrajna) ljudske relacije transformiraju i nadam se i transgresiraju zadane socijalne zadatosti. Govoriti u današnjem trenutku o prijateljstvu po meni etički je subverzivan čin, kako spram socijalnog konteksta, tako i spram medija kazališta samog. Naime danas, hrvatsko kazalište ( ono dobro, dakle nezavisno) doista voli sebe nazvati političkim, no političko kazalište također je pitanje žanra, a bojim se da u tom kontekstu kasnima za europskim valom nekih 15 godina. Suvremeno europsko kazalište ispitalo je granice političkog teatra prije nekih 10 godina i sa valom pomodnosti političkog kazališta, kao i uvijek, pomalo kaskamo.





2. U predstavi važnu ulogu imaju dva filma potpuno različitih filmskih osobnosti, Bergmanova 'Persona' i Fellinijev 'Satyricon'. Na koji način tema prijateljstva povezuje te filmove i te velike filmske autore?

Bergmanov film Persona minimalistička je studija misterije ženskog prijateljstva, dok Federico Felini u svojoj maestralnoj obnovi antičkog Rima, pristupa muško-muškom prijateljstvu u namjerno fragmentiranim slikama eksplozivnog semanticiteta. U smislu rodne problematike možemo promatrati Bergmanov film kao izrazito mizoginičan spram žena, dok Fellini u Satyriconu ne pristupa samo muško-muškom prijateljstvu. Moj je interes za ta dva filma bio interes za načine na koji oba filma tretiraju određenu temu ( prijateljstvo), a ne njihov interes za temu samu.


3. Zašto 'film' u 'kazalištu'?

Kazalište kojim se bavim odredio bih kao esejističko. Esejističko u smislu da problematizira neke izvankazališne sadržaje u mediju kazališta, dakle reprezentacije. Npr. u sljedećem projektu koji radim u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, tema će biti religija, točnije odnos religije i govora, religijskog govora. Film me kao prvenstveno plesnog umjetnika zanima, kao polje fenomenalno suptilne koreografije. Točnije moja je tvrdnja da su i Satyricon i Persona, nevjerojatno složene koreografske partiture.


4. Sudjelujete u plesnim projektima. Kako su povezani ples i prijateljstvo?

Ples je naglašeno socijalan, i to socijalan u smislu da doista ispituje moduse socijalizacije: koliko možemo osjetiti, prepustiti se, vjerovati drugom tijelu? Je li naša komunikacija primarno verbalna i kako komuniciramo drugim sredstvima, sredstvima percepcije, tjelesnosti, izmjene energija, etc.


5. Potiče li pojam istospolnog prijateljstva automatski seksualne konotacije?

Pojam istospolno se u mom pojašnjenju predstave pojavljuje naprosto jer je u Hrvatskoj rodna problematika teorijski toliko zakržljala da se distinkcija roda i spola, još uvijek jako teško pronalazi u jeziku. Naime pojam istorodnog prijateljstva kod nas ne postoji. Prema tome sama predstava ne ulazi dublje u pojmove seksualnosti, iako se oni kao značenjski reperi u predstavi pojavljuju.


6. Kako izabirete suradnike na projektu? Prijateljstvo ili audicija?

U hrvatskoj plesnoj umjetnosti nema dovoljno produkcijskih, niti financijskih sredstava za profiliranje audicija kao sredstva odabira suradnika. No, one mi i nisu drage. Moje iskustvo rada u Europi govori mi da se i vani ljudi pronalaze po nekim zajedničkim interesima za art, koji ne moraju nužno biti i prijateljski.


7. Da li je nakon prijateljstva u Vašem teatru u planu kao predstava i neki drugi interaktivni ljudski odnos?

Kao što sam spomenuo, sljedeći projekt kojim se bavim jest pitanje religijskog govora, točnije možemo li danas uopće u-vjeriti nekoga u nešto. Radi se o tekstu The Church Young Jean Lee, mlade newyorške autorice, koji će imati hrvatsku praizvedbu u svibnju u Muzeju suvremene umjetnosti.


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.8021 )