Logo


Naslov članka: KINO: SVETI GEORGIJE UBIVA AŽDAHU, ratni by Robert Jukić
Podnaslov:
Autor:
Wednesday 13 January 2010 - 23:17:01

Srpski ratni superspektakl 'Sveti Georgije ubija aždahu' ipak je usprkos ambicioznim nastojanjima razočarao publiku na premijeri u kinu Europa. Srđan Dragojević poznat je po filmovima 'Mi nismo anđeli 1 & 2' (1992., 2005.), 'Lepa sela lepo gore' (1996.) i 'Rane' (1998.), i kao logičan nastavak njegovog filmskog i životnog svjetonazora je film koji na određeni art, pomalo humorističan i nadrealan način, sažima srpsku povijest dvadesetog stoljeća. Radnja filma je koncentrirana na početak dvadesetog stoljeća, od Srpsko turskog rata pa do Prvog svjetskog rata u kojem su najveće žrtve, zna se, obične narodne mase. Priča je koncentrirana na ljubavni trokut, u kojem se vojnik (Milutin Milošević) nakon povratka s ratišta ne može suočiti sa svojom invalidnošću i odbija djevojku (Nataša Janjić) koja ga voli. Ona se udaje za njegovog kolegu i nadređenog s ratišta (Lazar Ristovski) koji radi kao seoski žandar, te na taj način ostaje blizu čovjeka kojeg i dalje voli…



Turbulentni početak dvadesetog stoljeća odlična je podloga za prikaz duhovnog stanja koje nastalo i nakon najnovijih sukoba na području ex-Jugoslavije. Svaki rat ima svoje unutarnje zakonitosti, oni koji su ostali živi u pravilu na kraju ne dobiju ništa (osim odlikovanja koja im ničemu ne služe), ili samo mrvice, i bave se sitnim švercom kako bi preživjeli. Odbačeni ratni invalidi u vrijeme mira smetnja su svima, a u slučaju novog rata mogu uvijek poslužiti kao novo topovsko meso. Redatelj je radnju vizualno stilizirao tako da film povremeno djeluje kao kazališna predstava. Uostalom, film je snimljen prema istoimenom kazališnom komadu Dušana Kovačevića koji je napisao i scenarij.



Osnovni problem filma je što Dragojević nije uspio uskladiti osnovu radnju s pretencioznom povijesnom pozadinom. Ima tu svega i svačega, dobrih ideja koje su samo naznačene, a nisu iskorištene, kao kratka epizoda s Gavrilom Principom. Ljubavni trokut više je smiješan nego tragičan, a vjerujem da ti ipak nije bila namjera. Film je odlično produciran, scene bitaka su tehnički dobro snimljene, ali ih ublažava pretjerana stilizacija (a čime se mogu postići i suprotan efekt), i nažalost u konačnici izgledaju poprilično nejasno prvenstveno zbog površne montaže. Naša glumačka uzdanica Nataša Janjić u jednoj sceni pokazala je svoje draži, što je bio jedan od glavnih marketingških aduta da se pogleda ovaj film. Međutim, ako zbog bi zbog toga otišli u kino, onda ćete se razočarati, jer Natašine je golotinje ipak premalo. Pogledajte film bez obzira na navedene nedostatke da vidite kako naši susjedi sagledavaju blisku povijest.


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.7574 )