Logo


Naslov članka: Lu Dionisia: Iz zbirke pjesama HIJEROGAMIJA
Podnaslov:
Autor:
Thursday 24 March 2005 - 11:57:12

 border=
Lu Dionizia (Lucija Ćurlin) rođena je 23. svibnja 1982. u Zagrebu, u kojem živi i studira filozofiju i komparativne religije. Bavi se plesom, glazbom, pisanjem, proučavanjem mitologije, drevnih civilizacija i njihove kulture, filozofije, umjetnosti...

Ograničena na četiri rečenice, nije mogla ni početi nabrajati ‘svoje omiljene umjetnike, filozofe, civilizacije, kulture, umjetničke pokrete, pravce, stilska razdoblja i sve ostale fetiše...’, tako da je samo napisala da je ‘pisanje, uz glazbu i ples, njena najveća strast, u kojoj vidi mogućnost dionizijskog izražavanja života, svekolikog iskustva stvarnosti, svemirskog putovanja, transformacije svakdašnjeg iskustva u nešto veće, cjelovitije, sveobuhvatnije...ekspresionističko izvlačenje onog skrivenijeg, podsvjesnijeg na površinu...(umjetnik kao šaman)’
(Evo koliko ipak stane u četiri rečenice … A.J. )



*SATIR*


Ti misliš da nisi
od samog sebe prepoznat.
Dok mi govoriš
gledam u oči duh proljeća
dječaka-satira-fauna
kojeg su vile nekoć ostavile
da spava u cvijeću
u nekoj zaboravljenoj priči koja mi je
(prvi put kad sam utisnula svoje oči u tvoje)
vratila djetinjstvo
šapćući u glavi
jezikom vjetra…

Frekvencija tvoga glasa
Sjeta u koju si obučen
k'o u minula stoljeća
koja sada stoje jasno preda mnom
u nadmoćnosti djeteta koje
vidi, naslućuje, zna…

Bezvremenost
koja izlazi moćna
iz tvojih simboličnih pokreta
frenetični trzaj
treperavi drhtaj
kroz manični ritam
roni tijelo i -
izlijeće!

Otvaraš se kao
Stih koji tražim
I ono neizrečeno
Unutar stiha
Skriveno što vreba iz
Mesnatog srca pjesme
(jezgra bitka)
što me opsijeda i
proganja nervozno po ulicama

uvijek
samo
korak
do

***

Rasteš u meni
kao
pritajena misao
koja me
iznenadno salijeće
u
protoku mirisa
tvoga
sanjivo-veselog proljeća

ljepota tvoga pogleda
prosijava kroz mene
nešto od tebe
neobjašnjivo
zadivljujuće
neuhvatljivo

ritam tvog
pritajenog postojanja
posve me obuzima

nemirno komešanje
jedinstveno uzbuđenje
stopala bubnjaju
planete eksplodiraju
tvoja vrtna vrata se otvaraju…
***

Rastrzana kretnja
kroz
tijek tvoje svijesti
(ronim kroz bujicu kričavih riječi)
radiovalovi živaca razgovaraju…

Želim te dotaknuti svojim umom
zarezati u tebe oštricu dijamanta
Čežnje koja me stvorila

Ležim otvorena kao ogledalo u Noći
koja zadiže svoju tamnoplavu haljinu
da bi me mjesečina tvoga lica
još jače obasjala

da li me vidiš
dok plešem između naleta tvojih
vjetrovitih misli
koje me miluju
oštricom nalik munjama?!
(dok srpom Mjeseca češljaš moju kosu…)

razotkrivena
jednim dijelom sebe
jednom dijelu tebe
transcendiram

OSLOBOĐENA


MOONCHILD


Nekako si me obilježio vatrenim znakom
udahnuo u me raspršenim poljupcima
nešto od tvog tajnovitog postojanja
koje me odsad proganja kao muzika u snovima
(nevidljivo za njihove oči
nevidljivo za naličje svijeta
nevidljivo za strah)


tako si dražestan u ovoj laži i gluposti koja te okružuje
tako nevin s okrvavljenim rukama od bjelokosti, Noćna Damo
dok te sanjam u haljini (zavodljivoj i samodopadnoj)
optočenoj Sunčevim iskrama
(tvoj mangupski osmjeh…)
vrišteće žice tvoga glasa deru oblake
tvoja rebra pod mojim prstima –
svileni kosturi koji se smiju osmjehom uličnih derana
uživajući u poderanim koljenima i masnicama i ožiljcima
i vještim podvalama…
tvoja rebra pod mojim prstima –
želim prodrijeti unutra
u tvoju skrivenu jezgru…

iscijedit ću iz tebe
sok tvoga bića
spraviti od njega
zvjezdani nektar
(ekspresionistički isturen mozak
u auri dječjeg ludila…)

Izdanče Sunčevog Cvijeta
postao si zubato sunce
dok gledaš kroz mene
ko' kroz transparent nekog čudesnog
tebi stranog i bliskog
još neotkrivenog svijeta

u ovom trenutku nisi
glasnik svojih bogova
njišeš se u ritmu pomrčine
Sunca i Mjeseca…

kurac ti je ostao tužno visiti
(kao dječak koji se zamišljeno nadvija nad mostom)
u razvezanim mislima
kurac se tvoj sramežljivo skriva u pupoljku
između beskrajnih mogućnosti i ograničenja
između zanosa sna i krletke tragične stvarnosti

taj tvoj kanarinac trebao bi postati
strmi i uspravni orao
koji u svojoj pjesmi nosi
proljetnog Pana
božanstvo plodnosti
(zmija koja grize vlastiti rep)



još uvijek ne shvaćaš
puninu Krilate Kugle u
Srcu Svoda Noćnog Neba





Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.703 )