Logo


Naslov članka: MVR: POČEK NOVE GODINE by Ada Jukić
Podnaslov:
Autor:
Saturday 10 January 2009 - 11:53:50

Mislite da je to greška. Da sam, umjesto 'doček', napisala 'poček' (to vas podsjeća na kredite, a sad ne želite misliti na njih), mislite da mi se to potkralo, nije ni čudo, u jeku novogodišnje euforije... . Ali, nije. To je najmanje što bih s Novom godinom učinila. Ja bih je, da je moguće, preskočila. Ili 'počekala'. Možda druge godine... Možda za deset... Kad se dogodi nešto što treba proslaviti. Ali slaviti samo zato što je slavlje došlo na red, zato što je 'red slaviti', zato što svi drugi slave (nije normalno da netko ne slavi Novu godinu ), to mi nije dovoljno da obučem haljinu s božićnog popusta i odbrojavam do ponoći kao na lansiranju rakete s ljudskom posadom. Što ima novog u Novoj godini? A i to 'novo', ako ga ima, kako se može proslavljati na tako isti način?

Potreba ljudi da obilježavaju novi početak istim rekvizitima, samo s više rekvizita nego prethodne proslave, užasava me (novim) godinama... Milijun dolara za organizaciju dočeka... Tri tone raketa ispaljeno u novogodišnju noć... Dvadeset tisuća građana na otvorenom... Sto tisuća lampica na imanju obitelji... Koliko to troši struje? Koliko mazuta treba izgoriti da blješte trgovi?


Za novogodišnje dočeke razdraganih masa svake se (nove)godine prirede tisuće 'veličanstvenih vatrometa'. Dok se novogodišnja polarna kapa otapa i proširuju ozonske rupe, zadaju se spektakularni udarci u nebo, uz dobre želje za budućnost čovječanstva!




Pola sata od novogodišnje ponoći praska nebo kao pri svemirskom raketnom napadu, na užas novorođenčadi, kućnih ljubimaca i ljudi koji ne podnose grmljavinu i galamu. Pa zar nismo do nedavno strepili od sličnih eksplozija i bljeskova, kako možemo sad uživati u njima? Pola sata poslije ponoći zrak je zagušen smradom vatrometnog dima, pločnici škripe čahurama petardi, žabica, poskočica i bilo čega što prašti, a dobilo je i svoje ime? Kako se to može svima sviđati?




Kako je moguće da ekološka svijest ne dopire do tih bjesomučnih eksplozija dima i vatre u već izmrcvarenu atmosferu? I dok se demonstrira zbog izgradnje nuklearki i termoelektrana, nitko ni riječi o planetarnim vatrometima, pa to je neka vrsta baruta, zar ne, to 'puca po nebu', a zna zapaliti i nešto prizemnije! Neke praskalice, neki eksplozivne naprave, neke bombice otkidaju neke prste, u nekim diskoklubovima svake se bučne proslave uguše neki plesači, neke prskalice zapale neke kuće, ali sve to je neka popratna pojava veselja koje nitko ne dovodi u pitanje?

Kako to da se, umjesto apela da se oprezno aktiviraju petade, ne zabani njihova upotreba? Kome se može sviđati prasak petarde, grmljavina eksploziva, uostalom, neki i pucaju od veselja! Zar potreba za bljeskom i bukom spada u one nužne potrebe od kojih ne možemo odustati? Zar doista ne bismo mogli bez vatrometa? A oni ne paraju samo novogodišnja neba. Vatrometi obilježavaju svaku 'veličanstvenu priredbu', otvorenja, festivale ili godišnjice. Kad bismo zbrojili te tone raketa, od početka do kraja svake nove godine koja je sve bliže klimatskom zatopljenju, zar to ne bi bila veličina koje bismo se mogli odreći u prilog ekološkoj svijesti? A ako ne možemo bez osvijetljenog noćnog neba, na kojem se, od planetarne javne rasvjete, već jedva vide zvijezde, zar barut ne bismo mogli zamijeniti nekim naprednijim (tišim) tehnološkim blještavilom, nekim laserima, projekcijama, nekim vizualnim specijalnim efektima?

A tu su i druge posljedice pretjerivanja, napuhani želuci, otečeni kapci, mučnine... Nova godine su, kao nogometna prvenstva, razdoblja koja moraš pretrpjeti. Nekako se utvrdilo da je urlanje, udaranje, pucanje i divljanje normalna ljudska reakcija na okrugle poticaje. Ali prije bih priznala da 'ne volim nove godine' nego da 'ne volim nogomet'. Pa zar nismo u svijetu poznati samo po sportskim rezultatima (i navijačima)!

P.S. Kao prilog ljubiteljima novogodišnjih dočeka i doživljaja, evo jednog putopisa s novogodišnjeg inoputovanja: Stvaralaštvo: Putopis ojađenog turista u novogodišnjem paketaranžmanu by Ada Jukić


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.5166 )