Logo


Naslov članka: Jasmina Blažić: SMRT ČELIČNIH LJILJANA
Podnaslov:
Autor:
Thursday 04 November 2004 - 13:02:17

 border=
AUTORICA O SEBI


(za autoportret su predviđene četiri (4) rečenice. S obzirom da ovaj popis lukavo izmiče klasičnom obliku rečenice (veliki početak, točka na kraju), prižmirit ćemo na peti redak) Dakle, Jasmina Blažić je:

glavninu vremena i života posvećena obitelji - dva sina, muž

po zvanju i zanimanju dipl.ing. građ., posao zanimljiv

ostatak vremena pokušava svesti hobije na razuman broj

luda za: filmovi (krimići), knjige (krimići, SF&F), putovanja

sve u svemu: ide


SMRT ČELIČNIH LJILJANA


Djevica sjedi. U krilu joj počiva Jednorog.
Djevica čeka Lovca. Lovac je star i ružan.
Starinsko dijete igra se kraj Rijeke. Rijekom teče olovo, vruće i oštro. Nebo je gusto, žuto, jetko.
'Dođi k meni, Starinsko dijete,' šapuće Rijeka. 'Pogledaj moje duge! Pogledaj moje vatre!' mami ga.
Jednorog sniva. Osjeća Djevičin miris, opor, težak, na puti joj skoren. Njeno krilo ga ljulja, guši, opija. Ona, obećana nepoznatom, strahuje.
Starinsko dijete uđe u Rijeku. Olovo ga ujede.

Djevica dira rog sred čela životinje. Lovac ga mora odsjeći da njime ozdravi bolesnu Rijeku. Ona će ostati s umirućim Jednorogom, dokono ležati na laticama čeličnih ljiljana, a Jednorog će kopniti uz njezine skute.
Starinsko dijete trči grebenom mrtvih stvari sred matice. Rijeka se smije klokotavo, prštavo. Starinsko dijete već je njezino.
Djevica čuje lovčevu trublju u šumi. Prstima drhtavo prelazi po vrućem Jednorogovom krznu.
Lovac izvlači mač. Obećana mu je Djevica, donese li rog. Potom i sve ostalo. Ne žuri. Djevice se plaši, a u drugo ne vjeruje.

Starinsko dijete ne osjeća svoje noge. Boje ga nose i vatre ližu. Starinsko dijete umire, ali ne haje. Rijeka zvecka mjehurićima, igrala bi se s djetetom.
Djevica gleda Jednorogovu njušku, iskešene zube. Zamišlja zarobljeno obličje ispod njegovog krzna. Poljubi li ga, razbit će obmanu i pretvoriti ga u onog kakvog oduvijek želi. Saginje se.
Starinsko dijete želi na obalu. Zastaje, ali greben pod njim putuje dalje.
Djevica ljubi Jednoroga, njegove usne okusa pepela, strašne zube. Jednorog se budi. Uzvraća. Ona užasnuta stenje od pohote.
Lovac izlazi iz šume. Sive povijuše izniču oko njegovih nogu. Nemir mu vitla mislima.
Starinsko dijete viče.

Na proplanku leži Djevica. Kraj nje hrpa mesa i kostiju u sluzi tone u tlo. Djevica se smiješi, nepomična, zatvorenih očiju.
Starinsko dijete viče i plače.
Djevica otvara oči. Ispred nje Lovac ljut do nijemosti.
'Jednoroga više nema,' kaže mu Djevica. 'Ali ja ću uskoro roditi dijete. Dijete s rogom. Dobit ćeš rog i ne vraćaj se nikada više.'
Tad sjedne i bere čelične ljiljane.
Starinsko dijete umire i tone u riječnu lavu.
Lovac vrišti, kosa mu otpada i on se smanjuje i pogiba pod težinom vlastitog oklopa.
Djevica likuje.
Rijeka je zove: 'Dođi k meni i gledaj moje duge!' I oni se igraju.
Djevica porodi Dijete, prigrli ga, a potom okupa u olovnoj vodi.
Rijeka zaurla. Obale se razmaknu i popucaju. Vode se propnu i potope Djevicu.
Dijete ostade samo.

Jednoga dana u vodi ugleda svoj odraz, a u dubini trave, kamenje i ribe.
'Dođi k meni,' veli Rijeci. 'Pokazat ću ti okrugle oblake, mirisne vjetrove i bijele snjegove.'
Rijeka šuti. Na dnu ljulja latice posljednjih čeličnih ljiljana.



Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.383 )