Logo


Naslov članka: Afera Cvjetni trg – sociologija javno privatne zavjere Gradonačelnika grada Zagreba
Podnaslov:
Autor:
Thursday 31 January 2008 - 21:56:02

Dr. Saša Poljanec Borić
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
Zagreb

Afera Cvjetni trg – sociologija javno privatne zavjere Gradonačelnika grada Zagreba

Iako afera Cvjetni trg već mjesecima potresa Zagreb i cijelu Hrvatsku te iako aktivisti, promičući političku neutralnost, već više od godinu dana upozoravaju javnost na: pravnu, ekonomsku, kulturnu, socijalnu i etičku katastrofu koja će biti demonstracijski efekt ovog „razvojnog“ projekta, političke ali i institucionalne elite pozicije i opozicije šute (čast iznimkama na svakoj strani!). Kao da se ništa ne događa i kao da izbori nisu prošli! Za to ima samo dva objašnjenja: ili političke elite uopće ne razumiju što se događa ili jako dobro razumiju što se događa. Što god bilo: loše je! Ili su nam, naime, političke elite toliko nekompetentne da ih populistički gradonačelnik može veslati kako mu drago ili su toliko duboko „umočene“ u kaos tranzicije da su zatravljene umješnošću kojom gradonačelnik kroz taj kaos plovi. S obzirom da sociologija pozna metodu „promatranje sa sudjelovanjem“ mislim da, nakon godinu dana empirijskog iskustva, neću pogriješiti ako ustvrdim da hrvatske političke i institucionalne elite danas zaslužuju dvije dijagnoze: a) „urbani intelektualni deficit“ i b) „tranzicijski konformizam“. Zbog toga se na njih, danas, u gradu Zagrebu, ne može osloniti! U tim je uvjetima jedini mogući put izlaza iz galopirajućih društvenih troškova nekompetencije i konformizma prosvijećeni razum, jer iskustvo i zagrebački gradonačelnik nas uče da se javnošću i te kako može manipulirati! Zbog uvjerenja, dakle, da je prosvijećeni građanin ključ izlaza iz intelektualne krize u kojoj se glavni grad Hrvatske (a s njime i cijela Hrvatska), našao, pišem, na zahtjev, mladih kolega, svršenih i nesvršenih ali još uvijek živih, aktivnih i strastvenih studenata zagrebačkog sveučilišta donji tekst.

Kristali na Cvjetnom trgu kao periferijska modernizacijska obmana

Dubina intelektualnog i moralnog problema s kojim se suočava grad Zagreb najbolje se prepoznaje među dobronamjernim ljudima. Naime, čak i oni koji mlade ljude što upozoravaju na krizu, a priori, ne proglašavaju: marginalcima, stranim plaćenicima i političkim klijentima često o bujanju krize u glavnom gradu kažu sljedeće : a) ne može se zaustaviti vrijeme, b) mora se dopustiti modernizacija, c) grad se mora razvijati! Upravo ove, dobronamjerne primjedbe (a ne ono nepodnošljivo primitivno etiketiranje - koje je po diskursu nesumnjivo totalitarne provenijencije) pokazuju do koje je mjere gradonačelnik grada Zagreba u stanju manipulirati javnošću!

Kao da bi mladi koji: buče bubnjevima, veru se po ljestvama da bi preimenovali ulice, tijelima zaustavljaju promet po Gundulićevoj ulici, rukama grle „cvjetni kvart“ željeli zaustaviti razvoj ili promjene! Pa promjena je mladenački modus vivendi! Mladi su dinamični dio društvene strukture, oni su ti koji proizvode promjenu, oni su razlog za modernizaciju, zbog njih je razvoj važan. Ono, međutim, što oni svojim protestima pokazuju je to da oni danas više ne razumiju : a) što je vrijednosni sadržaj promjena i b) zašto se promjenom nakon 17 godina demokracije ne upravlja pravedno tj. razvojno?

Suočavajući se, naime, s: javnošću, politikom i nacionalnim institucijama koje s odobravanjem gledaju na lik i djelo zagrebačkog gradonačelnika, mladi se bune jer im se ne čini logičnim i normalnim da političar koji skuplja glasove u Kozari boku - promovira Kristalne vrtove na Cvjetnom trgu, kojem su puna usta kulture - gradi isključivo trgovačke centre i koji - iako gradonačelnik najvećeg grada u zemlji - radije posjećuje zavičajne klubove nego kazališta. Oni točno slute da je velika gradonačelnikova ljubav prema gradu Zagrebu, zapravo veliki otpor prema njegovim građanima. Oni slute da je intelektualno šuplja populistička blagoglagoljivost koja opetovano pridobiva glasače zbog političke afilijacije s SDP-om, zapravo dobro razrađen plan da se polovična recepcija demokratskih procedura i kapitalističkih obrazaca poslovanja pretvori u ad hoc formulu za uspjeh raznoraznih špekulanata kojima je jedina zajednička crta deficit urbanog habitusa.

Mladi koji buče, veru se i protestiraju, upozoravaju na novu urbanu društvenu stvarnost hrvatske nacije, kojoj se političke i institucionalne elite moraju a ne žele prilagoditi, kako zbog tvrdokorne reformske nesposobnosti lijevih opcija u Hrvatskoj da se iz nesvrstanih (balkanskih) pretvore u zapadne ljevice, tako i zbog patrijarhalnog, provincijalnog i nemoralnog uvjerenja konzervativaca da su tajkuni isto što i kapitalisti. Ukratko, mladi pokušavaju raspetljati ono što političke i institucionalne elite u gradu i u državi, zbog suficita tranzicijskog konformizma, ne žele kao gordijski čvor presjeći: veliku obmanu da je ekonomski rast poželjan i moguć bez vizije društvenog i kulturnog razvoja za buduće generacije pomirene hrvatske nacije.

Privatno – javna zavjera iliti bijeda populizma

Bitno je, međutim, razumjeti da polovična recepcija demokracije i tržišne ekonomije nije neki novo izmišljeni algoritam koji prakticira aktualni zagrebački gradonačelnik. Naprotiv, to je dobro uhodana navada lokalnih struktura da manipuliraju masama glumeći demokraciju a provodeći autokraciju, koju je gradonačelnik grada Zagreba - doveo do savršenstva. Možda je najbolji primjer za to osobita procedura koju su, za potrebe Cvjetnog trga, kao poslovni model, proizvele gradonačelnikove strukture i lokalni tranzicijski tajkuni. Gradeći se da poštuju poslovni i administrativni postupak koji se svakodnevno rabi na Zapadu, prilagodili su koncept javno privatnog partnerstva u osebujnu lokalnu inačicu koja poznati poslovni model izvrće u zanimljiv „šićarski recept“:

Naime, ekonomski algoritam javno privatnog partnerstva može se najkraće sažeti u sljedećem: Javno privatno partnerstvo je suradnički poduzetnički projekt između javnog i privatnog sektora, osnovan na stručnosti svakog partnera koji na najbolji način jasno odgovara na utvrđene javne potrebe kroz odgovarajuću alokaciju resursa, rizika i nagrada. (usporedi: www.pppcouncil.ca/aboutPPP).

Također, o procedurama nužnim za provođenje javno privatnog partnerstva kao poslovnog modela teorija kaže sljedeće: ... Javne vlasti općenito određuju veličinu javno privatnog partnerstva u skladu sa svojim ..... potrebama i razvojnim ciljevima. ...... Upravljanje javno privatnim partnerstvom – iz perspektive javne uprave – zahtjeva posebnu ekspertizu na nekoliko razina. To uključuje istovremeno i fazu razvoja projekta kao i ugovor o upravljanju. Posebno je nužno da upravljanje javno privatnim partnerstvom uključuje stručnjake koji jasno razumiju ciljeve javne uprave i regulacije isto kao i stručnjake koji razumiju privatno poduzetništvo i uvjete sklapanja ugovora (usporedi: www.fhwa.dot.gov)

Promotri li se samo nakratko dva gore navedena citata jasno je da je, u postupku razvoja projekta po modelu javno privatnog partnerstva, nužno: a) javno vodstvo u definiranju ciljeva projekta s obzirom na utvrđene javne potrebe, b) mješovita zastupljenost većeg broja stručnjaka iz javnog i privatnog sektora u svim fazama razvoja projekta, pripremnim i izvedbenim i c) odgovarajuća alokacija resursa, rizika i nagrada.

Ovih par jednostavnih pravila za provođenje procedura povezanih s razvojem javno privatnog partnerstva koje nedvosmisleno znače da je natječaj za provođenje bilo kakvog projekta na Cvjetnom trgu morao biti javan a ne privatan, zagrebačke su upravne i političke strukture na čelu s gradonačelnikom „novokomponirale“ na sljedeći način:

1. Prvo se gradski urbanistički strateg dao izabrati za predsjednika privatnog žirija investitora g. Tomislava Horvatinčića da bi se valjda time osigurala javna legitimacija ovog nepopravljivo i isključivo privatnog interesa;

2. Zatim je taj isti gradski strateg nakon privatnog odabira najboljeg projekta najavio izmjene generalnog urbanističkog plana, javnog dokumenta sa zakonskom snagom, kako bi se Zakon prilagodio rezultatima privatnog natječaja;

3. Onda je pročelnica gradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture ukinula konzervatorske podloge koje propisuju zaštitu kulturne baštine kako bi se politikom presedana nametnuo prioritet prometne nad kulturnom politikom u glavnom gradu a onda vjerojatno i u državi (intelektualci samo ometaju učinkovito poslovanje/parkiranje!) ;

4. Potom je gradonačelnik koji se kune u demokraciju ignorirao 54.000 građanskih potpisa;

5. Napokon su SDP-ovi zastupnici u skupštini nakon predizbornog manevra kojim su zavarali glasače, izglasali podršku tajkunskom projektu jer im je važniji stranački monolit nego politički kredibilitet.

Javno vodstvo u definiranju ciljeva projekta? Nula bodova. Mješovita zastupljenost većeg broja stručnjaka iz javnog i privatnog sektora u svim fazama razvoja projekta? Stručnjaci su odbili otpisali novokomponirani GUP! Odgovarajuća alokacija resursa, rizika i nagrada? Resuse tj. pješačku zonu i kulturnu baštinu tj. Lenucijevu potkovu alociraju građani grada Zagreba (od Sesveta do Podsuseda od Šestina do Lučkog) i hrvatska nacija a stanove i lokale će prodati investitor koji će im za uzvrat dati dvoranu za sastanke i „passage“ nakon što: satre kino Zagreb, Vidrićevu rodnu kuću, onemogući normalan rad škola u Varšavskoj zbog ulazno izlaznih rampi i zauvijek zapečati sudbinu Hrvatskog glazbenog zavoda. Ogromni društveni troškovi za minimalnu društvenu korist sama je srž ovog algoritma koji je po svom stvarnom sadržaju sve samo ne ono za što se predstavlja: javno privatno partnerstvo. Radi se, dakle, o rentijerskom obrascu, par excellence, zamišljenom i provedenom točno po udžbeniku i onako kako je njegove negativne strane Ann Krueger opisala još davne 1974. godine u radu: Politička ekonomija rentijerskog društva ( The Political Economy of the Rent Seeking Society). To je politička ekonomija (i rentijerska interesna skupina) koja podržava gradonačelnikov populizam, to je politička ekonomija koju ne žele mladi. Jer njima je za razliku od lijeve i desne konformirane hrvatske političke i institucionalne elite jasno da će: poreze od trgovina u „passageu“ ubrati gradska uprava, a veće plaće podijeliti Holding. Za to vrijeme potpuno će propasti Zelena potkova, urbanistički biser Srednje Europe slobodan prostor na kojem i oni interioriziraju europske vrijednosti i koji je izvor javnog građanskog ponosa za koji se ne mora ništa platiti. Jasna im je namjera tranzicijskih žonglera da ih pomire s vulgarnim vrijednosnim standardima koje promovira integracijski zapećak u suvremenoj Europi. I to oni neće. Zato se bune protiv Kristala, Horvatinčića i Bandića i zato što su tako pametni hrvatska ih politička i institucionalna elita ne želi razumjeti.


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.3515 )