Logo


Naslov članka: MORAM VAM REĆI: ZDRAVSTVENA BOLJKA
Podnaslov:
Autor:
Thursday 16 November 2006 - 17:00:08

Povod: primjena dviju lista lijekova HZZO od 15.11.2006.

Krilatica 'Zdravlje je najveće bogatstvo' ima svoje doslovno uporište. Ako si zdrav, ne moraš trošiti za liječenje. Ili preživljavanje..

Ako dobro vidiš, ne trebaju ti naočale koje ne 'pokriva socijalno'. Ako zvačeš vlastitim zubima, ne moraš participirati u troškovima za plombe, mostove, umetke, gebise i okolne proizvode koje bezubi život čine ugodnijim. Ako nemaš leukemiju, ne moraju se za tebe organizirati humanitarni koncerti i ne moraš se na televiziji prikazivati u skučenom dnevnom boravku, dok prosjačiš medijsku samilost. Ako ti rade bubrezi, ne moraš financirati prekorednu operaciju. Ako ti funkcionira jetra, ne moraš prestati piti ni čekati da neki nealkoholičar pogine u prometnoj. Ako ti ne treba prostata, a ne želiš se podvrći domaćoj liječničkoj operaciji, morat ćeš iskeširati eure za operaciju u susjednoj EU civilizaciji, pa makar bio i bivši ministar zdravstva! Nema tu popuštanja. Svi smo mi jednaki na tržištu medicinskih usluga i potrepština.



A u stalnom nastojanju da stanje u zdravstvu i bolesništvu unaprijedi i umnoži, zdravstvena birokracija uvodi ne jednu, već dvije liste lijekova. I određuje dan kad te liste liječnici trebaju primijeniti. A dan prije nego ih trebaju primijeniti, tih lista nema kod liječnika. I evo opet te biroktatske bahatosti u kojoj se inzistira da netko poštuje nešto što se nisu potrudili pripremiti i dati, ne dan prije, već mjesec dana prije, kako bi se oni koji to trebaju primijeniti mogli pripremiti, a ne slovkati pred pacijentom i dodatno opterećivati čekaonice.

Rigoroznost u primjeni odredbi upravno je proporcionalna neobvezi određivača u racionalnalnoj pripremi provedbe. Idi tamo ne znano kamo, donesi to, neznano što... U 21. stoljeću lista od 1000 lijekova daje se u pisanoj, a ne elektroničkoj formi i to ne po abecednom redu, već po grupama bolesti za koje se propisuju (zar tu nema kolizija?). Zar se nije mogla napraviti računalna tablica u kojoj bi se u sekundi pronašao lijek i saznao njegov status? Sjećam se velikih kampanja informatizacije zdravstva koje su se zaustavile na 'peglanju' zdravstvenih iskaznica za recepte. Gdje su mogućnosti koje informatika može pružiti i liječniku i pacijentu u 'zemlji znanja'?



Tipični biroktatski redoslijed. Prvo se odredi datum kad treba primijeniti neki propis, pravilnik, uredbu. Onda se priprema taj pravilnik. Onda se kasni. I umjesto da se tko posrami ili ispriča ili bar podnese neku ostavku (ne mora to biti ministar, već netko tko je bio zadužen za taj projekt, neka osoba ili grupa ljudi, ne neki apstraktni autoritet koji se ne može ni zamisliti, a kamo li staviti u pitanje), na televiziji čujemo kako 'iz HZZO-a kažu kako nema problema, jer će liste dobiti za par dana, a kašnjenje je nastalo zbog ubacivanja dodatnih lijekova'!. Kao da to nije ništa. Kao da je svejedno što će par dana u čekaonicama biti još mučnije nego inače. Kao da je svejedno ako i jedan dan i jedan pacijent nepotrebno čeka. Vrijeme je novac, birokrati. Vrijeme je, zapravo, život, ali nećemo vam to otkriti!

Trebalo je odgoditi početak primjene tog propisa. Ako nema uvjeta za primjenu, ako oni koji određuju što drugi trebaju učiniti nisu sami učinili što treba (i na vrijeme), gdje je uporište njihovom autoritetu, gdje je makar privid ravnoteže upravljača i građanina spremnog na razumnu upravu?

Sve naše promjene dolaze nepripremljene, u zadnji čas, kao improvizacije, kao amaterski napori da se nešto pokrene, kao da ne postoje aparati, sektori, zavodi, instituti koji to slažu, predlažu, proceduiraju i prezentiraju. I umjesto redovne organizacije u kojoj neku prikladno pripremljenu novinu primjenjujemo u hodu, mi institucijske propuste i dubioze neutraliziramo improvizacijom (Evo, doktori će fotokopirati listu iz Narodnih novina), strpljenjem (Eto, pacijenti će malo duže čekati), trpljenjem (Evo, malo ćemo duže čekati...) i tolerancijom prema tuđim propustima (Valjda nisu stigli...).

Nitko ne kaže: to ne može tako, ne može se tako raditi, ne smije zbog nečijeg propusta ili nesposobnosti i bez ikakve odgovornosti za nju, snositi posljedice ona anonimna masa koja sama sebe ne smatra relevantnom. Naš mali čovjek perpetuira svoju poziciju izdržljivošću prema nepotrebnim teškoćama i razumijevanjem nadređenih okolnosti.

A ako hoćeš izbjeći čekanje i natezanje sa zdravstvenim listama i lijekovima, ozdravi.

Nisi toliko bogat, da budeš bolestan.


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.1920 )