Logo


Naslov članka: Moram vam reći: FILOZOFSKI PRISTUP
Podnaslov:
Autor:
Friday 03 November 2006 - 22:40:54

Od svega što me muči kao akademskog anonimusa koji se nije izborio za televizijsku emisiju ni neku pomoćnu ulogu koju snima televizija, već je ostao čovjek koji ima stav o okolini, a ne može utjecati na nju, to su one birokratske odredbe kojima se sitno zagorčava obični život, one prepreke zdravom razumu, ona površna rješenja i propusti s autoritetom funkcije i struke (bez imena autora), one zabrane i odredbe bez obrazloženja, ono ukidanje zdravstvenih knjižica s podacima o cijepljenju i vraćanje zdravstvenih knjižica, ona promjena osobnih s matičnim brojem i bez matičnog... U parku se, u ime neke birokratske geometrijske estetike, postavljaju staze pod pravim kutevima, u nekom se uredu, na stolu, određuje ljudima da idu po katetama, da zaobilaze nasade i koračaju kukastim cik-cakom, da guše urođenu učinkovitu prirodu i prolaze tuđim prilazima kao pristojni mehanizmi. Ima tih prepreka kretanju na sve strane, a evo jedne na mjestu na kojem ih ne bi trebalo očekivati.

Dakle, krenuli ste na Filozofski faks. Na predavanje ili na ispit, žurite. Prošli ste Otvoreno učilište i Strojarski faks i neki toranj na ulazu ulice, kao prst uvis u urbanističkom grču, kao da nema drugog mjesta na kojem bi se dizali poslovni tornjevi, ali vi se ne obazirete na to, idete svojim putem, po pločniku Lucićeve i dođete s druge strane Faksa, baš 'preko puta' monumentalnog stepeništa i glavnog ulaza na FF.
Ali ne možete do njega, bar ne za to predviđenim putem. Tu nije predviđen prijelaz. Ne možete prijeći. I gotovo.



Možete, zapravo, ako prekoračite dvostruki travnjak razmekšan grumenima humusa. Nema predviđenog prijelaza s te strane do pločnika pred Fakultetom, a o obilježenom prijelazu da ne govorimo.



S tog mjesta, dakle, točno nasuprot glavnog pročelja Fakulteta, u ravnini s glavnim ulazom, pred stepeništem kojim se silazi u njegovo dvorište, nema asfaltiranog prilaza ni 'zebre' i, ako niste spremni za 'narušavanje travnjaka', morate se vratiti stotinjak metara do rampe koja je tu zapravo zbog automobila, uz uski (cca 1 m) prolaz za pješake.

To je jedini 'službeni' prilaz Fakultetu u koji dnevno dolaze stotine osoba. Točno je da većina dolazi iz tog smjera, dakle Vukovarske i s tramvajske stanice, ali što je s onima koji odluče istim putem doći s druge strane ili koji prilaze s Vrbika? Umjesto da se u toj koncentraciji zgrada rastereti bar pješačka masa, pješaci su prekriženi ili upućeni na glupu postraničnu opciju.

Kad se,dakle, nađeš nasuprot cilju, moraš se vratiti i pokušati opet ili 'nekulturno' zakoračiti na travnjak (zabranjeno!, zar se tako ponašaju akademski građani?). Ili blato, već vidim kako se, dok pada jesenska kiša, utire žuta staza na ovoj zelenoj plohi po kojoj još golubovi čeprkaju raskvašeno sjeme.

Kultura nije ponašanje neusklađeno s razumom, ekonomičnim rješenjima i duhovitošću, već upravo suprotno. Možda su projektanti ovih prometnih rješenja (tko su oni, gdje su, jesu li kad bili na fakultetu kojemu određuju pristup i u parkovima u kojima ljudi ne idu po njihovim popločanim crtama, već sami utiru staze, najkraće veze između objekata i najfrekventnije raspone.)

I dakle, kad se nađete preko puta Filozofskog fakulteta, kolijevke naše intelektualne... itd., i kad vidite kako preko dvostrukog kolnika dobro prilagođenog vozilima nemate pješački pristup, nemojte se ljutiti ni koristiti pejorativne izraze. To nije kulturno i nije primjereno tom uvaženom mjestu i prostoru. Zakoračite u blato. Ili tom problemu (i zgradi Fakulteta) pristupite na filozofski način.

P.S. Tekst je pisan u rujnu, pa ako se u međuvremenu pojavio rečeni prijelaz na licu mjesta, sa zadovoljstvom ću prijeći preko primjedbe i prijelaza. A.J.


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.1861 )