Logo


Naslov članka: Prezentacija Vodiča HMNU (p)
Podnaslov:
Autor:
Wednesday 14 March 2012 - 23:31:52

Ovaj Vodič donosi izbor najboljih umjetnika Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti i njihovih najkarakterističnijih i najvrsnijih ostvarenja; time se zorno predočuje da Muzej, uz kapitalna djela nacionalne kulture, posjeduje i respektabilnu zbirku umjetnina stranih majstora s nizom ključnih radova. Projektom je obuhvaćeno 48 umjetnika sa 185 vrhunskih umjetnina. Svaki je autor predstavljen kratkim sinteznim osvrtom gdje su naznačene sve najvažnije tematske, stilsko-morfološke i poetičke značajke svakoga pojedinog opusa.

Sve započinje kraćom enciklopedijskom natuknicom kojom se objašnjava pojam naiva ili naivna umjetnost, a u nastavku se interpretiraju i neki drugi pojmovi iz sfere samouke umjetnosti 20. stoljeća, primjerice art brut i autsajderska umjetnost – što je sve u fokusu interesa Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti. Slijedi kratka kronologija naive u Hrvatskoj, s izdvojenim osvrtom na pojavu takozvane Hlebinske slikarske škole – Ivan Generalić, Mirko Virius, Dragan Gaži, Ivan Večenaj, Mijo Kovačić i njihovi sljednici – te na nezavisne autore – Petar Smajić, Emerik Feješ, Matija Skurjeni, Ivan Rabuzin i drugi. Slijedi poglavlje o hrvatskoj autsajderskoj umjetnosti – Jakov Bratanić, Hrvoje Šercar, Ambroz Testen, Drago Trumbetaš – te poglavlje o stranim majstorima iz kolekcije Muzeja, gdje se izmjenjuju vrhunski umjetnici naive, artbrutizma i autsajderskog stvaralaštva – Erich Bödeker, Pietro Ghizzardi, Jože Horvat Jaki, Ilija, Pavel Leonov, Sofija Naletilić Penavuša, Nikifor, Sava Sekulić, Milan Stanisavljević, Willem van Genk, Bogosav Živković itd. Zaključno se podastire izbor iz crteža, akvarela i grafika hrvatske naive, s djelima Ivana Generalića, Rabuzina, Ivana Lackovića, Kovačića itd.



Dva posljednja poglavlja donose predšasnike hrvatske naive; u prvom je riječ o pučkim sakralnim slikama na staklu anonimnih autora iz 19. stoljeća, u drugom izbor iz stvaralaštva članova Udruženja umjetnika Zemlja – ponajprije i ponajviše Krste Hegedušića – koji su pripomogli otkriću, stasanju i afirmaciji fenomena Hlebinske škole, što će reći i naive u Hrvatskoj.

U novom izložbenom prostoru Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti, u palači Rauch, kamo će se Muzej preseliti u doglednoj budućnosti, bit će moguće izložiti cca 250 eksponata, tako da će se moći dobiti zorna predodžba o svim najvažnijim stvaraocima, svim najvrsnijim djelima, svim stremljenjima, tendencijama naive i autsajderskog stvaralaštva, kao što će se moći predstaviti svi najrazličitiji oblici moderne samouke umjetnosti – kako domaće, tako i strane provenijencije. I odabir tih umjetnika i umjetnina već je definiran, te se podudara, istodobno brojem antologijskih djela širi s prezentacijom u ovom Vodiču.

Osim spomenutih, u ovoj je antologiji riječ i o stvaralaštvu sljedećih umjetnika: Franje Mraza, Franje Filipovića, Martina Mehkeka, Josipa Generalića, Ivana Lackovića, Franje Vujčeca, Nade Švegović Budaj, Dragice Lončarić i Stjepana Ivanca iz Hlebinske škole. Slijede Lavoslav Torti, Eugen Buktenica, Slavko Stolnik, Drago Jurak i Krešimir Trumbetaš iz segmenta nezavisnih autora, te iznova Jurak koga svrstavamo i u autsajdersku umjetnost. Među stranim autorima, uz navedene, nižu se: Enrico Benassi, Taizi Harada, Pal Homonai, Vangel Naumovski, Simon Schwartzenberg i Germain van der Steen. U poglavlju o crtežima, akvarelima i grafikama hrvatske naive, osim spomenutih, nalaze se i djela Feješa, Smajića, Skurjenija, Drage Trumbetaša, Krešimira Trumbetaša i Dragice Lončarić. Zaključno, među umjetnicima udruženja umjetnika Zemlja, osim Krste Hegedušića, predstavljaju se djela Ivana Tabakovića, Marijana Detonija i Ede Kovačevića.

Na kraju knjige, u dokumentaciji, popis je najvažnije literature od 1911, od prve monografije o Henriju Rousseauu, do 2011. godine. Ovom se antologijom zorno demonstrira zašto hrvatska naiva, uz Rousseaua i francuske klasike prve generacije, slovi kao jedan od najvažnijih i umjetnički najrelevantnijih segmenata svjetske naive.


Osnovni podaci o knjizi
Izdavač: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Zagreb, 2011.
Recenzenti: Tonko Maroević, Franjo Mrzljak, Marijan Špoljar
Lektor hrvatskog teksta: Salih Isaac
Kolor dijapozitivi i digitalne fotografije: Boris Cvjetanović, Luka Mjeda, Goran Vranić, Stanko Vrtovec
Grafička priprema reprodukcija: Art studio Azinović, Zagreb, Zlatan Morić
Priprema za tisak: STUDIO INTERNATIONAL, Zagreb, Toni Gačić
Tisak: Denona d.o.o., Zagreb
Format: 21x12 cm
Opseg knjige: 232 stranice sa 185 reproduciranih umjetnina u boji, 48 fotoportreta umjetnika te 61
reprodukcijom naslovnica raznih monografija, knjiga, kataloga te muzejske zgrade i
izložbenih dvorana

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

HRVATSKI MUZEJ NAIVNE UMJETNOSTI
The Croatian Museum of Naive Art
Ulica sv. Ćirila i Metoda 3, 10000 Zagreb
tel/fax. +385-1-485 19 11, 485 21 25
mob. 091/250 6046
http://www.hmnu.org/




Feđa Vukić
(iz recenzije)

Novi vodič kroz kolekciju Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti ozbiljno je djelo koje značajno pridonosi percepciji, interpretaciji i vrednovanju jedne vrlo značajne nacionalne zbirke. Taj je vodič sustavno uređen i sastavljen, a posebnu kvalitetu čini grafički dizajn Borisa Ljubičića koji je već godinama kućni autor te institucije. I iz te perspektive dugogodišnje suradnje, odnosno cjelovitog projekta i razrade identiteta Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti, treba shvatiti i valorizirati taj vodič koji očito nastavlja osnovnu autorsku ideju. A ta je postala jasna još prije niz godina, otkako Muzej javno nastupa pod novim korporativnim identitetom, novim "kućnim stilom", kako se to zvalo sedamdesetih. Taj je identitet povezao ideju "nedjeljnih umjetnika" (koji su s vremenom počeli stvarati svih sedam dana u tjednu jer im je to postala životna vokacija) i vizualne strukture tipične za takvu umjetnost s tipografskim portalom koji estetizira sâm taj pojam.
Za samog autora, Borisa Ljubičića, ništa neobično, jer se već desetljećima kreativno igra slovima i smislom tipografske komunikacije. Treba se samo prisjetiti plakata Vukovar / Čitajte između redaka ili još ranijeg Krvatska. No u identitetu Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti on je plasirao i pomalo provokativnu, čak kritički intoniranu tezu o toj akademskom školovanju (ipak) alternativnoj umjetnosti, i to kroz akademski formiran tipografski portal. Kao da hoće reći da je nesputani stvaralački eros takve umjetnosti interpretativno ipak uokviren u intelektualni pristup,
koji je – naposljetku – educiran.
Dakako, to je samo jedno od mogućih čitanja identiteta tog Muzeja, no svakako se s velikom dozom sigurnosti može reći da je taj projekt na crti internacionalnog fenomena komunikacijske otvorenosti muzeja prema javnosti, pa u toj otvorenosti komunikacije i sâm identitet institucije ima velik značaj.
Jednako takvo značenje, ako ne i najbitnije, imaju vodiči po zbirkama. Vodiči su tradicionalno osnovni alat za snalaženje po zbirkama, bili oni tiskani ili virtualni, a namjena je jednaka – usmjeriti posjetitelja prema sadržaju, a time i prema interpretaciji. Sagledavajući fenomen vodiča iz povijesne vizure, lako je uočiti proces razvoja tog medija, od prvih modela koji nastaju u trenutku otvaranja muzejskih kolekcija javnosti, kako bi uputili u kvantitetu i strukturu kolekcija, pa do suvremenih kompleksnih vodiča/kataloga
koji u velikoj mjeri djeluju na crti kakvoće, odnosno, već se u dobroj mjeri upuštaju i u interpretaciju.
Od stručnjaka, povjesničara umjetnosti i kustosa, tradicionalno se i standardno očekuje da ponude ključeve za čitanje zbirke, pa je tako i Vladimir Crnković u ovom vodiču ponudio elemente za zaokruženo shvaćanje fundusa jednog muzeja koji je u hrvatskoj kulturi prisutan gotovo samorazumljivo, ali i s nizom otvorenih mogućnosti za širenje interpretativnog horizonta. To će, vjerujem, biti uloga kolega u budućnosti.
Nešto je rjeđa pojava da i grafički dizajneri ponude moguću interpretaciju građe koju oblikuju u nekom mediju,
a to je na diskretan način učinio upravo Boris Ljubičić u novom vodiču Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti. Grafički dizajn posljednjih pedesetak godina ima vrlo jasnu ambiciju razjasniti objekt koji artikulira. Stoga nije čudno da Ljubičić strukturira, jednostavno ali efektno, zadani tipološki postav zbirke na način da koloristički raščlanjuje pojedine elemente što se, u konačnici, povezuju ne samo u knjigu, nego i u ukupni vizualni kôd koji identificira cijelu instituciju. Jednostavno, efektno i primjereno smislu same institucije.



Marijan Špoljar
(iz recenzije)

Koliko god se činilo da je područje naivne umjetnosti već odavno definirano, njezini najznačajniji protagonisti određeni kao neupitne vrijednosti, a povijesni okviri posve utvrđeni, svaki novi zahtjevniji izložbeni projekt otvara nova pitanja, sugerira nove zaključke i postavlja nove teorijske dileme. Ako je pak riječ o projektima stalnih izložbenih postava i o ambiciji selekcioniranja djela za reprezentativni muzejski pregled, onda je zadatak još izazovniji. Vodič kroz zbirku Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti, što ga je priredio Vladimir Crnković, upravo je takav izazov. Dakako, taj prijedlog nije posve nov niti je bez ozbiljnih prethodnih priprema i pokazanih rezultata. Crnković se kao kritičar, teoretičar i galerist s naivom kao izdvojenim likovnim fenomenom intenzivno bavi više od četiri desetljeća, a posljednjih petnaestak godina – kao kustos i ravnatelj naše najznačajnije muzejske institucije za to umjetničko područje – i s mogućnošću da formulira, definira i izvede projekte ambicioznijeg karaktera, koji učvršćuju ili čak zaključuju određene teze. U tom su smislu teze i izbor autora u Vodiču gotovo sinteza njegovih prethodnih razmišljanja iznesenih u kataloškim i monografskim tekstovima, u publiciranim stručnim i znanstvenim radovima te u velikim izložbenim projektima u matičnoj ustanovi. Ukratko, za te stavove mogli bismo reći da fenomen naive promatraju kao pojam povijesnog karaktera i značenja, kao ekskluzivno umjetničko-estetski fenomen i kao autorski iskaz jakih stvaralačkih individua. Sve tri karakteristike nužno upućuju na zaključak kako je za autora naiva pojam i vrijednost koja se smješta u samu maticu umjetničkih pokreta, kako je ona integralni dio moderne umjetnosti te kako o njoj valja raspravljati poglavito unutar umjetničkog diskursa. Takva metoda nalaže potrebu i nužnost za različitim tipovima rasprava i viđenja fenomena, ali da se pritom ne dovodi u pitanje temeljna, konzistentna narav samog predmeta rasprave, odnosno njezina neupitnost kao likovne vrijednosti. Jedini način da se takva, načelno kruta pozicija obrani potenciranje je principa estetske cjelovitosti fenomena ili, još uže, čvrsto pozicioniranje autorskih cjelina kao nositelja i garanta vrijednosti fenomena. Stoga je Crnkovićev izbor temeljen na jakim osobnostima, iza kojih postoji velika produkcija, mnogo izložbi, ozbiljna kritička recepcija i stvaralački kontinuitet. To, dakako, isključuje svaku slučajnost i na marginu (tj. u depoe) gura sve pojave što su rezultat jednokratne, časovite inspiracije, instinktivne reakcije ili iracionalne interpretacije. U likovnoj produkciji naivaca traži se stanoviti stil, koherentan u svim njegovim bitnim sastavnicama. Tu karakteristiku autor postavlja kao glavni kriterij čak i za područja za koja u dosadašnjim klasifikacijama nisu vrijedila pravila stilske homogenosti i poetičke jedinstvenosti – za art brut i autsajdersku umjetnost. Time on nesumnjivo pomiče neke granice, ali ne prema van – prema širini – nego prema unutra, prema discipliniranju normativnih određenja. Kada se doda tome i njegova jasna i odlučna personalna klasifikacija, u kojoj svaki slikar ili kipar dobiva svoje sigurno i određeno mjesto, zaključak će biti: Crnković nastoji uspostaviti temeljne i dugoročne kriterije, bazirane na čvrstim umjetničkim pretpostavkama djela, na artikuliranom karakteru rada i na reprezentativnom izboru autora. – Takva kritička pozicija i teorijsko načelo omogućuju mu da i ostale fenomene s "ruba" tumači na način koji nije uvriježen u dosadašnjoj praksi. Pojmovi poput art bruta ili autsajderske umjetnosti, obično razmatrani kao likovni izrazi što se produciraju iz područja gdje je razvoj psiho-socijalnih i intelektualnih vrijednosti blokiran nekim smetnjama, pri toj se kritičkoj poziciji također analiziraju kao stvaralački fenomeni koji proizvode estetske, a ne paraumjetničke vrijednosti. Stoga i izbor autora za područje autsajderskog stvaralaštva u Hrvatskoj nije okrenut nekim prirođeno marginalnim, "otkačenim", hendikepiranim osobama, nego ličnostima snažne umjetničke individualnosti i stilsko-poetičke posebnosti koje su svjesno izabrale marginalnu poziciju i autsajdersku sudbinu. – Dakle u ovom Vodiču nisu zastupljeni samo autori "klasične" naivne provenijencije, nego i oni koji pripadaju art brutu i autsajderskoj umjetnosti. Time se prihvaća kriterijski orijentir koji je dominantan u suvremenom kritičko-teorijskom diskursu te pokazuje nedogmatsku narav Crnkovićeve interpretacije, odnosno potrebu pluralnosti u pristupu svakome od specifičnih područja.[…]
Dva posljednja poglavlja bave se predšasnicima Hlebinske škole – pučkim sakralnim slikarstvom na staklu iz 19. stoljeća i grupom Zemlja, osobito Krstom Hegedušićem, čijom se zaslugom Hlebinska škola i pojavila. Premda su obje te pojave već odavno valorizirane, postavljene u tematski okvir ovog vodiča i budućega novog stalnog postava Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti još jednom potvrđuju povijesni karakter i kontekstualnost naive. Nije, dakako, riječ samo o pitanju geneze niti su to pretpojavne etape u evolutivnom razvoju naive: riječ je o tome da se naiva nužno vezuje uz kulturu (od mita do povijesti), odnosno da postoji njezina velika i nužna zavisnost od dominantne, matične kulture, pa čak i u slučajevima kada se čini da je osobni izraz potpuno izvan povijesnog vremena. Pučko sakralno slikarstvo glaža, to specifično postbarokno slikarstvo na staklu, poslužilo je Hegedušiću kao arhetip, kao što je i njegova slika Bilo nas je pet vu kleti služila prvim naivnim slikarima kao prauzor. Jedno se ne transformira iz drugog, nego se jedno drugim hrani!


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.13840 )