Logo


Naslov članka: FILM: NOĆNI BRODOVI, drama by Ada Jukić
Podnaslov:
Autor:
Thursday 08 March 2012 - 13:54:40

'Moglo bi biti bolje' kaže na kraju ženski glas u off-u koji nas je nekim bajkovitim tekstom i uveo u film. Složila bih se s tim. Moglo je biti bolje. I trebalo je biti.

Da je ta ljubavna staračka priča ostala u okvirima realnosti ili bar izbjegavala svaku moguću priliku da nas iz realnosti prebaci u voluntarizam izuzetnih okolnosti, imala je više mogućnosti postati 'nešto izuzetno'. Ovako ostajemo u dilemi. Počevši od dileme da li je to susret ljudi koji su se prije pola stoljeća poznavali i voljeli ili nisu. Prvo nas (ženska strana) navede na zaključak da jesu, ali da se (bar muškarac) toga ne sjeća, pa se pomirimo s tim da je ta veza fikcija (čitaj Ljermontova), pa onda prihvatimo mogućnost da je taj književni lik postojao, ali to nije bio ovaj starac, pa nas onda taj starac (kad smo na tu dilemu već zaboravili) uvjerava da je to ipak bio on.

U literarno imputiranom filmu koincidiraju realistički i naturalistički elementi svakodnevice (staračkog doma idealiziranog smještajem u Maksimirskom perivoju i humanim odnosom osoblja, iako se spominju novčani i živčani problemi štićenika) i romance (ljubavne staračke priče ceste, kojom se par bjegunaca pokušava približiti moru (Crikvenica, pa Rijeka). Ostarjeli Mercedes na prodaju upali 'od prve', a problemi s rikvercom dovedu do nekoliko 'slijepih scena' među kojima se ističe ona s antipatičnim autostoperom i nepotrebnom scenom maloljetničkog nasilja te socnostalgičarskog poljoprivrednika na rubu civilizacije koji tjera europske vrapce. Na vrhu liste neuvjerljivosti je komercijalno nezamislivo besplatno gostoprimstvo u hotelu s nekoliko morskih zvjezdica.



Scenarij (na kojem je uz redatelja radio i pisac literarnog predloška) zaplitao je film gdje se mogao mirno odvijati i portretirati složenije likove staraca, napose protagonista. Jer mi o njima ne saznamo dovoljno. Glavni muški lik (B. Polič) bio je glazbenik (svirač saksofona), ali za protagonisticu (Ana Karić), uz to što je bila supruga i majka, ne znamo čime se bavila cijeli život. Ili mi je to promaklo? Helena čita njemački časopis, pa bi to ukazivalo na neku akademsku karijeru, ali taj njemački možda je ipak residuum zanimanja za Burdu, a ne sjećanja na gimnazijska predavanja. Do kraja ne saznamo ni od čega boluje glavni starac koji povremeno klone ili drhti, a jednom čak i prilegne da dođe k sebi. Njega čeka (neznano koja) operacija, ali to može biti i zbog noge (koju privržena starica masira) ili srca, a tko zna, možda je i tragični rak u pitanju.

Voluntarizam odnosa detalja i globalne slike i mogućih i nemogućih situacija ili jednostavno puštanje slobodnih rubova filma koji nisu vezani čeličnom logikom ili kauzalitetom, upućuju na to kako je moglo biti bolje. Helena, koja u hotel ulazi neugledno obučena, kad hoće, može odjenuti elegantnu haljinu i preobraziti se u damu (za hotel i ples), što povremeno i čini. U sceni sa sendvičima starac pokušava (u slobodna demokratska vremena) unovčiti putovnicu, žalosno predstavljajući lik koji je već desetljećima 'izvan stvarnosti'. Reakcija njegova sugovornika neprimjerena je vremenu u kojem je sve za prodaju (dok neki stranci s upitnom reputacijom raspolažu sličnim putovnicama, no možda do njih nisu došli kupovinom . Pa kad nije dobio traženih šest, već samo tri sendviča, očekujemo da vidimo putnike kako ih jedu (baš zgodno, uz dječaka ih ima troje), ali sendviči su već zaboravljeni. Sve su to sitnice, ali kad se nakupe, kao u životu, tako i filmu, određuju da li nam se ta osoba (ili film) sviđa ili bismo radije gledali neki drugi film...

U proteklih nekoliko mjeseci imali smo priliku vidjeti još dva filma 'ceste prema moru' u regionalnom filmskom svijetu. Slovenski 'Izlet' (2011.) Nejca Gazvode s mlađim suputnicima (i novijim autom) prikazan je prošloga ljeta u Puli, a mladenački hrvatski 'Odredište nepoznato' (2010.) Ines Šulj i Vjerana Vukašinovića domogao se projekcije u jednom zagrebačkom multipleksu. Činjenica je da je Mirkovićev film snimljen u hrvatskoj-srpskoj-slovenskoj koprodukciji (ne baš tim redosljedom) i to po europskoj inicijativi prekogranične suradnje. Izbor glumaca također je slijedio ovu regionalnu koprodukcijsku sinergiju. Film je računao s efektom vrhunskog castinga i, doista, o glumcima, sve najbolje. Ali pitanje je kakve bi oportunitetne efekte postigli u povoljnijem filmskom okružju.

A što se života u staračkom domu tiče, podsjetimo na dokumentarac Ante Babaje 'Dobro jutro' (2007.), snimljen iz osobne redateljske i krajnje životne perspektive.


Ada Jukić, 07 03 2012


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.13785 )