Logo


Naslov članka: DOKUMENTARCI u MULTIPLEKSU: NA POČETKU BIJAŠE SVIJETLO & PROSVIJETLJENI by Ada Jukić
Podnaslov:
Autor:
Tuesday 06 March 2012 - 09:34:33

Prije Michaela Moora i filmskog 'documentary booma' nije se moglo očekivati puno kino na projekciji dokumentarnog filma, niti bi se takav film očekivao na multipleks repertoaru. U lokalnim (regionalnim) okvirima reputaciji dokumenrataca doprinosi zagrebačko Dokukino i angažirani Zagreb DOX, pa evo, upravo nakon njegova ovogodišnjeg završetka, osvrnut ću se na par dokumentaraca, doduše, izvan njegova programa, a s redovitog programa CineStara u Branimirovoj.

Radi se o sljedeća dva naslova:
Prosvijetljeni (The Serious Business of Happiness, Larry Kurnarsky, 2007., 100, Gotham Metro Studios Inc.)

i

Na početku bijaše svijetlo (Am Anfang war das Licht, P.A. Straubinger, 2010. 95, Allegro Film)


Prvo me (na obje projekcije) ugodno iznenadila ugodno popunjena (ne najmanja) dvorana. Ali, bilo je tu razloga. Prvi film govorio je o (dokumentarnoj) potrazi za ljudskom srećom, a drugi o dokumentiranoj mogućnosti ljudske prehrane sunčevom energijom, bez brze i spore hrane, bez hrane uopće, i to izvan programa dijete. A zna se da, i u literaturi, postoji stabilna (i rastuća) publika koja želi saznati kako (čitanjem) može riješiti životne probleme. Na cijeni su savjeti o uspješnom životu, stjecanju samopouzdanja, savladavanju prepreka, učinkovitoj komunikaciji, skidanju suvišnih kila i postizanju svih ciljeva, samo kad se to' jako hoće'. A postizanje sreće i izbjegavanje troškova za hranu, svakako su korisne teme i vještine, koje nam u svako (osobito, u recesijsko) doba, mogu dobro doći.



Što se tiče potrage za srećom, ispostavilo se da se u jednom amaterskom, pretencioznom mladalačkom filmskom djelcu, snimljenom vidljivo jeftinom digitalnom tehnikom, radi o utješnim postupcima raznih kategorija 'loosera', napose u američkom društvu, koji kompenziraju svoj marginalni status prigodnim filozofskim, religijskim i sporskim metodama za samozavaravanje i samoterapiju. Između ostalog, neki nas klošar uvjerava kako je svoj status sam izabrao, kako se ne bi 'zapleo' u mreže potrošačke udobnosti. Cijeli jedan (crnački) zbor u hipnotičkim glazbenoscenskim ponavljanjima transcendira svoja društvena i ekonomska ograničenja u Odu radosti. U globalnoj priči o potrebi za srećom i uspješnim primjerima obilazimo (u povoljnim paket aranžmanima) i svijet, pri čemu su upute o odricanju u cilju sreće najbolje kontekstuirane u istočnjačkim civilizacijama. Ali koliko nam može sreće osigurati neki jogi ili guru, kad nam sreću čine upravo stvari kojih se on odriče! A onda spoznamo da se taj autorski mladac, s globalnog i općeljudskog položaja, spušta na konkretan spolno-dobni cilj, pa pod potragom za srećom počne podrazumijevati metode pomoću kojih može doći do zgodne... djevojke (pa svi bi to htjeli, zar ne? I tako se, u devalviranoj dimenziji dokumentarnog filma o 'velikoj stvari', provuče samodopadni adolescentski naputak kako 'preko trnja' dospjeti pod suknju zbog zadovoljavanja jedinstvene (macho) potrebe.



Film o ishrani (putem) sunčeve svjetlosti austrijskog autora možda je, u vrijeme oskudice i nižih egzistencijskih potreba, još više aktualan od onog o sreći, a i realiziran je ozbiljnijim i tehnički ujednačenijim pristupom. Prikazano je nekoliko slučajeva (nažalost, neki od uspješnih suncojedaca liče na američke sretne klošare) ljudi sa Zapada i nekoliko Istočnjaka, koji godinama ne jedu i ne piju, a dobro se osjećaju i proturječe znanosti i medicini. Intervjuiraju se ljudi koji tvrde da im hrana nije potrebna i predstavnci institucija u kojima se testiraju ti slučajevi s ciljem da se potvrdi nemoguća sposobnost ili razotkriju varalice.

Nekoliko slučajeva ispitivanja u klinikama dovelo je do senzacionalnih rezultata, ali zaključak je da je oslobađanje od ovisnosti o hrani bar tako složeno kao pribavljanje hrane i drugih životnih potrepština u ovom komercijalnom svijetu, a da 'prešaltavanje' na sunčevu pranu nije opcija za već izgladnjele ljude. Tematski zanimljiv film, konvencionalan u realizaciji, ne daje spektakularne rezultate, iako potiče radikalnija očekivanja od reklama za dijete od kojih se mršavi 50 kila mjesečno, bez osjećaja gladi i odricanja od hrane!

Ada Jukić, 5.3.2012.


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.13763 )