Logo


Naslov članka: IZLOŽBA SOFIE THORSEN I MICHAELA KIENZERA, KUNSTHAUS GRAZ by Sonja Jeđud
Podnaslov:
Autor:
Monday 05 March 2012 - 10:51:32

Izložbe Sofie Thorsen i Michaela Kienzera, Kunsthaus Graz

Kunsthaus Graz nije tek običan muzej niti isključivo umjetnički prostor, to je umjetničko biće koje nudi i prihvaća dijalog iz mnogih smjerova. Dobroćudni izvanzemljac, kako ga još nazivaju, diše i raste svakodnevno s posjetiteljima, znatiželjnicima i građanima Graza. Kombinacijom eksponirane arhitekture, neuobičajenog izložbenog konteksta i urbanog diksursa, Kunsthaus Graz postao je esencijalna sastavnica arhitektonskog, umjetničkog i filozofskog društvenog identiteta Graza. Obzirom da je lociran na privilegiranoj lokaciji, koja je i sama znak velike arhitektonske tradicije Graza, nezaobilazna je točka u gradu. Programski spektar Kunsthausa Graz usmjeren je na suvremenu i najnoviju umjetnost, počevši od 60-ih godina prošlog stoljeća. Postoje kulturnopovijesni razlozi koji su odredili upravo takvo vremensko pozicioniranje, a koji podrazumijevaju manifestacije kao što su „Gradačka škola“, Stadtpark Forum i Štajerske jeseni. Unatoč činjenici da Kunsthaus postoji od 2003.g. i da je još mlado zdanje, njegov je nastanak temeljen na bogatom umjetničko-kulturnom nasljeđu Graza i Austrije općenito.




Sofie Thorsen- "The Achromatic Island"
Courtesy of Sofie Thorsen and Galerie Krobath, Vienna/Berlin



Program za 2012

Otvorenje zanimljive 2012. godine u Kunsthausu počelo je samostalnom izložbom štajerskog umjetnika Michaea Kienzera i danske umjetnice Sofie Thorsen. Izložbu smo imali prilike posjetiti 02.ožujka 2012., zahvaljujući Univerzalnom muzeju Joanneum u sklopu kojeg djeluje i Kunsthaus Graz. Na konferenciji za novinare prisustvovali smo predstavljanu radova ovo dvoje umjetnika.

Sofie Thorsen

Schnitt A-A' / Rez A-A' naziv je izložbe Sofie Thorsen. Autorica svojim radovima iskazuje poseban interes za odnos vremena i prostora, kao i za utjecaj prošlosti na sadašnjost. U njenom prikazivanju međuovisnosti prošlosti i sadašnjosti mogu se vidjeti različita značenja istih prostora u različitim vremenskim razdobljima i različitom kontekstu. Autorčin interes vrti se oko izgleda i načina funkcioniranja arhitektonsih prostora te načinom na koji se isti prostori mijenjaju kroz vrijeme, kulturni, politički i umjetnički kontekst. U procesu stvaranja i promišljanja autoricu zanima što znamo o mjestima kada ih prvi put vidimo i što pritom utječe na naš doživljaj, viđenje i gledanje?

Sofie Thorsen svojom ekscentričnom, ali i centričnom pozicioniranošću nudi višeznačan odgovor na spomenuta pitanja te (raz)otkriva fenomene, (nerijetko zaboravljenje) informacije o njima te njihove priče i povijest. I sklopu izložbe „Schnitt A-A'“ predstavljaju se tri velike instalacije, Schnitt A-A', Plastike za igru i The Achromatic Island. Kroz sve tri instalacije autorica se poglavito predstavlja odnosom svijetla i tame te sjena koje prostor istovremeno spajaju i razdvajaju. Koristeći se projekcijama, prescjecima, foto dokumentacijom i akromatskim pogledom na fenomene i društveni kontekst koji predstavlja, autorica ističe kako je osobno ili subjektivno iskustvo gotovo i ne zanima. Unatoč toj činjenici autorica svojim radom i predstavljanjem određenih lokacija neminovno predstavlja i iskustva lokacija ondašnjih stanovnika, koja su, paradoksalno, izrazito osobna i subjektivna iskustva. U prvoj se intalaciji „Schnitt A-A'“ radi o prikazu projekcije ljetnog kina Slovačke nacionalne galerije u Bratislavi.Kino je nastalo 70-ih godina 20st., a sada je pred rušenjem. Projekcija prikazuje kino dvoranu na otvorenom koja se promatra kroz betonsku rešetku, zbog čega projekcija istovremeno prodire van, ali i omogućuje pogled unutra. Zid koji propušta svjetlost postaje uzorak pomoću kojeg se stvaraju sjene koje zauzimaju centralno mjesto projekcije. Slike se nižu poput dijapozitiva, dok zvuk projekcije ukazajue na protok vremena. Na stolovima je po dužini rasprostrt crtež kao svojevrsan „sadržajni scenarij“ za strukturu filma. Crtež prikazuje stare nacrte čitave zgrade Nacionalne galerije u Slovačkoj i apstrahiran je u oštru sjenu na svijetloj podlozi. Ljetno kino postaje sjena muzeja koji se odmiče od svoje identifikacije.

Druga se instalacija zove“ Plastike za igru“ i predstavlja grad Beč 50-ih godina.Tih je godina grad Beč pozvao umjetnice i umjetnike na izradu takozvanih plastika za igru/skulptura, koje bi s jedne strane oživljavale javni prostor, a s druge strane da ih djeca koriste kao sprave za igru.

Polazeći od foto-dokumentacije grada, iz razdoblja nakon Drugog svjetskog rata, Sofie Thorsen kreira povećane crno-bijele arhivske fotografije koje istovremeno predstavljaju istrgnute skulpture. Upravo istrgnuti dijelovi fotografija ukazuju na činjenicu kako kulturna dobra išćezavaju zajedno s prošlošću te ostaju zaboravljena kao da nikada nisu ni postojala. Neprihvatljive forme bečke zastarjele estetike žive tek u radovima Sofie Thorsen. Unutar instalacije, između fotografija, postavljene su i visoke, raznobojne šipke kao direktna veza s igrom bečke djecom ondašnjega vremena.

„The Achromatic Island“ naziv je treće instalacije koja govori o danskom otoku Fur 30-ih godina prošlog stoljeća i o lokalnom fenomenu neobične očne bolesti-akromatopsije.

Ljudi rođeni s tom bolešću ne vide boje, već razlikuju određene stupnjeve svijetloga i tamnoga. Slike koje oni vide su bezbojne, mutne i krupnozrnaste. Autorica tom svijetu pokušava dati vidljive slike izbjegavajući općevežeći karakter gledanja. Akromatski pogled također svjedoči o nemogućnosti objektivnog gledanja i viđenja svijeta.



Michael Kienzer-" Haltung"
Photo:Tom Klengel



Michael Kienzer- Logik und Eigensinn / Logika i svojeglavost

Štajerski umjetnik Michael Kienzer bavi se promatranjem statike. On dokida i raščlanjuje elemente gledanja i opisivanja naših promatračkih navika te ih dovodi u neuobičajena i nesvakidašnja stanja koja slijede naizgled smiješnu logiku. Rušeći izgrađena očekivanja, Kienzer svojim radovima upozorava na stereotipizaciju promatranja i ismijava očekivana mjesta raspadanja. Prateći temeljne fizikalne odnose među strukturom, oblikom i podatnošću materijala, autor se bavi komunikacijom imeđu elementa i gravitacije. Autorove temeljne pretpostavke nedvojbeno se odnose na prostor koji svojom dinamikom i podatnošću sam sebe zgušnjava ili razrjeđuje. Izložba prikazuje novo viđenje prostora i logički neočekivan diskurs materijala poput aluminija, čelika, gume i tekstila. Autorovi radovi bazirani su na zakonitostima statike i dinamike te nisu ni na kojin način spajani. Njihova bi se ravnoteža mogla poremetiti tek pukim pomicanjem, pritiskom ili opterećenjem. Središnji dio izložbe jest skulptura „Sebe“ koja postaje sastavni dio cijelog izložbenog prostora te omogućava posjetitelju da bude dio njene dinamike i mjenjajući parametre ima osjećaj da je malen ili velik u odnosu na skulpturu. Skulptura je slična podivljaloj povučenoj crti ili biljarskoj kugli koja se odbija u prostoru. Autor se igra perspektivama kroz dinamiku, mjerenje i napinjanje prostora. Uz ovu skulpturu autor je postavio i svoje najnovije radove koji se također poigravaju odnosima statike, slie teže, pritiska, potiska, napetosti , opuštanja i otpora. Uzevši u obzir krhkost i prijetnju od urušavanja, ovi radovi pretvoreni su u trodimenzionalne tvorevine ograničene vremenom, a nerijetko i prostorom koji su za njih istovremeno prijatelj i prijetnja.

Ukoliko planirate odlazak u Graz nemojte zaobići umjetnički i intelektualni izazov koji Kunsthaus Graz nudi svojim posjetiteljima i kroz ove izložbe, a koje su otvorene do 06.05.2012. Dodatne informacije o Kunsthuasu u Grazu i izložbi saznajte na http://www.museum-joanneum.at/de/kunsthaus


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.13756 )