Logo


Naslov članka: ORHAN PAMUK: CRNA KNJIGA by Robert Tabula (knjiga)
Podnaslov:
Autor:
Saturday 31 December 2011 - 20:40:49

Odvjetnik Galip se našao pred jednom velikom misterijom. Njegova žena Ruja, obožavateljica krimića i njegova velika ljubav je nestala.

U svrhu pronalaženja smisla, odgovora, identiteta, i lica koja nisu ono što predstavljaju, Galip uranja u gustu i ljepljivu prostranost Istanbula. Kada sazna za nestanak svoga strica Dželala, on spaja njega sa Rujom, pretvara ih u konačni cilj svoje potrage i kreće na put koji će oblikovati nešto drugo, nešto bolje, nešto originalnije, i manje opterećeno lošim utjecajima koji se kopiraju na svakom koraku. Galipova razmišljanja prolaze kroz više stadija, ali sve se vraća i okreće oko pitanja identiteta. Njegove žene, njegovog strica koji je bio poznati kolumnist, a čiji potpis i svjetonazor Galip s lakoćom preuzima, njega samoga. Osjeća veliku snagu u imitaciji života, imitaciji nečega što se nalazi iz nevidljivih granica. Snagu samo zbog sveopće prisutnosti, jednog lažnog i plastičnog svijeta u kojemu se pravi odgovori i tajne skrivaju na svačijem licu. No gotovo nitko se ne usudi vidjeti nešto što zaista pripada njima. Filmovi, knjige, zapadnjačka kultura, povijest, sve to igra veliku ulogu u oblikovanju pojedinca, grada, praznine koja se nalazi između njih, skrivenih kutaka koji u isto vrijeme pokazuju i zatvaraju svoju nutrinu.



Galip u traženju jednostavnih odgovora – gdje su Ruja i Dželal? – otkriva jedan svijet koji se sastoji od priča, koji opstaje unatoč svemu onome što se daje na površinu, lažni premazi već viđenoga, prožvakanoga, odvojenoga od originalnosti. Grad postoje jedna velika pozornica po kojoj Galip putuje neopterećen normalnim životom, možda, negdje u nekom prašnjavom zakutku svojeg uma, svjestan da mu se konačni odgovor i cilj neće svidjeti. Možda glavni lik sa svojim lutanjima i skrivanjima po Dželalovim tajnim stanovima odgađa otkrivanje istine i smisla, a da samim time otkriva puno o sebi, gradu, ljudima koji ga ispunjavaju, a koji mu se čine udaljenima i bljedunjavim kopijama koje hodaju po bogatim i neiskorištenim potencijalima. Galip svugdje vidi samo konformizam i zapadnjački utjecaj, a kada mu se približi tuđa perspektiva, otkriva nešto novo, nešto nepredidljivo, otkriva tajne grada koje ga hvataju, vuku u svoju utrobu, samo kako bi ga izbacile na površinu, na ono što ga čeka negdje u prvim tracima zore, postojanje završetka priče. Pamuk kroz ovo djelo propušta vanjski svijet, sjećanja, književnost, propituje se o identitetu osobe, grada, zemlje, a u isto vrijeme se stvara okruženje romana koji postoji u trenutku dok se čita, koji se ne odvaja posve od čitatelja i čini ga suučesnikom, unosi ga u svijet izgubljenog Galipa koji pronalazi nove stvari, a da one i udaljuju od njega ono što zapravo traži, a i sami kraj romana.

Sve se odvija pod budnim okom čtatelja, autora, i lika, nitko nije svjesniji toga od Galipa, a svrhu kojom se roman iz stranice u stranicu nosi svojemu zaključku nalazimo u samome liku koji predstavlja sve i samoga sebe. Lik Galipa ne postaje samo sredstvo kojim se radnja vrti od početaka arapske književnosti do modernoga Istanbula, u kojemu jedan odvjetnik preuzima ulogu popularnog kolumnista, nastavljajući njegov posao bez da itko primjeti da se autor promijenio, on je osoba sa svojim problemima, nadanjima, pogledima na svijet i brigama. Njegove misli putuju niz Istanbul i kroz Istanbul, njegova misija postaje u isto vrijeme intimna i sveobuhvatna, njegovi potezi mu samo pokazuju koliko se nečiji identitet može kopirati, preuzeti i usvojiti. No s druge strane on pati upravo za Rujom, za osobom uz koju se budio, uz dijete, djevojku, i ženu koju je poznavao cijeli život. Kada se maknu sva ograničenja njegovih saznanja i bojazni, još uvijek ostaje osoba koja je s njime bila povezana.

Pamuk nije samo nasumični pripovjedač. Njegove riječi i stranice ovoga romana otkrivaju sloj iza sloja smisla, dubine, potrage koja za sobom nosi višestruke razine stvarnosti i fikcije, njegove ideje i likovi nisu samo sredstva, nego i građevni materijal koji tvori jedno prekrasno djelo. Svaki kut ovoga romana predstavlja nešto drugo, otkriva nešto posebno, obično, svakodnevno i nemoguće. Otkriva nam jedan grad, tisuću lica, jedan lik, milijune rukavaca koji nadilaze književnost, ovu priču, povijest, a da u isto vrijeme ostaju uz jednog Galipa kroz kojeg se mogu provlačiti i rasti sa svakim poglavljem. Iz romana se mogu izvći mnogi zaključci i otkrivati novi aspekti koji jednu te istu priču mogu osvjetliti iz sasvim drugog kuta i uz neke posve druge posljedice. Gusta melasa malih priča, velikih događaja, oslikane stvarnosti kakvom je vidi jedan lik, a koja se u mislima tisuća čitatelja pretvara u tisuću drugih, a da i dalje srž ostaje ista. To je postignuće velikog pisca koji nije ograničen koricama svojeg romana ili napisanim riječima. Njegovo djelo putuje i odlazi, vraća se na nekim drugim temeljima, pretvara i usvaja, postiže ono očekivano, ali uvijek sa neočekivanim obratom. Koji ne služi tome da šokira nego da otkriva, i otkriva, i otkriva. Sve do posljednjeg trenutka kada kraj priče i same prvotne potrage izmiče tlo pod nogama i nestaje s lakoćom koju se teško pušta.


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.13278 )