Logo


Naslov članka: FILM: KRALJ LAVOVA 3D, animirani by Vendi Jukić Buča
Podnaslov:
Autor:
Saturday 24 September 2011 - 23:28:21

'Kralj lavova' snimljen je 1994. Djevojčici koja je tada imala 11 godina ostavio je neizreciv utisak. Uz 'Bambija', ovo je film koji pogađa najdublje; smrt roditelja i bol koja pritom nastaje nemjerljiva je s ostalim bolima s kojima se osjetljivo dijete može suočiti, koje čak može i zamisliti, ne poznajući druge boli osim fiktivnih – literarnih i filmskih. 17 godina kasnije ista bol i tuga pogađa odraslu osobu koja se ne želi othrvati emocijama koje naviru u spomen na onu djevojčicu.

Zaprepastio me nedostatak suosjećanja djeteta iz publike na novinarskoj projekciji (koju je konstantno ometao čovjek neprestano šuškajući vrečicom) koje nije dirnula scena smrti Mufase i koje se, znatiželjno okrenulo, da vidi, koja to osoba iza njega puše nos i cvili. Ne mogu se oteti dojmu da to nije izoliran slučaj i da nedostatak empatije dominira suvremenim generacijama i generacijama djece. Ne vjerujem da je to stvar samo 'nasilnih' igrica i mobilne telefonije već cjelokupnog roditeljskog odgoja kao i pristupa djetetu. Na neki način mi žao što ta djeca ne mogu osjetiti spektar osjećaja koji mene pogađa kada gledajam dobar film, dok slušam dobru glazbu ili čitam dobru knjigu... A ako im grč u plučima nije prouzrokovao 'Kralj lavova', teško što drugo hoće.



Sinopsis je opće poznat. Ipak, moram ukazati na jedan specifikum: iz današnje perspektive zanimljivo je gledati Scarovo carstvo koje neodoljivo podsjeća na situaciju u zemlji kojoj smo svjedoci i pobrojavati sličnosti. Ono što je žalosno jest da se naše tlo i ljudi neće oporaviti, jer nema Simbe koji bi uveo red. Dječji film, iako tragičnog početka, ipak mora imati sretan završetak, koji često nedostaje u stvarnom životu.

Novost pristupa filmu je 3D tehnologija, koja nije spektakularna, čak i mijenja originalnu svjetlinu, ali realnije dočarava idilične scene prirode, životinja u trku, prožimanje boja. Iako sam na novinarskoj projekciji očekivala originalnu verziju što se glasova i glazbe tiče, moram konstatirati da sihronizacija nije upropastila ovaj klasik. Iako je daleko od idealne, sama činjenica da je angažirano više posuđivača glasova koji su relativno dobro pjevali (čak i zbor), uz dobar prijevod sve u svemu bilo je korektno. Ovog puta čak ju odobravam jer se osjeća kvalitetnija produkcija. Na ovaj je način djeci približen određeni aspekt humora kojeg ne bi bili svjesni u slučaju da ne znaju engleski, a titlovano je loše. Ono što je problem, jest činjenica da se ne pristupa svakoj sinhronizaciji s jednakom dozom ozbiljnosti, što rezultira, u najvećem broju slučajeva očajnom sinhronizacijom koja kvari često jako dobar film. Ovo je pravi primjer da može biti dobra kada se u nju dovoljno uloži.


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.12504 )