Logo


Naslov članka: Moram vam reći: BIG BROTHER
Podnaslov:
Autor:
Wednesday 04 January 2006 - 13:46:37

Da li je moguće, ma koliko ga izbjegavali, izbjeći Big Brothera na vlastitom televizoru? Kako god 'okrenuli' daljinski, vjerojatno će vam se ukazati u svoj svojoj raskoši. Pitate se kako je moguće da jedna emisija u kojoj se ništa ne događa ima planetarnu popularnost na svim svjetskim komercijalnim televizijama? A to da se ništa ne događa, zaključak je iz reprezentativnog broja kratkih uzoraka koje 'onom tko ga ne želi gledati' Big Brother ipak uspije ukrasti, dok njegov neljubitelj vrti programe u potrazi za zbiljom ili zabavom.

Dakle, nekolicina besposlenih muških i ženskih tipova u pravilu se dosađuje, leži i naklapa o posve bezveznim temama. Ali vi počinjete pažljivo slušati što oni pričaju. Što je tema njihove komunikacije? Mora biti nešto. Ne mora! Vi ste jednostavno zarobljeni pred ekranom. Priznajem da sam i sam nekoliko puta, iz čiste znatiželje, gledao što se događa u Big Brotheru. Ali nakon nekoliko minuta morao sam promijeniti program. Big protagonisti valjali su najotrcanije frazetine dok ih nacija (skupa sa mnom) s najvećom pažnjom sluša i gleda. Totalni apsurd. Danas sam rekao sam sebi da moram nešto o tome napisati. Jer toliko ništavilo koje svi prate ipak zaslužuje jedan Big.... osvrt.

Televizijski Big Brother suprotnost je prijetnje koju je davne 1948. književno predstavio George Orwel. Njegova zastrašujuća '1984.' prošla je prije dva desetljeća. Ono što je kao antiutopija moglo prestraviti svijet, sad svijet zabavlja ili bar zaustavlja pred ekranom (još se, doduše, nije realizirala opcija da nas Big Brother gleda 'iz televizora', ali već i činjenica da mi, ničim prisiljeni, gledamo njega i da se ljudi spremno izlažu kamerama u svojim 'najintimnijim' i najrutinskijim životnim kolotečinama, dovoljno upozorava).



Danas je najveći uspjeh ako netko, na bilo koji način (pa makar i pozitivan!:) postane javna ličnost. Nije potrebna zasluga u kreativnom i intelektualnom smislu, već spremnost za izlaganje mediju. Pa kao reklame koje ponavljanjem hipnotiziraju, tako se i u te instantne televizijske ikone anonimusi mogu ugledati.

Ideal mladog hrvatskog čovjeka je ništa ne raditi, a (zbog toga!?) imati hrpu love i mnoštvo poklonika. Upravo takvu filozofiju propagira televizijski Big Brother. Promatrati nekoga što radi 24 sata nije samo neproduktivno, već je bez ukusa. Ali, kao što rekoh, vrijednosti su izokrenute. Ako niste taj koji voli Big Brothera, proglasit će vas čudakom. Što je s vama? Pa koga ne zanima viriti u nečiji privatni život i slušati što govori, makar to bile hrpe fotogeničnih gluposti! Zar ne sjedi u svakome od nas onaj susjed koji prisluškuje na vratima, zbog dobrobiti stubišta (i šire)? A na televiziji vam omogućuju da zadovoljite znatiželju bez grižnje savjesti.

Moto je našeg vremena i prostora 'ništa ne raditi i imati što više'. Društvena filozofija koja odlično funkcionira u retrogradnom kapitalizmu. Medijski ispranog mozga televizijski Homo sapiens primio je nesvjesno perverzno nametnutu ideologiju nerada i dokoličarenja kao vrhunskog društvenog uspjeha. I postao autističan u odnosu na svoj prirodni okoliš. Umirena hrvatska sociologija bavi se istraživanjima gledanosti ili popularnosti emisija i ljudi, a ne zabrinjava se utjecajem Big Brothera na staro i mlado gledalište.

Ako je i bio 'prozor u svijet', televizor se prometnuo u otvorena vrata u nečiju spavaću sobu u kojoj se, i to je žalosno, ne događaju ni osobito privlačne 'one' stvari.


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.1217 )