Logo


Naslov članka: PULA 2011: KOTLOVINA, drama/komedija by Robert Jukić
Podnaslov:
Autor:
Thursday 21 July 2011 - 14:04:14

Na ovogodišnjoj Puli konačno uvjerljiva priča, životni dijalozi, dosljedni likovi (uključujući i epizode), učinkovit prikaz slijeda radnje, vrhunska kamera, pomno komponirana mizanscena i kadrovi, nadahnute glumačke interpretacije. Tomislav Radić završava svoju filmsku trilogiju koju je započeo uspješnicom 'Što je Iva snimila 21. listopada 2003.' nastavio neujednačenim omnibusom 'Tri priče o nespavanju', da bi je efektno zaokružio 'Kotlovinom'. Iako potpuno samostalne radnje, 'Kotlovina' se stilski nastavlja na ono 'Što je Iva snimila…', ali bez subjektivne vizure. Odlični dijalozi i životne situacije nekoliko hrvatskih obitelji na okupu drže gledatelje u napetosti tijekom svih 120 minuta trajanja filma, a napetost rasterećuju frekventni humoristični detalji koji povremeno eskaliraju u grohote smijeha. Obiteljsko okupljanje dvadesetak likova u složenoj mreži odnosa i dubokoj vremenskoj perspektivi predstavlja zahtjevan filmski zadatak, koji uključuje situacije u kojima se u kadru nalazi gotovo cijela glumačka ekipa. Prikaz rodbinskih veza i s manjom količinom likova nije jednostavan postupak, međutim, Tomislav Radić duhovito paralelnim radnjama uvodi i vodi gledatelja u priču i kroz priču.



Lik oko kojeg je fokusirana radnja je povratnica iz Australije (Melita Jurišić) koja se nakon tridesetak godina sastaje sa svoje dvije sestre (Mirela Brekalo Popović, Suzana Nikolić) u vikendici jedne od nje. Za dugoočekivani obiteljski susret sprema se tipična domaća gozba, kotlovina i odojak na ražnju. Uzbuđenje zbog velikih priprema za veliko rodbinsko okupljanje naraste kada najstarija sestra shvati kako je njezina mlađa sestra iz Australije u seksualnoj vezi s njezinim posinkom… Radić se ne opterećuje moraliziranjem takvog odnosa, već suočava likove s problemima u kojima se sami otkrivaju. Ono što bi mogla biti 'teška drama', u 'Kotlovini' se problematizira kroz interakciju ozbiljnih i smiješnih situacija. Dijalozi nisu fokusirani samo na osnovne likove već su fino uobličeni po mjeri i najmanjeg učesnika u radnji, a kulminiraju scene u kojima više likova istovremeno komunicira u konvencionalnom žamoru iz kojeg povremeno izbijaju konfliktne teme. Zanimljivo je da se čak i banalni iskazi (koji se uobičajeno razmjenjuju u tim prigodama i skupovima ('u kojima čeljad nije bijesna') čine svježim i djelatnim u karakterizaciji likova (i onih koji ih govore i onih koji na njih reagiraju), a dovoljna je i jedna rečenica da se okarakterizira cijeli jedan bračni status (razgovor Damira i Mirka uz kotlovinu). Uz riječi, efektan je govor tijela i, osobito, lica, koje živo i sa znalačkim zanimanjem prati kamera. Među odličnim epizodnim ulogama izdvojimo Borisa Buzančića koji, u ulozi Dide, svakom svojom upadicom i primjedbom, a kad ne govori, ostvaruje puni osobni, generacijski i statusni portret.

Ono što Radić (kao scenarist i redatelj) čini je da svoje likove postupno, od početne konvencije odnosa, dovodi u situaciju u kojoj konvencija puca, u kojoj se razvija zapretani konflikt između likova i njihovih stavova i eskalira u rušenju konvencije i otvorenom sukobu, u kojem padaju rodbinske i civilizacijske maske. Uz pojedinačne, film interpretira i neke nacionalne komplekse i stavlja ih u internacionalni odnos (pitanje emigracije, Europske unije itd.). Jedna od riječi koje se ponavljaju (naglašena i pokušajima Australke da je izgovori) je 'licemjerje', pa taj omraženi sastojak naoko ugodnih obiteljskih odnosa i druženja u obiteljskoj 'Kotlovini' dobiva eksplicitno mjesto.

Altmanovski pristup odlično funkcionira u pristupu složenom obiteljskom skupu, a Radić je pravi majstor u vođenju takve vrste radnje i stvaranju atmosfere obiteljske zbrke u kojoj se samo naizgled ne zna što se događa i kamo sve to vodi. Film zaokružene cjeline koji zbog obilja kompleksnih situacija zahtijeva bar drugo gledanje, a koje se realizira s užitkom.


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.12045 )