Logo


Naslov članka: Roman 'Zbogom utopijo' govori o suvremenoj povijesti (p)
Podnaslov:
Autor:
Thursday 19 May 2011 - 22:59:03

Stjepo Martinović:
ZBOGOM, UTOPIJO
Arsiris
4/2011.
384 str.
meki uvez s klapnama
ISBN 978-953-56498-4-7




- sažeti prikaz -

— Da, draga gospođo i gospodine — rezimirao je, nakon gotovo trosatne rasprave, nedvojbeni vođa kvarteta, onizak momak čvrste građe — mi jesmo teroristi i to ćemo biti u očima većine svijeta sve dok ne ostvarimo državnost Baskije na cijelomu povijesnom teritoriju, s obiju strana sadašnje francusko-španjolske granice. Tek će nam se potom priznati da smo bili borci za nezavisnost i otvoreno govoriti o tomu kako je Madrid naše legitimne zahtjeve stoljećima gušio notorno državno-terorističkim metodama. Pobjeda mijenja optiku, a onoga tko ju osvoji nitko se više ne usuđuje ignorirati ni banditom zvati!

— Samo, komu će tada do toga biti stalo... — jetko je dodala inače šutljiva zelenooka dama duge crne kose, koja se predstavila kao „slikarica u slobodno vrijeme“ (kad ne podmeće bombe?). — Niti će itko u Madridu biti osuđen zbog terora nad nama, a niti će nezavisna Baskija ikom donijeti sreću makar približno jednaku onoj za kakvom su žudjele i žude generacije boraca za nju.

Događaj iz novinarskih dana vratio mi se u sjećanje u vrijeme kad je u Hrvatskoj glava od koje se riba usmrdjela poručivala kako branitelji ne mogu počiniti ratni zločin, da stoka sitnoga zuba ne smije stvarati oporbenu situaciju... da se projekt crno-crvene revizionističke mezalijanse ne zove Republika (Res Publica), nego Država D.D. – kleronacionalistička korporacija u vlasništvu 200 moćnih obitelji. Tako me priča o snima i razočarenjima, što je potekla za Stammtischom baskijske taverne u Freudenstadtu – da bi mi se otad javljala poput ponornice što, nakon mnogih milja podzemljem, ponovo izbija i površinom teče – sustigla u prostoru i vremenu iz kojeg niti mogu, niti imam kamo... osim na Melitos. Otok što ćete ga uzalud tražiti na karti Istočnog Sredozemlja, utopos i eutopia opisan krugom od iluzija do njihova naprasna kopnjenja, bržeg i bolnijeg od buđenja iz pijanstva što je, mjesto utjehe, donijelo samo nemir, neprebolan i tjeskoban poput spoznaje o nemogućnosti pjesme.

Ali, upravo je stoga Melitos stvarniji od svih mediteranskih škoja ikad ucrtanih u portolane i navigacijske karte, ili snimljenih Hasselbladovim kamerama iz svemirske vedrine! Otok na kojem su se u grčevit zagrljaj dograbili svi kontrasti i konflikti današnje (posebice mediteranske) Europe, političko-strateškog, ekonomsko-socijalnog i kulturno-duhovnog prostora u kojem je i nama iznaći svoju oazu mira i stabilnosti, te dohvatiti svoj djelić Kairosova čuperka održivog blagostanja i civilizacijskog napretka. Krpica kopna što je obilježila svoju djecu čežnjom za duhovnom cjelovitošću u slobodi, a ona nju učinila poprištem svih svojih ufanja, zabluda, razočarenja...

Po žanru politička fikcija (fantastika), ovaj roman priča je o 'suvremenoj povijesti' – od godina II svj. rata do 2013. – izmišljenog otoka u Istočnom Sredozemlju, na sudbini kojeg se prelamaju svi konflikti Mediterana i Europe u tom razdoblju... akteri kojih su velike sile i uspješne gerile, autokratski nastrojeni činovnici u tzv. integracijskim institucijama (EU) i unaprijed poraženi nositelji socijalnih (demokratskih) eksperimenata koji im se opiru želeći sačuvati identitet, autonomiju, svoju viziju socijalno-ekonomskih odnosa, kulture, vrijednosti...
Na kraju, južni dio otoka – koji korača neistraženim stazama izravne demokracije i kvadrilateralnog dijaloga (pobjedničke oslobodilačke gerile, crkve, poduzetnika i seljaštva/radništva) – biva poprište egzemplarne akcije međunarodnih snaga za iskorjenjivanje terorizma (jer je 'krimen' žitelja juga otoka – sjever je od 1948. najprije dio sovjetskoga interesnog bloka, a od 1990. država lažnih demokrata, ovisnih o ruskoj mafiji – suradnja s talijanskom mafijom u proizvodnji kanabisa)...

Elaboriraju se vječne dvojbe o tomu što je terorizam, a što oslobodilački rat, jesu li integracijske asocijacije zapravo oruđe interesnih skupina moćnih država, a tzv. ustanove civilnog društva 'tihi obrt' licemjera koji o apanaži burzovnih mešetara stvaraju halabuku da bi skrenuli pažnju s biti problema: nakaznosti neoliberalizma koji sve mjeri zakonima tržišta. Ne manjka ni teološko-filozofskih promišljanja, ljubavnih priča, oporog humora... a kombinacijom fikcije i stvarnih događaja, zemalja, ličnosti, fenomena... postignuta je 'fiktivna dokumentarnost' koja itekako izaziva asocijacije, rezonance, pa i gorke sentimente – jer suvremeni svijet nije podneblje u kojem sa čudima umiju i oni koje samo čudo može spasiti.


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.11533 )