Logo


Naslov članka: KAZALIŠTE: PREMIJERA u KEREMPUHU 'BOLNICA na KRAJU GRADA' by Ada Jukić
Podnaslov:
Autor:
Wednesday 30 March 2011 - 08:46:32

U subotu 26. ožujka u satiričkom kazalištu Kerempuh u Zagrebu održana je premijera predstave 'Bolnica na kraju grada' Hriste Bojčeva.

Predstava koja sažima radnju u središte pozornice domišljatim redateljsko-scenografskim rješenjem zajedničkog kreveta u kojem leže pacijenti, umnoženi u dehumaniziranom položaju (kao sardine u konzervi ili otkačeni likovi u krevetu kao energetskom inkubatoru Burtonove filmske ‘Tvornice čokolade‘). Ovo rješenje sastavnica je interpretacije i odrednica načina percepcije dramskog teksta etabliranog bugarskog autora koji metaforom bolnice (ludnice) univerzalizira apsurd istočnoeuropskog tranzicijskog košmara.

Masivna svijetla konstrukcija okvira kreveta s uzdignutim uzglavljem koje omogućuje bolju preglednost kompenzirajući učinak perspektive, svojim povišenim dijelom funkcionira kao operacijski stol, dok po nagnutoj površini kližu i leže bolesnici, a na klupi u podnožju kreveta mogu sjediti ili se sklupčati pod njom. Sva gledateljeva pažnja usmjerena je u ovo središte kao hipnotičku točku, dok se na stranama pozornice, kao u drugom planu, s otvorenim ormarom i stepenicama kao većim scenografskim objektima, odvijaju pokrajnje radnje, s poetskim ili naglašeno humorističkim dionicama. Zahodska školjka koja se premiješta s jedne na drugu stranu pozornice rekvizit je eksplicitnih komičnih zahvata.



Jaka Kerempuhova glumačka ekipa, u učinkovitoj kostimografskoj opremi i pod svjetlosnom palicom doajena kazališnih svjetlosnih efekata Olivija Marečića, doprinosti uvjerljivosti dijagnoze ‚opće ludnice‘ kao životne pozornice s koje nema izlaza ili je izlaz u iluziji. Borko Perić kao Ko(n)tuzov raste u interpretaciji. Hrvoje Kečkeš kao Bratoj, nezadovoljan, zavidan, povodljiv, pritužica i kukavica, kojemu je dovoljno da se namršti, pa da nasmije publiku, u ovoj predstavi dobiva i rekvizite za nasmijavanje (ne samo spomenutu zahodsku školjku ). Linda Begonja, uočljiva od početka predstave u crvenom krinolinskom kostimu i diznijevskoj Pepeljuginoj haljini, bez izgovorene riječi ostvaruje cjeloviti lik i poveznicu dionica radnje i drugih likova. Luka Petrušić sjajno je naučio 'lekciju o Švicarskoj', nagrađen savršenom glazbenom igračkom (u metaforičkoj ulozi). Željko Koenigsknecht junački je obavio težak zadatak interpretacije Dede, opterećenog s dvije duge poetske dionice u dramskom tekstu (priča o snu i babilonska priča). Nije laka ni relacija s Babom (dojmljiva Nina Erak-Svrtan), u rasponu od ovoga do 'onoga svijeta'. Poetske dionice, osobito one koje minhauzenovskim pretjerivanjem nastoje biti smiješne, idu na uštrb dramskom potencijalu teksta, ali nagrađivanom autoru povećavaju šanse za naklonost književnih žirija. U svakom slučaju, ti izleti (uzleti) iz priproste, uvjerljive reakcije ‚malih ljudi‘ u bujice načitanih asocijacija (pa i kad su argumenti njihove poremećenosti) najslabija su karika teškog životnog lanca, to jest dobre, crne komedije. Ali, o autorskim ukusima se ne raspravlja .



Ali može se raspravljati o interpretacijama istih autorskih podloga. Upravo smo Kerempuhovim posredstvom, u okviru prošlogodišnjih Dana Satire (doduše, na pozornici ZKM-a) imali priliku vidjeti 'Opću bolnicu' H. Bojčeva u izvedbi HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke i režiji Matjaža Latina. To omogućuje usporedbu i zaključke. Prvo, da je apsurd aktualan i privlačan u ovim našim tranzicijskim životnim i kazališnim krajevima. Drugo, da je uspješna interpretacija moguća na različite načine (i jedno i drugo, već znamo, ali se radi o tome kako to obrazložiti ). Naznačimo razlike.

Riječka predstava ostavlja snažno gorak, košmarni dojam, atmosferu neke vrste balkanskog 'Leta iznad kukavičjeg gnijezda', dok Kerempuhova predstava nastoji, ne umanjujući apsurd, tragiku, težinu teksta, rasteretiti sadržaj humorističkim pristupom. Tako se isti, težinom dojmljiv sadržaj, ‘lakše podnosi’. Iako nas glupost, grubost, nehumanost, bespespektivnost itd. (anti)junaka ove predstave i dalje pritišću, ipak se možemo nasmijati, a smijehom okrepljujuća preobrazba depresivne supstance i priliči satirskom duhu ‘Kerempuha’.


Ada Jukić, Zagreb, 28 03 2011


Autor članka je F.I.L.M
( http://www.film-mag.net/article.php?article.11004 )