najF.I.L.M.F.I.L.M.


DVD
........................ najave
........................ VHS najave
........................ recenzije
........................ kultni film
kino
........................ najave
........................ recenzije
........................ festivali
........................ premijere
........................ kino raspored
TV
........................ kolumna
........................ recenzije
kazalište
........................ predstave
........................ festivali
........................ raspored
glazba
........................ CD/DVD
........................ koncerti
literatura
........................ knjige
........................ časopisi
........................ stvaralaštvo
izložbe
........................ osvrti

________________________________
Interview
Moram vam reći
Arheološki kutak

________________________________
forum
........................ oglasnik
newsletter
linkovi
Novosti - Home



Internet tjednik
F.I.L.M.
Izdavac Udruga Artikul

RAZGOVOR S REDATELJEM KRSTOM PAPIĆEM
Robert Jukić,Monday 27 June 2005



Filmski redatelj Krsto Papić upravo je, uz pažljivi timing (pred lokalne izbore), dvije godine poslije prikazivanja filma u Puli, održao premijeru svog filma 'Infekcija' u Zagrebu. Poznat je po kontroverznim igranim filmovima koji su dobivali zapažena priznanja i angažiranim dokumentarnim filmovima koji potiču društvene reakcije. Ove je godine bio na čelu žirija Festivala dokumentarnog filma ZagrebDox koji je, u domaćem kontekstu, potvrdio svjetsku konjunkturu zanimanja za dokumentarce.



Pitanje: Zanimanje za dokumentarni film, na kojem ste autor i autoritet, raste. Na otvorenju ZagrebDoxa istaknuli ste doprinos Michaela Moorea svjetskoj popularnosti dokumentaraca, a dobra posjećenost potvrdila je zanimanje domaće publike. Kakva je mogućnost da, u ovim okolnostima, ponovo u kinu vidimo Vaš dokumentarni opus, primjerice, 'Malu seosku priredbu' (1972.) i 'Specijakne vlakove' (1972.)?
Odgovor: Ta mogućnost ravna je nuli. Osim što je Nenad Puhovski na Zagreb-Dox-u uključio moje filmove u program, apsolutno ne postoji u Hrvatskoj nikakav interes za moje dokumentarne filmove, osim velika želja mnogih ljudi da ih vide ili ponovo vide, ali nemaju gdje. Niti ih je tko izdao na videu ili DVD-u. Tako sam skoro svakodnevno opsjednut pitanjima ljudi i pismima kako i gdje bi mogli vidjeti moje dokumentarne filmove. Ja im odgovoram da ne znam i to je sve što znam. Naprotiv, u inozemstvu moji se dokumentarni filmovi prikazuju u retrospektivama festivala (Oberhausen), a krajem prošle godine bio sam gost u Berlinu na festivalu filmova o migracijama u Europi. Na tom festivalu moj film 'Specijalni vlakovi' prikazivan je prije svakog programa, kao opis začetka Europe u pokretu. Taj festival u stvari su vodili Turci, Nijemci i Englezi i bio je kompletan u službi turskog dobivanja avisa za Europsku uniju. Tako sam, eto, svojim filmovima uključen u turski lobi za Europu, protiv čega nemam ništa, ali vrlo bih rado lobirao za moju domovinu Hrvatsku kad bi me netko trebao ili imao svijest o tome da nisu samo državni činovnici i funkcioneri kojekakvih partija Bogom dani da nas uvedu u Europu, već su to u prvom redu svi građani koji to mogu. Fasciniran sam kako turska intelektualna elita i njihovi državnici imaju visoku svijest o svemu tome.



P: Vratimo se na 'igrani početak' Vaše karijere. Kao redatelj 'krenuli' ste u omnibusu 'Ključ' (1965.) zajedno s Antunom Vrdoljakom i Vančom Kljakovićem, koji su u tom projektu također debitirali. Kako je došlo do te suradnje budućih uspješnih redatelja?
O: Tih godina Jadran film je, na zahtjev javnosti, želio pomladiti redateljski kadar, pa su odlučili da im je snimanje 'Omnibusa', gdje će 'isprobati' više redatelja za male novce, najpogodniji za to. Bilo je tu više kandidata, a na koncu se to svelo na nas trojicu. Dogodilo se da je film bio za ono vrijeme relativno uspješan. Prodan je u više zemalja, a krize publike tada nije bilo ni za jedan domaći film. Tako su otpočele naše redateljske 'karijere'.

P: Otvoreni ste i temama iz urbanog života i tradicijskoj problematici. Poslije 'Iluzije' (1967.), drame o generacijskom sukobu dva brata snimate dokumentarce kao što je 'Kad te moja čakija ubode' (1969.)... Kojoj od tih tematskih krajnosti dajete veći značaj?
O: Obadvije te preokupacije držim jednako važnim. Mi smo takva zemlja – 90% današnjih 'građana' u prvom i drugom ili, u najboljem slučaju, u trećem koljenu porijeklom su seljaci. Kod nas je jako pomiješan urbani i seoski mentalitet, već desetljećima mi se nalazimo u profilaciji nove građanske klase, koja se još uvijek nije formirala, a pogotovu zadnji događaji ponovo su sve naše gradove 'poseljačili', tako da je kod nas dosta teško odvojiti što je urbano, a što je tradicijsko, a kad se bavite nekim poslom kao što je pravljenje filmova mislim da ste dužni u te filmove utisnuti neku svoju istinu o podneblju iz kojeg dolazite.



P: Kako ste skupili hrabrosti za snimanje danas kultnih Lisica (1969.) u vrijeme kada je to bilo politički rizično?
O: Prije svega to je bilo vrijeme kada je Titov režim bio malo više 'otpustio uzde' nego što je bilo uobičajeno. Na meni nije bilo nikakvog javnog fokusa niti je tko što od mene tako očekivao. 'Lisice' su snimane u sjeni 'Neretve' i drugih velikih partizanskih spektakla pa nas je tako za vrijeme snimanja u Vrlici posjetio samo jedan jedini novinar, a i taj je bio odnekud zalutao. To je što se tiče atmosfere u kojoj je film nastao, ali ono što je važnije od toga, bilo je moja suradnja s velikim piscem Mirkom Kovačem, koji medij filma osjeća fenomenalno. On mi je davao ne samo scenarističku podršku, nego i svaku drugu, jer sam ja imao i dosta produkcijskih problema. Šteta je što Mirko i ja više nismo snimili ni jedan film, ali onda se Kovača dokopao Zafranović pa je skoro bilo nemoguće ponovo imati onu koncentraciju koju smo imali stvarajući 'Lisice'.

P: Tadašnja reakcija politički podobnih kulturnjaka sigurno nije bila pozitivna zbog teme, što je stavilo umjetničku vrijednost filma u drugi plan. Činjenica je, međutim, da ste za 'Lisice' u Puli osvojili Zlatnu Arenu za najbolji film i režiju. Kakve su bile posljedice na Vaš daljnji rad?
O: Nakon što su 'Lisice' zabranjene u Beogradu za prikazivanje krenula je anatema na mene i na taj film. Državna komisija za film zabranila mi je da predstavljam Jugoslaviju u službenom Cannesu gdje je film bio pozvan u natjecateljski dio programa. Nakon što sam film prikazao u autorskoj sekciji, gdje sam predstavljao samo samog sebe, francuska televizija pozvala me je u Pariz i ponudila mi da slobodno odaberem snimanje jednog dokumentarnog filma i stalni posao na francuskoj televiziji. U vrijeme Pulskog festivala ja sam bio u Francuskoj, dovršavao sam film o jednom malom mjestu u Bourgogni gdje je lokalni župnik štrajkao i nije želio mještanima držati misu sve dok mještani Francuzi ne uspostave ljudski odnos s 400 turskih radnika koji su stigli u to mjesto da rade u jednoj tvrnici pamuka. Film je prikazan s velikim uspjehom na francuskoj televiziji i ja sam baš bio u dilemi da li stalno ostati u Francuskoj ili se vratiti. Odjednom mi stiže telegram da su 'Lisice' dobile u Puli veliku Zlatnu arenu za najbolji film i ja Arenu za najbolju režiju. Zovem Jadran film, pitam Mindu Jovanovića, šefa propagande šta je to, kako može zabranjeni film pobijediti u Puli. A Minda mi kaže, Titu se svidio film i mogu se oni j..... . I eto to je odlučilo da sam se vratio nazad. Počeo sam pripremati 'Hamleta u Mrduši Donjoj' s Ivom Brešanom i negdje pod kraj snimanja oglasi se napad na Brešana i komad, a onda na film, i tako nevoljama nikad kraja.



P: Ekranizacija Brešanove crne komedije 'Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja' (1973.) na neki način varira temu 'Lisica', ali s tragikomičnog aspekta. Kako percipirate vezu ta dva filma?
O: Truffaut je jednom rekao da se prvi film, ukoliko je uspješan, mora uvijek potvrditi drugim filmom. Tako se i meni činilo da je logično nakon 'Lisica' snimiti 'Hamleta'. Osim toga, Brešanov je komad doslovce genijalan. Teško je bilo odoljeti nenapraviti jedno svoje čitanje tog kazališnog djela. U filmu smo Brešan i ja više okrenuli radnju prema originalnom Hamletu, što se pokazalo da smo imali pravo, jer je taj film na internacionalnom planu imao više uspjeha nego na domaćem.

P: Izbavitelj (1976.) po priči ruskog pisca Aleksandra Grina bio je svjevrsno žanrovsko odstupanje i iznenađenje u odnosu da dotadašnje Vaše filmove. Da li je bijeg u horor metaforu bio uvjetovan posljedicama prethodnih 'rizičnih' projekata?
O: Da, djelomično. Te godine u Hrvatskoj, a i u čitavoj Jugoslaviji, bile su olovne godine za umjetnost. Brešan i ja nastavili smo suradnju. Brešan je bio potpuno izoliran pisac, sve službene strukture bježale su od njega kao od crnog vraga, tako da smo imali dosta vremena da smišljamo i promišljamo što bismo dalje radili. No nije 'Izbavitelj' bio samo bijeg u horor, metaforu, bio je on po nama i preslika društva u kojem smo živjeli, odnosno svakog totalitarnog režima.



P: 'Tajna Nikole Tesl'e (1980.) malo je poznata široj filmskoj publici i, imam osjećaj, prilično podcijenjen film. Otkrijte nam 'tajnu' njegova nastanka.
O: 'Tajna Nikole Tesle' je, u stvari, naručen film od Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (sadašnje HAZU). Tih godina bila je velika godišnjica Teslinog rođenja koja se slavila u čitavom svijetu. Kako je pao izbor na mene, ne znam ni sam, znam samo da su Odboru za proslavu Tesline godišnjice stizala pisma protiv mene kao da sam državni neprijatelj broj 1. Srećom, u tom odboru nisu uzimali ta pisma u obzir, a u Odboru je sjedio i jedan moj glumac i dobar prijatelj Ilija Ivezić, Ličanin, a iznad svega pošten čovjek, koji je na neki način bio garancija za mene. I danas je taj film u svijetu tražen, naročito na DVD-u i videu, i jedan je od najprodavanijih hrvatskih filmova.

P: Trebalo Vam je osam godina da snimite 'Život sa stricem' (1988.). Što ste radili u tako dugom razdoblju u kojem ste, zajedno s Aralicom, pisali scenarij za taj film?
O: Bio sam neko vrijeme 'na ledu'. Komisije za film odbijale su sve moje projekte, zatim sam dobio Fulbrightovu stipendiju, što mi je oduzelo skoro dvije godine, onda sam bio uključen u jedan projekt koji je trebao biti veliki spektakl o životu Svetog Ćirila i Metoda i koji je vodio moj prijatelj pokojni dr. Josip Turčinović, direktor Kršćanske sadašnjosti. Dr. Turčinović je, na žalost, naglo umro, pa je i projekt propao. Sve u svemu, tako je prošlo osam godina. Vrijeme leti.



P: U osamostaljenoj Hrvatskoj snimate 'Priče iz Hrvatske' (1991.) pa, opet nakon dugogodišnje pauze, 'Kad mrtvi zapjevaju' (1998.). Zašto takav razmak?
O: 'Priča iz Hrvatske' je scenarij Mate Matišića koji je još u socijalizmu bio odobren. Onda je došao rat i ostale nevolje koje je donio, a i inače duge pauze između filmova kod mene su uobičajena stvar.

P: Vaša 'Infekcij'a (2003.) bila je prikazana na Puli prije dvije godine, a tek je sad, poslije zagrebačke premijere u CineStaru, u hrvatskim kinima. Zašto?
O: U Puli sam, u stvari, prikazao kombinaciju filma i serije. Nisam želio iznevjeriti obećanje Ministarstvu da ću film dovršiti do Pule. Mislio sam da to ne bi bilo fer, pošto su oni bili fer prema meni. To je bila samo jedna jedina projekcija i odmah sam nastavio s doradom filma, odnosno, odvajanjem filma od serije. Zatim je film išao u Montreal gdje je bio uvršten u izbor najboljih europskih filmova, a u Dubrovniku 2004. g. nagrađen je za najbolju režiju. Zatim, čekali smo i pogodan trenutak za prikazivanje, mislimo da je to predizborno vrijeme, pošto je film između ostalog i jedna orvelovsko-kafkijanska alegorija.



P: 'Infekcij'u doživljavamo kao slabiji nastavak, odnosno, remake 'Izbavitelja'. Kakva je, s Vašeg aspekta, veza 'Izbavitelja' i 'Infekcije'?
O: Da li je 'Izbavitelj' bolji od 'Infekcije' ili 'Infekcija' od 'Izbavitelj'a to će vrijeme pokazati. I 'Izbavitelj' je u početku u bivšoj Jugoslaviji dočekan s pogrdama i podsmjehom. Kad sam dobio GRAND PRIX u Trstu, sarajevsko Oslobođenje preko cijele stranice donijelo je naslov 'Nagrada dobivena na Ponto Rossu'. Danas su odrasle generacije koje su taj film gledale neopterećeno kao djeca, pa ga stavljaju među moje najbolje filmove.

P: U čemu je nastao problem s hrvatskim filmskim mjesečnikom Hollywood? Ne želim otvarati polemiku, ali mislim da javnost iz prve ruke ima pravo saznati o čemu se radi.
O: Veljko Krulčić urednik Hollywooda učinio je nedopustiv i amoralan gest stavljajući moj film na glasovanje za filmove godine, a da taj film nije javno prikazan niti ga je itko od anketiranih kritičara mogao vidjeti. Tek sad kad se javno prikazuje taj film može se ocjenjivati i procjenjivati kako god tko želi, ja se nikad nisam protiv toga bunio. No, kako smo mi zemlja u kojoj je moguće puno toga što ne spada među civilizirani svijet, tako se kod nas događa da se i filmovi mogu procjenjivati, a da se uopće ne vide. Krulčić je izmanipulirao javnost i filmske kritičare. Moji odvjetnici su anketirali preko 20 kritičara koji su im rekli da pojma nisu imali da se taj film natječe niti su ga još bili vidjeli, pa ga tako nisu ni uzimali u obzir.

P: Koji su Vaši slijedeći projekti i planovi?
O: Pokušat ću napraviti seriju dokumentarnih filmova o suvremenom hrvatskom društvu.

Objavljeno u Glasu Istre 4. lipnja 2005. godine

email to someone printer friendly

Ocjena:
0%


bullet R.E.M.
bullet Žedno uho u Tvornici od 13. svibnja do 4. lipnja 2012. (p)
bullet Saša Božić u Teatru &TD priprema Marinkovićevu 'Gloriju' (p)
bullet 'How To Make – Ideen, Notationen, Materialisierungen' at Kunsthaus Dresden (p)
bullet Plavi ciklus: Pogorelić i Kitajenko u Lisinskom 23. ožujka 2012. (p)
bullet Zagrebačka filharmonija sezona 2012/2013: Press konferencija (p)
bullet Animafest 2012: Press konferencija (p)
bullet 36.Smotra kazališnih amatera Zagreba - SKAZ - 23.03/04.04.2012. (p)
bullet Festival hrvatskog animiranog filma po treći put u Zagrebu (p)
bullet Četiri hrvatska filma u natjecateljskom programu Annecyja (p)
bullet Poziv na radionicu 'Osnove tehnika rada s filmom'! (p)
bullet Cineplexx East - Vodeći kino prikazivač u ovom dijelu Europe dolazi u Zagreb (p)
bullet Dani hrvatskog filma 2012: Kritični dani na 21. Danima hrvatskog filma (p)
bullet The Unschool Art School MFA/PhD (p)
bullet T.A.L.K. A.B.O.U.T. P.O.R.N. (p)
bullet Izložba '...Crteži iii' u Galeriji Anex (p)
bullet FILM: ŽENSKA PRAVA HOĆU, drama by Ada Jukić
bullet In memoriam IVICA PERCL 16.3.2007.-16.3.2012. (p)
bullet Jonathan Franzen u Zagrebu (p)
bullet Poziv umjetnicima za IETM Zagreb (p)
bullet Na 100.00 volta - Zagrebačka filharmonija, maestro Schiffman i pijanist Boyde (p)
bullet Worldwide deadline reminder: jobs, scholarships, competitions, residencies, exhibitions (p)
bullet Potpora fonda Eurimages filmskim projektima 'Svećenikova djeca' Vinka Brešana i 'Cure' Andreje Štake
bullet Kultura promjene SC poziva na radionicu Glas kao tijelo, tekst kao glazba! (p)
bullet Svečano otvoren Zgraf 11 (p)
bullet otvaranje josip kaniza (p)
bullet Sale of contemporary Arab, Turkish and Iranian photography at CMOOA's (p)
bullet Exhibition of Hervé Fischer at the Gallery Parisienne (p)
bullet Stephan Balkenhol at DEWEER gallery (p)
bullet Graduate Course in Art Practise in Cyprus (p)
bullet Nakon tri godine Rebel Star ponovno u Teatru &TD (p)
bullet Sunnysiders - Licence to Blues - Koncertna promocija (p)
bullet Picksiebner koncert u Hard Placeu (p)
bullet NICO DOCKX at PREMIERE OPENING of ESTHER DONATZ GALLERY. 17 MARCH 2012 (p)
bullet Prezentacija Vodiča HMNU (p)
bullet Geenger Records traži suradnike! (p)
bullet ALASKA vas poziva na rokkanje_najava (p)
bullet RockLive Festival - promjena termina i prijave bendova (p)
bullet 'TRAŽI SE PRIJATELJ' - glazbom protiv nasilja (p)
bullet 'Uskršnja jaja' na Filmskom festivalu Tribeca (p)

Ime:

Lozinka:


Zapamti me



Koji igrani filmski žanr odgovara recesijskoj stvarnosti:

Komedija

Drama

Horor

Krimi film



Glasova: 1640
Stare ankete

All rights reserved. F.I.L.M © 2011. Since 22.01.2003.
Naše tekstove je moguće pratiti preko RSS i TXT servisa.
news.xml - news.txt