Premijera plesne predstave 'Saloma' u pulskom INK-u 27. veljače 2010. (p)
press,Wednesday 03 February 2010
Istarsko narodno kazalište
Međunarodna koprodukcija
s Narodnim pozorištem Tuzla, Bosna i Hercegovina
SALOMA
Prema motivima Oscara Wildea
svečana premijera: 27. veljače 2010.
reprize: 28. veljače, 1., 02. i 03. ožujka 2010.
Trajanje: minuta
adaptacija teksta: Željka Udovičić i Damir Zlatar Frey
redatelj i koreograf: Damir ZLATAR FREY
dramaturginja: Željka UDOVIČIĆ
autor glazbe: Darko HAJSEK
kostimografi: Damir ZLATAR FREY i Matija VUICA
oblikovatelj svjetla: Raffaele CAVARRA
asistent koreografa: Ivan BLAGAJČEVIĆ
asistent scenografa: Lara BADURINA
šminka i frizure: Mirja KRALJ
igraju: Helena MINIĆ, Marinko LEŠ, Leonora SURIAN, Boris BALTA, Lana GOJAK, Dalibor BRKIĆ,Ivan BLAGAJČEVIĆ, Irena MIKEC, Ivana KALC, Marko KALC, Tatjana SAMUELE BAN, Gordana ŠIMIĆ, David BELAS, Eni ĐORĐEVIĆ, Elda KOSANOVIĆ RADOVIK, Ana ROMANO, Iva KEVRA, Frane MEDEN
inspicijent: Manuel Kaučić
voditelj scene: Goran Šaponja
voditelj rasvjete: Dario Družeta
voditelj tona: Miodrag Flego
majstorica rekvizite i garderobijerka: Desanka Janković
Saloma – drevni biblijski motiv u kojem Herodijadina kćer izvodi svoj ples kao rođendanski poklon svome stricu, mužu svoje majke i rimskom upravitelju Judeje – Herodu, a zauzvrat traži i dobiva na pladnju glavu Ivana Krstitelja, motiv je koji je kroz povijest uzbuđivao umjetnike različitih područja (slikare, kipare, pjesnike, pisce...) zbog svoje izuzetne dramatičnosti, prikrivene erotike, motiva opasnog zavođenja.
A zašto danas?
Zato što ta priča koja diskutira poremećenost sistema osnovnih ljudskih vrijednosti postaje upravo nezaobilaznom u turbulentnim vremenima.
Jer životi ovih likova i jesu započeli davno, u vremenu smjene civilizacija, u vremenu koje je stare vrijednosti osudilo na nestajanje, a nove još nisu bile nastale. Samo nekoliko godina nakon što je Saloma otplesala svoj ples i dekapitirala vjesnika promjene, isto je učinila i razjarena gomila razapevši Krista. Poncije Pilat oprao je ruke od tog zločina, kao i Herod, odustajući od osobnog morala u korist onog propisanog rukom manipulatora na vlasti.
Tako i Wildeovo vrijeme fin de siecla iz istog je razloga bilo prisiljeno u Salomu ponovo uperiti svjetla reflektora duha. Njegova kritika lažnog morala visokopoetičnim jezikom značenjski je razorna, secira probleme društva u promjeni.
Mi smo ponovo prepoznali njen Ples na prijelazu tisućljeća. Zrakoprazni prostor između dvaju epoha puni se tranzicijskim floskulama koje u toj pauzi histeričnog vremena u kojem smo zarobljeni krade i sakriva Identitet pojedinca. Biti ili ne biti zamijenjeno je pitanjem biti ili imati. Utopija je dokinuta, Ideali zabranjeni. Okrutnost postaje modus preživljavanja.
Univerzalnost teme u srazu s našom suvremenošću otvorila nam je politični prostor na pozornici teatra na kojem naša „Saloma“ postavlja naša pitanja o nama samima. Njen ples tjera na razmišljanje.
Željka Udovičić
Ocjena:
