Zagrebačka premijera operne predstave 'Okovani Galileo' u MSU od 21. siječnja 2010. (p)
press,Wednesday 20 January 2010

Eurokaz
Muzej suvremene umjetnosti

OKOVANI GALILEO
opera corale
redatelj: Branko Brezovec
glazba: Marjan Nećak
21., 22., 23., 25.-30. siječnja 2010. u 20.00 sati

Međunarodna koprodukcija 'Okovani Galileo' nastala je povodom 400. obljetnice Galilejeva izuma dalekozora u suradnji Eurokaza i MSU-a s HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke te talijanskim kazališnim institucijama i festivalima kao koprodukcijskim partnerima.

Premijerno je izvedena 10. svibnja 2009. u sklopu prestižnog festivala Fabbrica Europa u Firenci, a u Muzeju suvremene umjetnosti otvorit će Eurokazovu kazališnu sezonu 21. siječnja 2010.

Redatelj Branko Brezovec, u talijanskom tisku najavljivan kao karizmatičan redatelj iz Hrvatske, "najvažniji predstavnik redateljskog teatra Istočne Europe", na tom je projektu okupio hrvatske i talijanske glumce, članove zbora Opere HNK Ivana pl. Zajca i ostale suradnike koji se kroz dramsku, muzičku i koreografsku formu bave odnosom znanosti i umjetnosti, to jest, odnosom znanosti i sustava predodžbi koje organiziraju naš iskustveni život.



Tekstovni predložak čini neuobičajen spoj motiva drame Bertolta Brechta Život Galilejev i Eshilove drame Okovani Prometej. Iako po temama dva bliska teksta, oni se u svojim moralnim izvodima iznenađujuće razlikuju, pa se i sudbine protagonista neočekivano pronalaze i odbijaju jedna od druge. Originalna glazba suvremenog makedonskog kompozitora Marjana Nećaka komponirana je kao persiflaža barokne opere, naglašene motorike, sa nizom visoko emotivnih prereza koji ovoj komornoj operi daju neočekivanu monumentalnost.


„ (...) jedna od teatarski najčišćih Brezovčevih predstava u kojoj nema nedokučivih slojeva. Dvije se priče prožimaju pred očima gledatelja izmjenom slika u, gotovo bi se moglo reći, ritualnom tempu koji ima svoje uzlete i mirne amplitude.„
(Svjetlana Hribar, Novi list)

„Naime, Brezovec tako uspijeva ostvariti predstavu kao „totalno“ iskustvo u što uvlači i publiku kao što to rade veliki kazališni redatelji: vodi gledatelja u susret s nečim fizičkim, s nečim što je ponekad nasilno i što je donekle „pomaknuto“ na osebujan način.„
(Francesco Tei, Hystrio no. 3)

„Ingeniozna vizija o vizionarima. „
(Darko Gašparović, Vijenac)

“Nećakova glazba satkana je od neočekivanih skokova i pomaka, raznolikih modernih melodijskih i harmonijskih rješenja no također i milozvučnih napjeva i uravnoteženih ritmova baroka i klasike.»
(Ramiro Palmić, Kulisa)


Razgovor s publikom nakon izvedbe 28. siječnja u 21.30. U nastavku kolokvij Critica criticae.

Izvedbe u Zagrebu ostvarene uz potporu Istituto Italiano di Cultura.

Mjesto: Muzej za suvremenu umjetnost Zagreb, Avenija Dubrovnik 17
multimedijska dvorana Gorgona
Cijena ulaznice: 60 kuna (s popustom 40 kuna)
Rezervacije: rezervacije@msu.hr ili telefonom 6052-715 (radnim danom od 11.00 do 16.00 sati)
Prodaja: blagajna MSU-a u radno vrijeme Muzeja


Drugi blok igranja:
13., 14., 15. svibnja 2010.

Treći blok igranja:
2., 3., 4. lipnja 2010.


EUROKAZ PRODUKCIJA
Laboratorio Nove, Firenca / Centro Iniziative Teatrali, Campi Bisenzio / HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka / Eurokaz, Zagreb / MSU, Zagreb
u suradnji s: Festival Fabbrica Europa, Firenze / Centro di Ricerca Teatrale di Pontedera / Provincia di Firenze


OKOVANI GALILEO
opera corale
po motivima tekstova 'Život Galilejev' Bertolta Brechta
i 'Okovani Prometej' Eshila

adaptacija & režija: BRANKO BREZOVEC
glazba: MARJAN NEĆAK
scena: STJEPAN FILIPEC
kostimi: PETRA MINA
pokret: BARBARA MATIJEVIĆ
svjetlo: ALEN MARIN

GALILEO GALILEI ..... SILVANO PANICHI
ANDREA SARTI ..... LORENZO BERTI
LUDOVICO, bogati mladić/KURATOR/ FILOZOF/OTAC CLAVIUS, astronom/KARDINAL BARBERINI kasnije PAPA URBAN VIII/KARDINAL BELLARMIN/MLJEKAR .... SERGIO AGUIRRE
GĐA SARTI, Galilejeva gazdarica, majka Andreina .... MANOLA NIFOSI
VIRGINIA, Galilejeva kćerka .... SUZANA BREZOVEC
COSIMO MEDICI/DJEČAK .... LOVRO BREZOVEC
PROMETEJ .... SAŠA MATOVINA
HEFEST ..... DARKO MATIJAŠEVIĆ
VLAST .... DARIO BERCICH
IJA .... IVANICA LOVRIĆ
ZBOROVOĐE ..... IVICA ŽUNIĆ, NATAŠA OŽURA, LJUBOV KOŠMERL, MARKO FORTUNATO, BORIS MOHORIĆ, DRAGANA TOMŠIĆ, VANJA ZELČIĆ
DIRIGENT & PIANIST .... IGOR VLAJNIĆ


Opera 'Okovani Galileo', inicirana kao dio proslave jubileja - 400 godina od Galilejeva otkrića dalekozora, premijerno je izvedena u Firenci 10. svibnja 2009. u okviru prestižnog festivala Fabbrica Europa. Predstava je neuobičajen spoj motiva Brechtove drame 'Život Galilejev' i Eshilove tragedije 'Okovani Prometej' za koju je originalnu glazbu komponirao Brezovčev stalni suradnik Marjan Nećak, a koreografiju potpisuje Barbara Matijević. Suradnja se nastavlja i sa zagrebačkom kostimografkinjom Petrom Minom, a prvi put autorsku scenografiju potpisuje uvaženi tehnički šef zagrebačkog ZKM-a Stjepan Filipec. Osim mješovita talijansko-hrvatskog glumačkog ansambla u predstavi sudjeluje jedanaest članova zbora Opere HNK Ivana pl. Zajca koji se ističu ne samo pjevanjem, već i zavidnom tjelesnom i glumačkom ekspresijom.

Projekt je to koji se ponajprije bavi, jednostavno rečeno, odnosom znanosti i umjetnosti, preciznije – odnosom znanosti i sustava predodžbi koje organiziraju naš iskustveni život.
Četiri stotine godina nakon Galilejeva otkrića, živimo li u njegovom svijetu ili smo još u poziciji subjekta koji nadu za svoje puno konstituiranje nalazi u umjetnosti?

«Koliko dugo smijem vikati u peć, a da ne raspirim plamen», temeljno je pitanje ove drame, ali i svijeta koji potanko radi na odgađanju znanstvene strogosti u korist varljive životne prohodnosti. To «vikanje» je umjetnost, a «plamen» je znanost. Kako i koliko dugo preživljavati u sustavu umjetnosti, sustavu neznanstvenih predodžbi, koji za svoje postupke koristi predznanstvene, predgalilejske istine ili sheme. Veli F. Bacon: «Poezija je poput sna nekog nauka.»

Svako od znanosti odbačeno, dotad na znanju i poznavanju utemeljeno iskustvo, postaje igrom, umjetničkim artefaktom.

Pa ako svijet shvatimo samo kao odloženu (upravo na način kako odlažemo prljavu košulju) ili nadoknađenu igru - koje su etičke posljedice mahnitog znanstvenog ubrzanja ili usporavanja? Kuda želimo stići: u carstvo vječne igre, kad će znanost biti jednaka svojoj igrivoj posljedici, ili u vrijeme kad ćemo ostvariti onaj Brechtov «užitak u spoznaji», a jedno i drugo nije ništa više nego «izvrdavanje pred pesimizmom», kako bi rekao Nietzsche; pred sveopćim pesimizmom i sveopćom igrom kao ontološkim kategorijama.

Ili pokušajmo na drugi način: vrijedi li još Galilejevo drugo pitanje, prije opoziva: «Do vraga, ja vidim samo božansku strpljivost Vaših ljudi, ali gdje je njihov božanski bijes?»

Galileo je opozivom udaljio nauku iz života, naučnici su postali «patuljci koji će biti svačiji najamnici». Život i umjetnost približavaju se u dosadi (tu je Galilejev interes za kulinarstvo prava spona stvari), umjetnost i znanost razdvajaju se; čak kad umjetnost bez znanosti ne može - oni su u neugodnom odnosu. Razdvajaju se da bi se jedno pod drugo podlagali. Dominacija znanosti znači izvrdavanje pred pesimizmom, dominacija igre znači zaostatak za potencijom svijeta. Čvrsta veza znanosti i umjetnosti, još iz vremena kad je znanost bila izmaštana kozmogonija, a katedrale bile knjige znanja, Wilsonove vizualne knjige, čini se, zauvijek su prošlost.

U Eshilovu 'Okovanom Prometeju' Zeus ima svemoć, Prometej zna budućnost. Od zarobljenika zavisi tiraninova budućnost. Ta opozicija stavlja svemir u pokret. Premoć je ograničena neznanjem, znanje je ograničeno putem premoći. U nad-božanskoj ekonomiji suma svjetske patnje mora ostati nepromijenjena. Galilejev opoziv treba čitati iz tog ključa.

Predstava 'Okovani Galileo' visoko je složena montaža dva teksta, dva svijeta, dva patosa i, pogledamo li bolje, dva sudbinska toka. Oni se ponekad prepleću, sukobljavaju, nadopunjavaju, što god treba i što god donosi i odnosi suvišak. Likovi šire prostor jedni u drugima, u vremenu oni su podjednako vječni. Kibernetika ove predstave prebrza je, na prozore kočija lupa zato glazbena potrošnja.

Ovim projektom, Branko Brezovec nastavlja suradnju s talijanskim partnerima na projektima u kojima je sudjelovala mješovita hrvatsko-makedonsko-talijanska autorska i glumačka ekipa, a koji su polučili golemi međunarodni uspjeh. Predstave 'Timon Atenjanin' i 'W&T' naišle su na izvrstan prijem publike i kritike na mnogobrojnim europskim gostovanjima (Firenca, Sesto, Rim, Pescara, Zagreb, Sarajevo, Skopje, Bitola, Hamburg, Berlin, Leipzig ...).


OKOVANI PROMETEJ – SAŽETAK

1.
Hefest i Vlast zakivaju Prometeja za stijenu. Tu će, po njihovu, ostati vječno trpeći muke na koje ga je osudio Zeus jer je s Olimpa ukrao vatru i podario je ljudima.
2.
Okovani Prometej zaklinje se da neće Zeusu odati tok njegove sudbine sve dok ga ovaj ne oslobodi okova.
3.
Dolazi zbor Okeanida. Oplakuju hudu Prometejevu sudbinu. Prometej ih tješi: Koliko god sam sada sapet sav,
kolike god su muke mi i jad,
još trebat će me vladar blaženih
da odam njemu tajni onaj put
po kojem će sačuvat prijesto svoj.
Prometej priča zašto ga je Zeus kaznio. Prometej se sažalio nad čovječanstvom i podario mu vatru i još mnoge druge izume.
Zeus će kad-tad morati doći Prometeju, a zasigurno prije sloma svoje vlasti da ga pita za pomoć.
Tad bijesni će mu stišati se gnjev
i mog će tražit prijateljstva vez,
pohitjet k meni kao drugu drug.
4.
Zbor uplašen i rastresen moli se Zeusu da:
nikad na bunu ne pomislim
što zakon bi srušila svet.
5.
Dolazi Ija. Nju je Hera, Zeusova supruga, u napadu ljubomore zbog Zeusova napastovanja, pretvorila u junicu koju neprestano bode veliki obad. Ija želi od Prometeja saznati svoju sudbinu. Njezino potomstvo spasit će Prometeja kazne.
6.
Prometej huli Zeusa. Ne boji ga se; Prometej je vječan, ne Zeus.
Zbor je i dalje uplašen. Užasava ga Ijina sudbina.
7.
Dolazi Hefest. Traži da mu Prometej oda Zeusovu sudbinu. Prometej odbija sve dok ga Zeus ne oslobodi i ispriča se.
Hefest ga upozorava da će mu orao vjekovima kljucati utrobu i da će Zeus sravniti svijet do temelja.
Hefest tjera Okeanide da izbjegnu katastrofu. Zbor koji je dotad bio ponizan i kolebljiv sada odlučno ostaje uz Prometeja. Od njega su se naučili postojanosti.
U patnjama i dalje s njim ću dijelit bol,
naučih da izdajstvo mrzim srcem svim,
i ne znam gori porok, ne znam gori grijeh.
8.
Zeus gromovima ruši svijet. Okeanide pogibaju. Vječni Prometej ostaje zatrpan u velikim patnjama, ali nepokolebljiv. Okeanide su jedini zbor u grčkoj književnosti koji gine zajedno s protagonistom.


ŽIVOT GALILEJEV – SAŽETAK

1.
Jutro u Padovi.
Galileo uz pomoć jabuke podučava Andreu o gibanju Zemlje oko Sunca.
Andreinoj majci, gđi Sarti nije pravo da Galileo pri podučavanju koristi grubosti. Kućanstvo teško preživljava. Nema novca za mlijeko.
2.
Iz Holandije dolazi Ludovico kojeg je njegova majka poslala Galileu da ga on podučava.
Ludovico priča Galileu da se u Holandiji po tržnicama prodaje novi izum – dalekozor.
Galileo ga uzima za učenika. Ludovico se dopada Virginiji, Galilejevoj kćeri.
Galileo potajice šalje Andreu da dade izbrusiti leće po Ludovicovu naputku.
3.
Galileo i Kurator sveučilišta. Galileo mu se žali da ga sveučilište slabo plaća.
Andrea donosi leće. Nastaje dalekozor. To će im donijeti zaradu.
4.
Kurator upoznaje sinjoriju s korisnošću «Galilejeva izuma».
Ludovico s ironijom gleda na Galilejevu nauku koja je prekopirala holandski dalekozor.
5.
Galileo usmjerava svoj dalekozor u nebo.
Tamo, čini se, nema mjesta za Boga. Andrea protestira.
Kurator je ljut jer je falsifikat otkriven. Galileo je nepravedno zaradio novce.
Galileo veli da mu novac treba za Virginijin miraz, jer je stvar s Ludovicom već daleko otišla.
6.
Virginia, inače bez ikakva interesa za očeva istraživanja, gleda kroz dalekozor i Galileu proriče sudbinu. Ne želi da Galileo ode u Firencu, tamo nemaju razumijevanja za naučne novine.
Virginia odlazi s Ludovicom i gđom Sarti na jutarnju misu.
7.
U Firenci Cosimo Medici i Andrea razgledavaju dalekozor. Filozofi u Cosimovoj pratnji radije bi raspravljali o postojanju planeta nego jednostavno pogledali kroz dalekozor i tako se uvjerili u njihovo postojanje.
8.
Kuga u Firenci. Svi bježe, Galileo ostaje.
Gđa Sarti potajno se vraća da njeguje izgladnjelog Galilea, ali umire od kuge.
I Andrea se vraća. Zatječe Galilea u kanibalizmu nad njegovom majkom.
9.
Galileo raspravlja s ocem Claviusom. Clavius prihvaća da Zemlja kruži oko Sunca, ali teško mu pada da je čovjek time bačen na periferiju zbivanja.
10.
Galileo na svečanom plesu u Rimu.
Galileo od biskupa Bellarmina saznaje da je Sveti ured zabranio njegovo učenje, ali mu nije zabranio dalja istraživanja.
Bellarmin jedini pleše s Virginijom, koju svi izbjegavaju zbog očeva prokletstva.
11.
Virginia šiva vjenčanu opremu. Ludovico traži da se Galileo u interesu Virginijine budućnosti odrekne nauka.
12.
Andrea i Galileo istražuju zašto led ne tone.
13.
Ludovico će raskinuti zaruke s Virginijom ako Galileo nastavi s istraživanjima. Upozorava ga da njegov nauk slabi poslušnost puka: Galileo ne zna kako je teško seljake natjerati na proizvodnju sira i uzgoj maslina.
Ludovico ljutito raskida zaruke.
14.
Cosimo odbija primiti novu Galilejevu knjigu.
Galileo mora u Rim pred inkviziciju.
15.
Papa i Inkvizitor. Inkvizitor traži Galilejevo kažnjavanje. Papa diskretno sklon Galileu dopušta da mu se samo pokažu instrumenti za mučenje.
16.
Svi u iščekivanju hoće li Galileo opozvati svoj nauk ili ne. Ipak da. Andrea s gađenjem napušta Galilea.
Galileo: Nesretna zemlja kojoj su potrebni heroji.
17.
Uhranjeni Galileo u svojoj ladanjskoj kućici, od nekog nepoznatog dobiva na dar gusku.
Dolazi Andrea. Na proputovanju je za Holandiju, gdje će nastaviti svoj naučni rad. Zaprepaštenom Andrei Galileo pokazuje nastavak Discorsija koji je potajno pisao i traži da ga Andrea neopazice iznese iz Italije.
Andrea se divi Galilejevu lukavstvu:
Čak i na području etike bili ste nekoliko stoljeća ispred nas.
Galileo misli suprotno: on je izdajica nauke. Nauka mora služiti društvenim ciljevima. Imao je priliku za to i nije ju iskoristio.
Baca se na krkanje guske.
18.
Andrea sakriva Discorsi i uspijeva prijeći talijansku granicu.


GALILEO I NJEGOVE ZVIJEZDE
MLADI PROMETEJ

Danas vjerodostojan Brecht - to je, što nije mala stvar, Okovani Galileo balkanskog redatelja velikoga talenta Branka Brezoveca. Brecht snažan, agresivan, „didaktičan“, sugestijama pomalo egzotičan (u prostoru i vremenu), u kostimima koji su jedna od snažnih točaka u predstavi u kojoj je posvajanje jezika u središtu između teatra i djela (pregled, očigledno, u suvremenom ključu) te nas navodi da bez ustezanja, pa čak i s oduševljenjem prihvatimo priču.
Dvije priče preklapaju se: pobjeda Galilea kao osloboditelja i dobročinitelja čovječanstva i razumnost njegova „praoca“ Prometeja iz Eshilove tragedije (čiji su dijelovi isključivo pjevani).
Brezovčevo kazalište, kao što je to uobičajeno, kreira kompleksan, promjenjiv i uvrnut scenski mehanizam koji sadrži snagu, tjelesnu jasnoću i čvrstoću. A to ne samo da osigurava osobit odnos s publikom, već uspijeva i snažno izraziti temelj predstave koji je sastavljen od emocija, ne samo od intelektualne komunikacije, kao i parabola koje iznose pouke. Tako čak i ideološki sadržaj – danas neizbježno obilježen - Brechtovog Galilea pristavlja znak koji postaje snažan, životan, opipljiv.
Radeći sa svojim glumcima redatelj je postigao njihov maksimum u scenskoj pojavnosti, žestinu u njihovoj glumi koja je je istinska i proživljena. Naime, Brezovec tako uspijeva ostvariti predstavu kao „totalno“ iskustvo u što uvlači i publiku onako kako to rade veliki kazališni redatelji: vodi gledatelja ususret nečemu fizičkom, nečemu što je ponekad nasilno i što je „pomaknuto“ na osebujan način.
Silvano Panichi (Galileo) energičan je i kvalitetan protagonist, a ostali ga dostižu u krhotinama kao što to i traži predstava tenzije, patnje i plastične ekspresivne snage.

Francesco Tei - Hystrio n. 3, 2009.

Laboratorio Nove Firenca
Centar za kazališno istraživanje. Osnovali su ga 1982. Barbara Nativi i Silvano Panichi (koji je ujedno aktualni umjetnički direktor).
Od svog osnivanja radi u tri različita teatarska područja: škola, proizvodnja i distribucija.
Škola radi na pretprofesonalnoj i profesionalnoj razini, s više od stotinu studenata, od početka studenoga do kraja svibnja.
Proteklih godina centar je organizirao više seminara koje su vodili autori, režiseri i glumci, kao Dario Fo, Federico Tiezzi, Raimondi e Caporossi, Thierry Salmon, Wen Hui …
Laboratorio Nove najvažnija je teatarska didaktička struktura u regiji Toskane i dio je europske mreže učilišta unutar koje surađuju ponajviše s Scène Nationale iz Orléansa i s Royal National Theatre iz Londona.
Godišnje proizvedu do četiri predstave s istaknutim redateljima poput Rodriga Garcie, Michela Marmarinosa, Luce Camillettija …

Branko Brezovec
Kazališni redatelj (Zagreb, 1955.). Studirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1986. diplomirao kazališnu režiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu.
Godine 1971. osnovao je Coccolemocco, uz Kugla glumište, najvažniju hrvatsku skupinu alternativne kazališne scene sedamdesetih i prve polovice osamdesetih. Od kraja osamdesetih njegove se predstave najčešće klasificiraju kao ogledni primjeri ikonoklastičkog teatra, uglavnom se produciraju u inozemstvu (Makedonija, Velika Britanija, Norveška, Švedska, Njemačka, Italija …) i gostuju u brojnim gradovima svijeta.
Najvažnije predstave: Badenski poučak o suglasnosti (1973.), Jedan dan u životu Ignaca Goloba (1977.), Ormitha Macarounada i nekoliko kuhara (1982.), Brecht 1917 (1985.), Shakespeare The Sadist (1986.), Zašto smo u Vijetnamu Minnie? (1988.), Tajanstvena prela (1990.), Tri Nore čekaju Baala (1993.), Kralj Hamlet (1995.), El1Ec2Tra3 (1997.), Cezar (1998.), Pečalbari (2000.), Veliki Meštar sviju hulja (2001.), Kamov, smrtopis/Moulin Rouge (2003.), Timon Atenjanin (2005.), Gospoda Glembajevi (2007.), U agoniji (2008.).

Marjan Nećak
Skladatelj i glazbenik (Bitola, 1976.). Od 1996. kontinuirano piše glazbu za kazališne predstave, filmove, opere, mjuzikle ... prvenstveno u kazalištima Makedonije, Kosova, Slovenije, a kontinuirano radi i u Hrvatskoj (HNK Zagreb i Rijeka).
Glazba mu se odlikuje dociranom emotivnošću, uz lakoću poigravanja najrazličtijim glazbenim stilovima i performansama.
S redateljem Brankom Brezovecom izuzetno uspješno surađuje na predstavama Pečalbari (Naroden teatar Bitola, 2000.), gdje gotovo zaboravljenu bitovu dramu glazbeno nadograđuje sugestivnim suvremenim zvukom ne odbacujući arhaične prereze; zatim slijede Kamov, smrtopis/Moulin Rouge (2003.), Timon Atenjanin (2005.), W&T (2006.), Gospoda Glembajevi (2007.), U agoniji (2008.).
Nećak plodno surađuje i s hrvatskim koreografom Stašom Zurovcem za kojega je napisao glazbu za nekoliko međunarodno koproduciranih baleta: Dance Macabre (2008.), Pjesma nad pjesmama (2008.) ...
Višekratno je nagrađivan na makedonskim kazališnim festivalima.


Ocjena:

0%