najF.I.L.M.F.I.L.M.


DVD
........................ najave
........................ VHS najave
........................ recenzije
........................ kultni film
kino
........................ najave
........................ recenzije
........................ festivali
........................ premijere
........................ kino raspored
TV
........................ kolumna
........................ recenzije
kazalište
........................ predstave
........................ festivali
........................ raspored
glazba
........................ CD/DVD
........................ koncerti
literatura
........................ knjige
........................ časopisi
........................ stvaralaštvo
izložbe
........................ osvrti

________________________________
Interview
Moram vam reći
Arheološki kutak

________________________________
forum
........................ oglasnik
newsletter
linkovi
Novosti - Home



Internet tjednik
F.I.L.M.
Izdavac Udruga Artikul

Human Rights Film Festival 2009: Program (p)
press,Monday 07 December 2009

Human Rights Film Festival

Program:



SUSRET
07.12. PONEDJELJAK 20:00 H
2009; Hrvatska; 25’
režija: Igor Bezinović
SCENARIJ: Igor Bezinović FOTOGRAFIJA: Igor Bezinović MONTAŽA: Iva Mrkić PRODUKCIJA: Oliver Sertić, Igor Bezinović, Restart DISTRIBUCIJA: Restart
Borba za prava rijetko je samo borba za svoja vlastita prava i često će uspješne biti upravo one borbe koje vlastite zahtjeve upišu u nizove drugih sukoba. A ono što takva savezništva malo vjerojatnih partnera mogu polučiti jest da izmjeste, dislociraju poznate koordinate društvenog sistema, dovodeći u pitanje ustaljene hijerarhije i dodijeljena mjesta.
Jedan takav malo vjerojatan susret dogodio se na blagdan Tijelova 2009. godine u zagrebačkoj Vukovarskoj ulici, kada studenti s Filozofskog fakulteta dolaze podržati seljačke prosvjede ispred zgrade Ministarstva poljoprivrede.
Euforična studentska noć i otrežnjujući seljački dan; medijski osviješteni aktivizam i teška mehanizacija na ulicama; plenumski oblik organizacije i posvađene seljačke udruge – samo su neki od polova tog tako neočekivanog savezništva, koje će pak u ovom filmu Igora Bezinovića reći tako puno o suvremenoj Hrvatskoj.
Unatoč činjenici da je navedeni događaj bio prisutan u svim medijima, ovaj je film jedini video zapis tog neobičnog jednodnevnog susreta studenata i seljaka.

BIJELI MATERIJAL
07.12. PONEDJELJAK 20:00 H
2009; Francuska; 100’
režija: Claire Denis
SCENARIJ: Claire Denis, Marie N’Diaye FOTOGRAFIJA: Yves Cape MONTAŽA: Guy Lecorne ULOGE: Isabelle Huppert, Isaach De Bankolé, Christopher Lambert, Nicolas Duvauchelle, William Nadylam, Ali Barkai PRODUKCIJA: Why Not Productions DISTRIBUCIJA: Wild Bunch Distribution
Iako među najmanje citiranima, scene susreta i razgovora kapetana Willarda i njegovih suputnika s francuskim “kolonijalistima” u “Apokalipsi danas” među najsnažnijim su Coppolinim komentarima o odnosu Indokine i Zapada. Ali i o odnosima unutar obitelji. O odnosima među “starosjediocima” i “došljacima”. O odnosima koji imaju dugu zajedničku prošlost i o odnosima koji imaju burnu i nasilnu sadašnjost. O odnosima koji se upravo radikalno i nepovratno transformiraju. O odnosima koji nikada više neće biti isti. Zamislite taj segment, tu priču prebačenu u Afriku, zamislite da nema Willarda već samo francuske obitelji i zamislite da je glava obitelji žena. Ostavite u njoj sve probleme koje je obitelj de Marais otvorila i dodajte nekoliko novih. To je izlazna situacija “Bijelog materijala” (pejorativnog, uvredljivog termina koji označava bijelce u Africi početkom ovog milenija).
Obitelj de Vials plantažeri su kave, no, kao i de Maraisi kod Coppole, daleko su od idilične obitelji i zapravo su u stanju raspada. Ali u raspadu je i sve oko njih: građanski je rat, zapravo kaotično stanje koje proizvode i održavaju lokalni gospodari rata. Kolaps je društvenog sustava u kojem se djeca izravno iz zatvorenih škola regrutiraju u okrutne ubojice, u kojem se lokalni moćnici pouzdaju u svoje male plaćeničke vojske ne bi li zaštitili sumnjivo stečenu, nekada bjelačku, imovinu, i u kojem, kako se uz reggae stalno čuje na radiju, “pobunjenici dolaze” (ili to, po tko zna koji put, “barbari” dolaze?).
Claire Denise stvorila je hektički snažan, višestruko provokativan i povremeno mučan film o rasnoj i obiteljskoj dinamici, o pitanju pripadanja i izgubljenosti koji istovremeno frustrira i prosvjetljuje.

KREATORI SVIJETA KONZUMA
08.12. UTORAK 18:00 H
2001; Njemačka; 72’
režija: Harun Farocki
SCENARIJ: Harun Farocki FOTOGRAFIJA: Harun Farocki, Ingo Kratisch MONTAŽA: Max Reimann PRODUKCIJA: Harun Farocki Filmproduktion, NDR, SWR, WDR DISTRIBUCIJA: Harun Farocki Filmproduktion
Kupovina je svakodnevna činjenica, neizbježna koliko i ponekad neugodna. Kada ulazimo u prostor trgovačkih centara, osjećamo se kao da ulazimo u danteovski pakao ili kao da sudjelujemo u posljednjoj večeri. Nemoguće je ne osjetiti se dijelom nečega veličanstvenoga, ali istovremeno i zastrašujućega. Mističnoga, ali i istovremeno istodobno i prozaičnoga. Nerazumljivoga a opet jednostavnoga. Sve je to rezultat vrlo složenog procesa. Izgradnja i uređivanje trgovačkih centara u sebi objedinjuje konzultantske tvrtke, analitičare tržišta, središnje organizacije, znanstvene časopise, godišnju konferenciju u Las Vegasu s više od 6000 sudionika, laboratorije koji istražuju što privlači kupčev pogled i kako se može “inducirati” spontani čin kupnje.
Ljudska bića u tim se dizajnerskim strategijama promatraju isključivo kao kupci, reducirani su na skupove podataka o njihovim potrošačkim navikama. Kupci su automati, voljni (ako ne indiferentni) prema dematerijaliziranim manipulacijama koje ih okružuju.
Farocki se, dosljedno, odriče bilo kakvog izravnog komentara, svatko se može smijati (kroz suze) onome što želi: sve je, uostalom, u očima promatrača. Time na najbolji način ukazuje na nedostatke tradicionalne kritike ideologije, povodeći se za certeauovskim taktikama – svaki kutak i pukotinu potrošačkog života kapitalizma valja neprestano napadati njihovim oružjem: manipulacijama predmetima, slikama, stvarnošću. Dizajnirani marketing, dizajnirani prostori, dizajnirane strategije ne mogu biti uspješno podriveni nikakvim novim strategijama, već jedino njihovim vlastitim izvrtanjem. U ovom slučaju dizajniranim dokumentarcem.

KAŠINSKA 6
08.12. UTORAK 20:00 H
1981; Hrvatska; 8’
režija: Zoran Tadić
SCENARIJ: Zoran Tadić FOTOGRAFIJA: Goran Trbuljak MONTAŽA: Maja Rodica PRODUKCIJA: Zagreb film
Kratak dokumentarni film (s podnaslovom “Umire jedan grad”) poetska je sličica, impresionistička vinjeta na čest Tadićev motiv urbanih pitanja i tema – kroz prikaz rušenja obiteljske kuće koja mora ustupiti mjesto otuđenim, modernim višekatnicama.
To je ujedno i njegov posljednji dokumentarac, snimljen iste godine kada i njegov prvi, danas kultni igrani film “Ritam zločina” (1981.) s kojim dijeli ne samo prepoznatljiv rukopis već i čestu konfrontaciju između tradicije i modernosti, posebno vidljivu u ranijim radovima snimanim u Dalmatinskoj zagori.
Kako je i sam često isticao, dokumentarni je film usprkos dugoj tradiciji u nas uglavnom smatran nekom vrstom zamjene u nemogućnosti snimanja “pravih” filmova. “Kašinska 6” najbolji je primjer da tome ne mora i ne smije biti tako. Angažiranost teme, vizualna razrada, propitivanje vlastite autorske uloge, njezina struktura, sadržaj i forma nešto su čega se mnogi suvremeni redatelji ne samo ne bi posramili, već bi bili presretni da ih postignu.

POSLJEDNJI PODVIG DIVERZANTA OBLAKA
08.12. UTORAK 20:00 H
1978; Hrvatska; 108’
režija: Vatroslav Mimica
SCENARIJ: Vatroslav Mimica FOTOGRAFIJA: Božidar Nikolić MONTAŽA: Vuksan Lukovac ULOGE: Pavle Vujisić, Slavica Jukić, Miki Manojlović, Ratko Buljan, Ivica Pajer, Ratko Hercigonja, Jagoda Kaloper, Martina Nemet PRODUKCIJA: Jadran film, Croatia film
Stari komunist Josip Crnković zvan Oblak, nekadašnji španjolski borac i sudionik partizanskog pokreta, dolazi u sukob s razmaženom nogometnom zvijezdom Slikom i njegovim menadžerom. Uskoro počinje primati prijetnje da će njegova stara kućica, u kojoj živi sa suprugom, biti srušena, a da će na njenu mjestu biti izgrađen neboder. Oblak, koji je sve više razočaran tržišnim smjerom u kojem se kreće socijalističko društvo za koje se borio, odluči se suprotstaviti moćnicima…PROJEKCIJA U RIJECI: 11.12. PETAK 19:00 HPROJEKCIJA U RIJECI: 11.12. PETAK 19:00 HPROJEKCIJA U RIJECI: 11.12. PETAK 19:00 H
Iz današnje perspektive, film snimljen krajem sedamdesetih može se lako svrstati unutar tada izraženog trenda kojega je možda najpoznatiji primjer Hadžićev “Novinar”. Propitivanje društvene stvarnosti, razotkrivanje problema ispod javno proklamiranog “savršenog” društva, kritika birokratskih i tehnomenadžerskih tendencija, ukazivanje na krutost i monolitnost partijskih dogmi, prvi put nakon Drugog svjetskog rata ozbiljno, javno, jasno i glasno postavljeno pitanje “zar smo se za to borili?” – sve je to više ili manje, decidirano ili natuknuto, prisutno i u “Oblaku”.
Međutim, ono što ga čini specifičnim nije samo pitanje socijalizma, nije samo pitanje (izdaje) revolucije, nije na kraju krajeva ni samo pitanje “malog čovjeka” u borbi protiv sistema. Mimica progovara o onome o čemu je Marcuse pisao – kako se sloboda, slobodno društvo slobodnih pojedinaca (ili makar njihovo obećanje), ako nema stalnog angažmana, ako se odlučivanje prepušta drugima (“demokratski izabranim predstavnicima” ili “avangardi radničke klase”, sasvim je svejedno), nužno pretvara u uhodanu, konformističku neslobodu koja na kraju uvijek vodi samo i jedino do propasti. I slobode, i društva, i pojedinca.

SELO JEDNOG ČOVJEKA
08.12. UTORAK 22:30 H
2008; Libanon; 86’
režija: Simon El Habre
SCENARIJ: Simon El Habre FOTOGRAFIJA: Bassem Fayad, Marc Karam MONTAŽA: Simon El Habre PRODUKCIJA: Beirut DC
Jedan od zapaženijih dokumentaraca ove godine prikazuje život naoko stran i nerazumljiv, sve dok se ne prisjetimo da je život u stilu “jedan čovjek, jedno selo” realnost nastala u jugoslavenskim ratovima 90-ih.
Redatelj tijekom godine dana snima život svog strica Semaana koji se odlučio na povratak u rodno selo, negdje u libanonskom gorju. Usamljenički život prekinut je rijetkim posjetima rodbine i bivših sumještana koji dolaze u poljske radove. No, više od dokumentiranja svakidašnjice životnog stila koji sve brže nestaje i koji je po sebi neka vrsta kurioziteta, Simona El Habrea zanima želja koja je njegova strica nagnala da se vrati.
A jednom kad se ta neizrečena želja ili potreba izgovori, shvaćamo da se ne radi o intimističkoj obiteljskoj kronici niti o izricanju istine o bolnome građanskom ratu koji je uništio zemlju i narode, već o ljepoti toga da se ustraje uprkos svemu.

STATISTIKA
09.12. SRIJEDA 20:00 H
2008; Norveška; 29’
režija: Solveig Melkeraaen
FOTOGRAFIJA: Marianne Bakke MONTAŽA: Helge Billing PRODdUKCIJA: Speranza Film DISTRIBUCIJA: Speranza Film
Nagrađeni dokumentarac autorice Solveig Melkeraaen prati radni okoliš u jednom norveškom call-centru. U toj tvornici novog tipa “proizvodi se” čavrljanje s anonimnom populacijom na drugom kraju telefonske žice i popunjavaju se statistički obrasci. I sve je smiješno i opušteno u toj “fabrici” dok se ne postavi pitanje prava na kratku stanku. Tad prestaju smijeh i dobrohotnost. O mogućnosti sindikalnog zastupanja da se i ne govori.

JAPAN: PRIČA O LJUBAVI I MRŽNJI
09.12. SRIJEDA 20:45 H
2009; Velika Britanija/Japan; 60’
režija: Sean McAllister
FOTOGRAFIJA: Sean McAllister MONTAŽA: Ollie Huddleston PRODUKCIJA: Tenfoot Films DISTRIBUCIJA: Lombardo Films
Pred zadatkom da snimi dokumentarac o životu u današnjem Japanu, a u nastojanju da izbjegne uobičajene egzotičke klišeje, Sean McAllister portretira preživljavanje jednog japanskog autsajdera.
Naoki, u kasnim pedesetim, izgubio je sve tijekom prve velike japanske krize devedesetih: kuće, restorane, BMW i obitelj. Kao mladić, bio je gorljivi ljevičar pa ga to takoreći ispadanje iz društva previše ne uzbuđuje, jer već je iskusio što znači biti drukčiji u društvu koje toliko polaže na konvencije i sigurnost.
Radi poludnevno raznoseći poštu, no zapravo ga uzdržava njegova gotovo trideset godina mlađa partnerica Yoshie, koja da bi sve to izgurala ima tri zaposlenja. Među ostalim, radi i kao animir-dama.
McAllister nam pruža uvid u doslovce skučen život para koji obitava u maloj garsonijerici bez prozora, moglo bi se reći, bez nade da će ikad više biti bolje. No, redateljeva dekonstrukcija “japanskog sna” ne prikazuje to društvo prokazivalački, već prije iz intimističke perspektive života koji je izmoren i gdje više nema snage za odgovor na pitanje kako živjeti sretnije, jer je i samo to pitanje prenaporno.

TEZA
09.12. SRIJEDA 22:00 H
2008; Etiopija/Njemačka/Francuska; 140’
režija: Haile Gerima
SCENARIJ: Haile Gerima FOTOGRAFIJA: Mario Masini MONTAŽA: Haile Gerima, Loren Hankin ULOGE: Aaron Arefe, Takelech Beyene, Abiye Tedla PRODUKCIJA: Negod-Gwad Productions, Pandora Filmproduktion, Unlimited, WDR DISTRIBUCIJA: Matchfactory
Prvi afrički dugometražni igrani film (“L’Afrique sur Seine” Paulina Soumanoua Vieyrae) govori o afričkoj emigraciji. Prvi afrički film koji je stekao međunarodno priznanje (“La Noire de…” Ousmanea Sembènea) govori o afričkoj emigraciji. I “Teza” Hailea Gerime, jednoglasni dobitnik ovogodišnjeg “afričkog Oscara”, govori o afričkoj emigraciji. Ali “Teza” je film koji više nije “samo” afrički, koji više ne govori “samo” o “sukobu civilizacija”.
Priča je naizgled pomalo sladunjavo-holivudska: nakon studija, života i rada u Njemačkoj, mladi doktor Anberber s najboljim prijateljem odlučuje se na povratak u rodnu Etiopiju gdje je upravo svrgnut Haile Selassie, u iskrenoj želji da pomogne svojoj zemlji u izgradnji novog društva. Naravno, revolucija je pojela svoju djecu – prijatelj strada, a Anberber bježi u Istočnu Njemačku, iz koje (naravno) bježi u Zapadnu u kojoj biva žrtva skinheadsa i nekako preživljava do devedesetih, kada se, s novom promjenom vlasti, ponovno vraća u domovinu. Ovaj put ideale smješta drugdje: vraća se u majčin dom, ženi obeščašćenom ženom i smiruje kao učitelj u seoskoj školi.
Ovako linearno prepričana, možda bi zaista bila verzija nedjeljno-popodnevnog obiteljskog filma. Gerima je, međutim, kroz stalno mijenjanje očišta, kroz flashbackove i “fastforwarde”, kroz slojeve i slojeve alegorija koje se polako odmotavaju, kroz slike iz sjećanja i slike iz stvarnosti, kroz življene ideale i idealizirane živote, kroz mir pejzaža i radosti zvuka, stvorio dojmljivu i pamtljivu priču o složenim temama (i tezama) komunizma, rasizma, ljubavi, moći, obitelji, revolucije, kolektivnog i individualnog pamćenja; portret jednog vremena, prostora i (ideala) jedne generacije.

RAZGOVOR ZA POSAO
10.12. ČETVRTAK 18:30 H
1996; Njemačka, 60’
režija: Harun Farocki
SCENARIJ: Harun Farocki FOTOGRAFIJA: Ingo Kratisch MONTAŽA: Max Reimann PRODUKCIJA: Harun Farocki Filmproduktion, SDR DISTRIBUCIJA: Harun Farocki Filmproduktion
Iako se čini da je tematski pomalo udaljen od središnjeg interesa Farockoga – slike, preciznije manipulacije slikom koju tematizira u brojnim filmovima, ali i instalacijama (najpoznatija je možda “Auge/Machine I, II, III”), jasno je da “Razgovor za posao” nije slučajno u njegovu polju interesa. Ideje jezika, ideologije, percepcije i suvremene audio-vizualne kulture, kojima on prilazi iz bogate njemačke tradicije ramifikacije tehnologije, govore o sveprisutnosti slike. Sudbinu političke akcije Farocki analizira kroz istraživanje konstelacije institucija koje tvore disciplinarnu matricu društva (zatvori, trgovački centri…). Promatračke i disciplinarne tehnike instalirane su u tim institucijama tako da ne samo limitiraju političku akciju već teže ograničiti i samu mogućnost percepcije svijeta izvan svojih parametara. Da bi se to postiglo, nužno je “nedužne promatrače”, građane, koristiti i kao gradbene elemente (kao primjerice u “Kreatorima svijeta konzuma”), i uvjeriti ih da je pristajanje na to u njihovu najboljem interesu, i to egzistencijalnom.
A gotovo je svatko iskusio stres intervjua za posao; mnogi su prošli kroz krizu nezaposlenosti i gubitak sigurnosti. U ovom jedinstvenom filmu Farocki govori upravo o anksioznosti izazvanoj nezaposlenošću, dok slijedi nekolicinu kandidata koji sudjeluju u programu treninga kako se “ispravno” prijaviti za posao. Cilj je programa naučiti ih kako se reklamirati i prodati – cilj koji Farocki prikazuje kao ponižavajuć i površan. Pogled je to u manipulativne taktike big bussinesa, potpuno različit od divnih, nasmiješenih i veselih lica u potrazi za poslom kakva nam serviraju mediji.

ŽALBA
10.12. ČETVRTAK 20:00 H
2009; Kina/Švicarska/Velika Britanija/Francuska/Belgija/Finska; 123’
režija: Zhao Liang
SCENARIJ: Zhao Liang FOTOGRAFIJA: Zhao Liang MONTAŽA: Shun Zi, Bruno Barwise PRODUKCIJA: Shadows, Arte, BBC Storyville, CNC, Ina DPE, RTBF, TSR, YLE TV1 DISTRIBUCIJA: Ina
Od 1996. do pred sam početak Olimpijskih igara u Beijingu, Zhao Liang snimao je “peticionare”, ljude koji iz svih dijelova Kine dolaze u glavni grad da bi se požalili, predali peticiju protiv neke nepravde lokalnih vlasti. Procesi (kafkijanski čak više od Kafkinih) traju neodređeno dugo, papirići s potvrdama se gomilaju, a peticionari stvaraju svoj svijet, čitavo naselje u blizini južnoga beijinškog kolodvora, nedaleko od ureda za pritužbe. Seljaci izbačeni sa zemlje, radnici propalih tvornica, obitelji poginulih rudara koje nisu dobile odštetu, kooperanti koji nisu dobili naknadu – niti jedna žrtva ubrzanog kineskog razvoja po svaku cijenu ne nedostaje. A ne nedostaju ni nasilnici koje lokalne vlasti šalju za njima ne bi li spriječili žalbe i koji pritom ne prezaju od otvorenog fizičkog nasilja. Ne nedostaje ni birokratski “zamak”, utvrda formalno slobodnog i narodnog poretka čiji je jedini zadatak da se nikada ništa ne riješi.
Najfantastičnije i možda najnevjerojatnije jest to da je, usprkos bijedi, usprkos nasilju, usprkos krajnje nehumanim uvjetima života i tretmanu vlasti, većina intervjuiranih u filmu i dalje odlučna da svoj “slučaj” iznesu, da dobiju “pravdu”, da se nešto promijeni. Na trenutke mučan, na trenutke možda i etički upitan, na trenutke iznimno hrabar, na trenutke patetičan, ovaj film kao rijetko koji progovara o mračnoj, drugoj strani velike i moćne Kine u usponu.
No ne samo o tome. Prisjetimo li se primjerice Kreljina “Papirnata rata” – ili jednostavno pročitavši dnevne novine – ne možemo ne zapitati se je li i koliko “kod nas” uistinu drugačije.

LEPTIRI NEMAJU SJEĆANJA
10.12. ČETVRTAK 22:30 H
2009; Filipini/Koreja; 56’
režija: Lav Diaz
PRODUKCIJA: Jeonju International Film Festival
Na malom otoku udaljenom od središnjeg filipinskog otočja život je težak, posebno otkako je međunarodna kompanija zatvorila rudnik zlata. Kontradiktorna priroda napretka dovela je do ekološke katastrofe, a filipinsko društvo teško se nosi s time.
Ferding, Santos i Willy ne rade ništa osim što piju i prisjećaju se vremena kada je rudnik radio, kada su svi bili imućni, kada je život bio lak. Prošlo vrijeme njihova je sadašnjost. Kći jednog od direktora rudnika, Kanađanka filipinskog podrijetla, pojavljuje se nakon više od deset godina s fotoaparatom koji ne ispušta iz ruke, mobitelom koji nema signala i gotovo nasilnom željom za druženjem s nekadašnjim dječjim prijateljima. Potraga za prošlim vremenom njezina je opsesija. Prošlo vrijeme trojice muškaraca stvarno je, iako bi (možda) bilo bolje da ga nema, njezino prošlo vrijeme ne postoji, iako bi (možda) bilo bolje da ga ima. Sukob dvaju (traženja) prošlih vremena sukob je svih suprotnosti filipinskog društva koji neizbježno završava u (anti)klimaksu. “Leptiri” nisu najkraći Diazov film (prošlogodišnji “Purgatorij” traje samo 16 minuta), ali svaki kratki film majstora esktremno dugih filmova posebna je prigoda.

ZEC NA BERLINSKI
11.12. PETAK 20:00 H
2009; Poljska/Njemačka; 50’
režija: Bartek Konopka
SCENARIJ: Piotr Rosołowski, Bartek Konopka FOTOGRAFIJA: Piotr Rosołowski MONTAŽA: Mateusz Romaszkan PRODUKCIJA: MS Films DISTRIBUCIJA: Deckert Distribution
Životinjski je svijet često služio kao ogledalo ljudskim društvima, kao neka vrsta svijeta s dodanom moralnom poukom. “Zec na berlinski” Barteka Konopke obrće tu perspektivu i ljudi postaju likovi u pričama koje kazivaju životinje.
Mjesto: Potsdamer Platz u Berlinu; vrijeme: početak šezdesetih do kraja osamdesetih; radnja: zečevi osvajaju središte grada.
Ljudska će pak vrsta reći da je to povijest Hladnog rata ili gradnja Berlinskog zida ili policijski režim jednog socijalističkog društva koje vlastitim građanima ne dozvoljava slobodu kretanja.
Pratimo dakle neobičnu pripovijest berlinskih zečeva i njihovu okupaciju centra grada, ispražnjenog od ljudi. I taman kad smo pomislili da je došlo vrijeme da zečevi naprave skok u evoluciji, 1989. godine u njihov se život upliću nestrpljivi ljudi …
“Zec na berlinski” je nomiran za nagradu Oscar u 2009. godini.

GRAD OD GRANICA
11.12. PETAK 21:00 H
2009; SAD; 66’
režija: Yun Suh
SCENARIJ: Yun Suh FOTOGRAFIJA: Robin McKenna, Karin Thayer MONTAŽA: Jean Kawahara PRODUKCIJA: City of Borders Productions, Center for Asian American Media, ITVS
Amerikanka korejskog podrijetla iz San Francisca je krenula na Bliski istok da bi pokrivala izraelsko-palestinski sukob, završivši radeći film o Palestinki i Izraelki, lezbijkama čiji se životi prepleću u Shushanu, jedinom gay-baru u Jeruzalemu.
Ne, ma kako dobro zvučalo, to nije sadržaj filma. To su činjenice. Film je još bolji.
Za razliku od temom sličnog izraelskog “Bubblea” (prikazanog na Reviji mediteranskog filma prošle godine) koji govori o izraelsko-palestinskom gay-miljeu, “Grad od granica” dobar je i ozbiljan, ali i zabavan film. U kojemu nema besmislenih i napornih stereotipa, jadikovki ni gnjeva zbog nerazumijevanja, jeftinih doskočica ili tinejdžerski romansiranih “velikih tema” – svih onih, nažalost tako čestih, označitelja svojevrsnog buma queer-kinematografije posljednjih desetljeća.
Queer-zajednica u Jeruzalemu predstavila se svijetu 2007. s “Jerusalem Is Proud to Present” Nitzana Giladija, tipičnim aktivističkim filmom snimljenim jeftinom digitalnom produkcijskom opremom uz veliku želju da film “izađe”. Yun snima nešto drugo. Istina, i njezina priča sadrži velike sukobe koji su se dogodili za vrijeme Gay Pridea 2005., i ona u svoj film uključuje arhivske materijale. Ali njezin je film daleko više u smjeru suvremene queer ili feminističke teorije, na tragu moralnog historicizma, na tragu nancyjevske postmoderne malih priča. Jedna osoba i jedan par, koji su fokus filma, tri su narativa koji govore o istome i općem, a opet različitom i osobnom: traženju i nalaženju osjećaja pripadnosti usprkos razlikama, usprkos naizgled nemogućem okruženju, usprkos mržnji i podjelama, u inat svim fundamentalizmima i nacionalizmima.

DVOSTRUKA IGRA
11.12. PETAK 22:20 H
2009; Belgija; 79’
režija: Johan Grimonprez
SCENARIJ: Tom McCarthy, Johan Grimonprez MONTAŽA: Dieter Diependaele, Tyler Hubby PRODUKCIJA: Zapomatik DISTRIBUCIJA: UMedia
“Dvostruka igra” je film-montaža o povijesnom trenutku u kojemu se čini da na svijetu postoji mjesto samo za jedno – za jedan politički sistem, medij, priču, osobu ili vrstu. Ili, kako se kaže u filmu: ako sretneš svog dvojnika, ubij ga. Za belgijskog redatelja Johana Grimonpreza, koji se proslavio prijašnjim filmom “dial H-I-S-T-O-R-Y”, taj se trenutak veže uz snimanje “Ptica” 1962. godine. Alfred Hitchcock za njega postaje simptomom jedne historijske epohe koja zagovara čiste identitete i sređene račune, a ima posla isključivo sa zlokobnim dvojnicima koji se miješaju u veliku planetarnu igru skrivača i ne dopuštaju da ona ikada prestane.
Amerikanci istiskuju Ruse, televizija istiskuje film, reklame nadomještaju život – to su samo neke od igara koje Grimonprez uprizoruje u svojem filmu nadovezujući se na jednu Borgesovu priču o Hitchcocku, ali i na priču engleskog pisca Toma McCarthyja čiji je roman “Ostatak” nedavno preveden na hrvatski.
Kao i u slučaju s “dial H-I-S-T-O-R-Y”, Grimonprez je ostvario fascinantnu meditaciju o prirodi medija u doba njihove globalne ekstenzije, duhovito ističući moment onog “na drugi pogled”, kada vam kost zastane u grlu i natjera vas da promislite gdje i kako zapravo živite.

RUKE NAD GRADOM
12.12. SUBOTA 17:00 H
1963; Italija; 105’
režija: Francesco Rosi
SCENARIJ: Raffaele La Capria, Francesco Rosi FOTOGRAFIJA: Gianni Di Venanzo MONTAŽA: Mario Serandrei ULOGE: Rod Steiger, Salvo Randone, Guido Alberti PRODUKCIJA: Galatea Film
“Ruke nad gradom” jedan su od ranijih filmova talijanskog klasika političkog filma Francesca Rosija, koji s njime osvaja Zlatnog lava na venecijanskom festivalu 1963. godine.
Situacija je koliko poznata toliko i nedvosmislena: da potakne modernizaciju Napulja i stanovništvu omogući bolje uvjete života, vlada potiče program stanogradnje i ulaže velike novce u mjesnu zajednicu. Tijekom radova dolazi do nesreće i traži se krivac.
Političke stranke nalaze ga u svojem dotadašnjem najvažnijem savezniku, bogatom građevinaru Edoardu Nottoli (glumi ga Rod Steiger). On pak ne prihvaća odgovornost, odbacuje političke sveze i na lokalne izbore izlazi sa svojom nezavisnom listom poduzetnika…
Deprimantna pouka Rosijeve napolitanske priče jest da politika ne predstavlja ništa drugo doli najbrži put pranja ruku od odgovornosti ili krivice, i da politička borba nije puno više od glazure na torti koja prekriva dubinsku spregu interesa bogatih, mafije i crkve. Napulj je poznat ili ozloglašen utoliko što je ta prizemna sprega interesa premještena na nebo i proglašena čudom, u kojem je moguće sve a svi obožavaju i slave zlatno tele korupcije.
Borba protiv tog zlokobnog čuda, sugerira nam Rosi, mora ići težim putem. Ne preko kritike nebesa, već preko malih i memljivih sobičaka obespravljenih ili sjajnih ureda moćnih, gdje se nazoviuzvišeno prizemljuje na vlastiti temelj, a to je izrabljivanje.

HRANIDBENI LANAC
12.12. SUBOTA 19:30 H
2004; Izrael; 17’
režija: Ariella Azoulay
SCENARIJ: Ariella Azoulay FOTOGRAFIJA: Miki Kratsman MONTAŽA: Eliav Lilti PRODUKCIJA: Amit Goren (realizirano unutar projekta “Glad”)
Ovaj dokumentarac prikazuje izraelsku politiku katastrofizacije, tj. kako se palestinsko stanovništvo na Okupiranim područjima dovodi u stanje izgladnjelosti. Autorica u razgovoru s različitim službenicima razotkriva mehanizme distribucije namirnica na Okupiranim područjima i kakve to veze ima s politikom.
Ariella Azoulay istaknuta je izraelska filozofkinja i aktivistica te gošća našeg festivala.

ŽENE BEZ MUŠKARACA
12.12. SUBOTA 19:30 H
2009; Francuska/Iran; 95’
režija: Shirin Neshat
SCENARIJ: Shoja Azari FOTOGRAFIJA: Martin Gschlacht MONTAŽA: George Cragg, Jay Rabinowitz, Julia Wiedwald ULOGE: Shabnam Toloui, Orsolya Tóth, Mina Azarian, Arita Shahrzad, Pegah Ferydoni, Navíd Akhavan PRODUKCIJA: Essential Filmproduktion GmbH, Coop99 Filmproduktion DISTRIBUCIJA: The Coproduction Office
Prvi dugometražni film autorice poznate po konceptualnim, stiliziranim prikazima složenosti iranske (i islamske) kulture između religije i sekularizacije, tradicije i modernosti, Istoka i Zapada, žena i muškaraca…, kroz paralelne sekvence prikazuje živote četiri žene u Iranu 1953., ključne godine suvremene iranske, ali i svjetske povijesti.
Mahdokht, Zarin, Munis i Fazeh i njihove sumnje, dileme i borbe za preživljavanje u društvu striktnih normi i pravila društvenog ponašanja predstavljaju sve slojeve tadašnjeg iranskog društva – od tradicionalnih do revolucionarnih, od prostitutki do žena više srednje klase. Sve one, na ovaj ili onaj način, odlaze od (svojih) muškaraca, odbijajući sudjelovati u krvavoj lakrdiji koja se oko njih događa, neke direktno motivirane političkim događanjima, neke osobnijim pričama.
Ipak, iako politički motiviranija no ikad, Shirin Neshat stvorila je film magičnog realizma i slika, a ne realističnu dramu. Dijalozi, pa i likovi sami, u funkciji su slike. Radnja, ali i kontekst gurnuti su u drugi plan. Politička tragedija, farsičnost iranske inteligencije, problemi iranskog društva koje se lomi između (ne)spojivih suprotnosti, zapravo nisu integrativni dijelovi filmske priče, tek su mizanscenske skice. Upravo u tom “čišćenju”, kroz predominantno crno-bijele slike tek katkad ispresijecane bojama, kroz minimaliziranje rezova u korist pretakanja, ali i iznimnu kameru i glazbu Ryuichija Sakamota, postignuta je sugestivna, moćna, iranska, ženska, zapravo univerzalna priča o žudnji za slobodom, samopoštovanjem i samoostvarenjem.

JERICHOW
12.12. SUBOTA 21:45 H
2008; Njemačka; 93’
režija: Christian Petzold
SCENARIJ: Christian Petzold FOTOGRAFIJA: Hans Fromm MONTAŽA: Bettina Böhler ULOGE: Benno Fürmann, Nina Hoss, Hilmi Sözer PRODUKCIJA: Schramm Film Koerner & Weber DISTRIBUCIJA: Piffl Medien
Tijekom posljednjeg desetljeća u Njemačkoj se posebno ističe grupa redatelja koju se skupno naziva tzv. Berlinskom školom. Uza sve autorske razlike, povezuje ih određena oporost i poetičnost filmskog izričaja koja se i od domaće, njemačke mainstream kinematografije razlikuje toliko da redatelji kao što su Angela Schanelec, Thomas Arslan, Ulrich Köhler ili Christian Petzold tek marginalno uživaju zasluženi status u vlastitoj sredini, pobirući pohvale uglavnom internacionalne kritike i na festivalima.
“Jerichow” Christiana Petzolda posljednji je u nizu njegovih filmova koji za predložak uzimaju neki od poznatih sižea iz povijesti filma. U “Jerichowu”, gdje Petzold iznova surađuje s Harunom Farockim kao savjetnikom za dramaturgiju, radi se o adaptaciji romana Jamesa M. Caina “Poštar uvijek zvoni dvaput”.
Poznatu priču o ljubavnom trokutu i umorstvu redatelj smješta u njemačku provinciju na Istoku, u današnje vrijeme. Thomas, koji se u Jerichow vraća iz vojne misije u Afganistanu, susreće Alija, poduzetnika koji vodi turske zalogajnice po selima. A sreće i Lauru, Alijevu suprugu, u koju se u hipu zaljubljuje.
Petzold s jedne strane snima fantomska djela, tj. naslove što žive od kompleksnog dijaloga s vlastitim filmskim predloškom koji ih opsjeda kao sablast, no s druge su strane Petzoldovi filmovi izvrstan primjer kako se još uvijek može filmski dokumentirati sva zakučastost suvremenog života, i to na mikrorazini. Slično Farockom, koji u svojim dokumentarističkim montažama život u kapitalističkom okruženju izlaže nenametljivo i precizno na razini sitnih gesti, i kod Petzolda je riječ ponajprije o jednoj estetici sa zadrškom, ali s tim pogubnijim naknadnim učinkom.

BERLIN, TRG CHAMISSO
13.12. NEDJELJA 17:30 H
1980; Njemačka; 112’
režija: Rudolf Thome
SCENARIJ: Jochen Brunow, Rudolf Thome FOTOGRAFIJA: Martin Schäfer MONTAŽA: Ursula West ULOGE: Hanns Zischler, Sabine Bach, Wolfgang Kinder, Gisela Freudenberg PRODUKCIJA: Moana-Film DISTRIBUCIJA: Moana-Film
Zapadni Berlin, početak osamdesetih. U kvartu oko Trga Chamisso počinje sanacija zgrada, što je samo drugi naziv za beskrupulozno istjerivanje dotadašnjih stanara. Protiv preuređivanja četvrti bore se građanske inicijative a Anna, mlada dvadesetogodišnja studentica, dokumentira njihovu borbu. Upoznaje Martina, dvostruko starijeg arhitekta, koji je zadužen za projekt. Oni se zaljubljuju, no ta luda ljubav ispresijecana je suprotstavljenim društvenim i intimnim interesima i zahtjevima.
“Berlin, Trg Chamisso” snimljen je u trenutku kada se politički radikalizam 60-ih i 70-ih pretvorio u tzv. nove društvene pokrete. Rudolf Thome gotovo sociološkom preciznošću prati dugi hod kroz institucije generacije koja još uvijek nastoji promijeniti svijet oko sebe, ma koliko izgledi za to bili mali. Film je dokument vremena u nastajanju, koje traje i danas – prikaz političkog koje je postalo privatno, i obratno, sa svim teškoćama i konfuzijom koje to donosi sa sobom.
Redatelj Rudolf Thome stvorio je, u sjeni svojih međunarodno poznatijih kolega, jedan od konzistentnijih opusa Novog njemačkog filma. Intimizam njegovog stila u filmu “Berlin, Trg Chamisso” dodatno podcrtavaju dvojica važnih protagonista suvremene njemačke kinematografije: Martin Schäfer za kamerom i Hanns Zischler u glavnoj ulozi.

APLAUZ!
13.12. NEDJELJA 20:00 H
2009; Hrvatska; 10’
režija: Nemanja Cvijanović
FOTOGRAFIJA: Josip Ivančić, Sandi Novak MONTAŽA: Filmaktiv – Marin Lukanović, Goran Butorac PRODUKCIJA: Nemanja Cvijanović i Operacija:Grad 2008
Kratki video dokumentira projekt “Aplauz!” Nemanje Cvijanovića s “Operacije: grad” 2008., izveden na Cvjetnom trgu u Zagrebu. “Aplauz!” je fiktivna manifestacija (demonstracije), filmski set s građanstvom kao statistima plaćenim da prosvjeduju na trgu s transparentima na kojima čitamo aktualne slogane koji osuđuju neoliberalno kapitalističko društvo. Propitujući društvo u tranziciji, projekt “Aplauz!” nastoji dotaknuti anomalije društvenih odnosa, građanskih prava i obveza metodom izravne komunikacije s građanima kroz medij akcije.

THE YES MEN POPRAVLJAJU SVIJET
13.12. NEDJELJA 20:00 H
2009; SAD; 87’
režija: Andy Bichlbaum, Mike Bonanno
SCENARIJ: Andy Bichlbaum, Mike Bonanno FOTOGRAFIJA: Raul Barcelona, Sarah Price MONTAŽA: April Merl; PRODUKCIJA: The Yes Men DISTRIBUCIJA: Rezo Films
Nekoć je bilo dovoljno prokazati diskrepanciju između istaknutih društvenih ciljeva i postignutih rezultata, diskrepanciju između ideologije i stvarnosti, pa da vladajući sistem zapadne u krizu, makar onu vlastita opravdanja. S društvom spektakla, u kojem je informacija postala roba važnija od materijalnih proizvoda klasičnih grana industrije, činilo se da je društvena laž samo dobila na snazi utoliko što su je mediji razvikali do posljednjeg kutka Zemlje.
Istina ne boli, ona košta. Barem one koji zarađuju na laži. I to je način da se potakne promjena, poručuju nam Andy Bichlbaum i Mike Bonanno, američki dvojac poznatiji kao The Yes Men. Svojim subverzivnim medijskim aktivizmom oni sistem udaraju gdje je najranjiviji, u mrežama globaliziranih medija, gdje i najbezazlenija vijest može polučiti katastrofalne trenutačne gubitke na burzi.
Yesmenovci u ovom filmu popravljaju svijet pokazujući svoje akcije oko obeštećivanja žrtava udesa kemijske industrije u Indiji ili oko uragana Katrina te korporativnih pseudoodgovora na posljedice katastrofe, da bi poentirali nedavnim krivotvorenim izdanjem New York Timesa, novinama u kojima pišu vijesti za koje bi se svi morali boriti da postanu stvarne, koliko god se činile neostvarivima.
email to someone printer friendly

Ocjena:
0%


bullet R.E.M.
bullet Zagrebačka filharmonija sezona 2012/2013: Press konferencija (p)
bullet Festival hrvatskog animiranog filma po treći put u Zagrebu (p)
bullet Cineplexx East - Vodeći kino prikazivač u ovom dijelu Europe dolazi u Zagreb (p)
bullet Dani hrvatskog filma 2012: Kritični dani na 21. Danima hrvatskog filma (p)
bullet FILM: ŽENSKA PRAVA HOĆU, drama by Ada Jukić
bullet In memoriam IVICA PERCL 16.3.2007.-16.3.2012. (p)
bullet Jonathan Franzen u Zagrebu (p)
bullet Nakon tri godine Rebel Star ponovno u Teatru &TD (p)
bullet Picksiebner koncert u Hard Placeu (p)
bullet Završena potpuna digitalizacija svih CineStar kina (p)
bullet RAF 2012: Održana press konferencija (p)
bullet Premijera lutkarske predstave 'Pekara Mišmaš' u ZKM-u (p)
bullet Kino Europa prikazuje canneskog slavodobitnika - film 'Turneja' Mathieua Amalrica (p)
bullet Kineski nacionalni cirkus 'Put svile', 25.4.2012. Dvorana Dražen Petrović (p)
bullet Knjiga 'Zločini u malom gradu' Marka Gimeneza za ljubitelje krimića (p)
bullet FILM: HARRISON, dokumentarni by Robert Jukić
bullet FILM: OPASNA METODA, biografska drama by Robert Jukić
bullet Knjiga 'Mrkli mrak, bez zvijezda' Stephena Kinga proglašena je najboljom knjigom mjeseca (p)
bullet FILM: JOHN CARTER, SF by Robert Jukić
bullet Roman 'Vožnja' James Sallisa za ljubitelje akcijskih krimića (p)
bullet FILM: KUPILI SMO ZOO, drama / komedija by Robert Jukić
bullet FILM: OPSTANAK, drama by Ada Jukić
bullet Roman 'Ubojice s razglednice' J. Pattersona i L. Marklund za ljubitelje napetih krimića (p)
bullet Roman 'Revolveraš : Kula tmine - knjiga prva' Stephena Kinga za fanove majstora fantastike (p)
bullet FILM: NOĆNI BRODOVI, drama by Ada Jukić
bullet Premijera predstave 'Lindarski kaban' u pulskom INK-u 9. ožujka 2012. (p)
bullet Edgar Degas – skulpture / 30. godina Galerije Klovićevi dvori (p)
bullet Snima se dokumentarni film o Dub Incorporationu koji dolaze u Zagreb 31. ožujka, 2012. (p)
bullet Premijera komedije 'Krletka' u Kerempuhu 10. ožujka 2012. (p)
bullet Redateljica Pouran Derakhshandeh i njenih sedam filmova u kinu Tuškanac (p)
bullet 'Video/Next' premijera u kino europa 12. ožujka 2012. (p)
bullet Filmovi S. Parajanova u zagrebačkom MM Centru (p)
bullet Film 'Slovenka' redatelja Damjana Kozolea u hrvatskim kinima (p)
bullet 'Krvna osveta' - novi film Joshue Marstona u hrvatskim kinima (p)
bullet Premijera filma 'Djeca su dobro' u Art kinu Grič (p)
bullet DOKUMENTARCI u MULTIPLEKSU: NA POČETKU BIJAŠE SVIJETLO & PROSVIJETLJENI by Ada Jukić
bullet 'Flekama' posebno priznanje 40. FEST- a (p)
bullet IZLOŽBA SOFIE THORSEN I MICHAELA KIENZERA, KUNSTHAUS GRAZ by Sonja Jeđud
bullet ZagrebDox 2012: Nagrada publike filmu 'Nije ti život pjesma Havaja' (p)

Ime:

Lozinka:


Zapamti me



Koji igrani filmski žanr odgovara recesijskoj stvarnosti:

Komedija

Drama

Horor

Krimi film



Glasova: 1649
Stare ankete

All rights reserved. F.I.L.M © 2011. Since 22.01.2003.
Naše tekstove je moguće pratiti preko RSS i TXT servisa.
news.xml - news.txt