najF.I.L.M.F.I.L.M.


DVD
........................ najave
........................ VHS najave
........................ recenzije
........................ kultni film
kino
........................ najave
........................ recenzije
........................ festivali
........................ premijere
........................ kino raspored
TV
........................ kolumna
........................ recenzije
kazalište
........................ predstave
........................ festivali
........................ raspored
glazba
........................ CD/DVD
........................ koncerti
literatura
........................ knjige
........................ časopisi
........................ stvaralaštvo
izložbe
........................ osvrti

________________________________
Interview
Moram vam reći
Arheološki kutak

________________________________
forum
........................ oglasnik
newsletter
linkovi
Novosti - Home



Internet tjednik
F.I.L.M.
Izdavac Udruga Artikul

Razgovor s glumcem Zlatkom Burićem - Kićom
press,Friday 27 November 2009



Glumac Zlatko Burić - Kićo nedavno je stekao hollywoodsku slavu u posljednjem velikom filmu opće kataklizme '2012', a kod nas ga možete gledati u Teatru &TD u predstavi 'U agoniji' u kojoj tumači lik baruna Lenbacha.




Nakon karijere u vrlo zanimljivim danskim filmovima i igranja u danskim kazališnim predstavama kakav je osjećaj stati ponovno na scenu hrvatskog teatra? Jesu li se ljudi s kojima ste nekad radili i koje ste poznavali promijenili i u kojem smislu?

Stajati ponovo na sceni hrvatskog teatra? Hm... Bombastično pitanje. Dakako ako se radi o teatru tekstualnog predloška veliko je zadovoljstvo plivati u materinjem jeziku i igrati se jezičnim nijansama kao sićušnim lopticama, no kako se još uvijek osjećam više kao neka vrsta kulturnog aktivista nego li glumac zanimljivo mi je podržavati projekte za koje mislim da su važni za sredinu za koju sam tako vezan.
Nikad nisam izgubio stvaralački kontakt s ljudima koji su bili u Kugla Glumištu, no kad smo se 1982. razišli susretali smo se na različitim stazama: Željkom Zoricom Šišom u nekim vizualnim prostorima, s Manceom ili Ivanom Marušićem Klifom u nekim zvukovnim prostorima...
Ali kako je Damir Bartol Indoš jedini ostao scenski igrač, s njim sam, ulazeći u njegove projekte, dolazio iz Danske igrati još i 80tih, a od 1995. zajedno s Henning Frimannom i Per Ole Jorgensenom imali smo
zajednicki projekt Global Guaranty Orchestra meets Kugla. Sve te godine držali smo se producirajući jednu predstavu godišnje u različitim mjestima gdje smo imali mogućnost produkcije.
A s Indošem sam zadnje četiri godine uspio napraviti tri zajedničke predstave oko kojih su se okupili vrsni i zanimljivi suradnici i to je kao neka vrsta životnog dijaloga: kroz pokret i slike, dijalog za koji se nadam da će trajati do posljednjeg dana.


Zagrebačka kazališna publika još uvijek vas može pogledati u sjajnoj predstavi U agoniji, u režiji Branka Brezovca, u kojoj tumačite lik baruna Lenbacha, a gdje odlično, u stavu i glasu internalizirate sklonosti toga lika, što je ujedno i prva uputa koju Krleža nudi režiseru. Što nam možete reći o suradnji s Brezovcem i o takvoj vrsti teatra?

S Brezovcem me veže dugo poznanstvo iz 70-tih kada su Kugla glumište i Coccolemocco stajali osamljeni ali suprotstavljeni jedni spram drugih, na nekakvoj alternativnoj kazališnoj sceni, nešto što sad zvuči kao izlizani vinil potrošene pop pjesme, no u to vrijeme je bilo uistinu sjecište jakih kreativnih snaga.
Radilo se o dvije vizije "novog" teatra, vizije različite estetski, no još više različite u ideji kako organizirati kazalište, ili točnije kako organizirati ili živjeti grupu kreativnih pojedinaca. Osobno sam bio fasciniran predstavom Coccolemocca "Jedan dan u životu Ignaca Goloba", to je bilo sjajno i kada je Mic bio u vojsci, kao neka vrsta prebjega nastupao sam u ulozi Novinara.
Kad sam odselio u Dansku, po tim tzv. europskim pozornicima uspijevao sam vidjeti dosta toga što je Brezovec radio. Sa simpatijom pratio sam njegovu makedonsku ,",multikulturanu" produkciju, i iako sam se sve više po osjećajnosti udaljavao od tog nekog "neo baroka. Često me je u njegovim sve više neobaroknim režijama privlačila drskost destrukcije predloška, novog čitanja teksta, uz bogatu promišljenu vizualizaciju i sve kroz prožimajuću muzičku strukturu.
Kad sam dobio ponudu uloge Lenbacha, nisam se dvoumio ni trenutka. To je jednostavno bio lik broj 1 na mojoj listi. Odrastao sam u Osijeku, moje je djetinjstvo puno sličnih rečenica, osoba, situacija i to sam sve poželio potrpati u trbušinu tog nesretnika. I tako kad sam se pojavio na prvoj čitaćoj probi, možda i protivno prvoj viziji redatelja, htio sam zazvučati nekim širim i toplijim spektrom emocija.
Rad na predstavi bio je začuđujuće naporan, redatelj je od glumaca zahtijevao krajnju preciznost unutar već zadane vrlo precizne glazbene i "koreografske strukture“. Za mene potpuno neuobičajeni rad, ali dobro, ta pozicija "Übermarionette" unutar smišljenog redateljskog koncepta, nešto je na što sam mogao misliti kao na dobro i svakako kao na veliki kreativni izazov za glumca.


Recite nam nešto više o vašem glumačkom obrazovanju, što biste istaknuli kao važno pri vašem definiranju kao glumca?

S 15-16 godina počeo sam u Omladinskom studiju osječkog Miniteatra. Školu je vodio Branko Meseg, zadrti gavelijanac, no u to burno doba kraja 60-tih, odlučan da otvori scenu propuhu svih novih ideja. Mi smo bili grupa mladih napaljenih na Jimija Hendrixa i nekom mutnom idejom da tu energiju najboljeg iz masovne kulture pomiješamo s visokom kulturom i uzbuđenjima avangarde, a ta je mješavina, danas već tako prežvakana, u to vrijeme bila poput Molotovljevog koktela.
Nakon prvih uspjeha i poraza ono što smo radili u Kugla glumištu potpuno me je odvelo negdje drugdje. Glumac je bila riječ što je počela zvučati loše. Želio sam biti kulturni aktivist, kulturni radikal. Htjeli smo izgraditi iskaz da napuštamo kockaste pozornice, da izlazimo na ulice, željeli smo biti proizvođači slika, pokreta, priča, zvukova za određene prostore. Iz te neke hard core, ne dramske vizije teatra dugo mi je trebalo da pristanem misliti o sebi kao glumcu (ili samo kao glumcu).
Tek nakon filmskog iskustva, gdje sam otkrio draži glumačkog podigravanja, mikro minimalne psihologizacije, počeo sam glumiti u dramskom kazalištu i tzv. klasični repertoar. Tako sam pod stare dane otkrio uživanciju igranja u različitim glumačkim konvencijama.


U kojem trenutku odlučujete otići u Dansku, s kakvim predumišljajem? Koliko su vaša prethodna glumačka iskustva bila prepoznata tamo? Je li poznavanje jezika (i u kojoj mjeri ako jest) bila barijera?

U Dansku sam otišao u prosincu 1982. bez ikakvog predumišljaja, kada su uzavrelim energijama Kugla glumišta prevladale centrifugalne sile i zamor materijala.. Djelovati, živjeti s predumišljajem, osobno mi je potpuno strano i odbojno. A otišao sam kao slobodan čovjek. Zbog želje za kretanjem po ovome svijetu za koji osjećam kao da mi pripada. Ako se kapital i roba tako nesmetano kreću po ovoj kugli valjda bi i ljudi to trebali moći.
Moja prethodna glumačka iskustva bila su prepoznata kada sam pri svim onim poslovima, od perača suđa i tobožnjeg građevinskog radnika (uobičajeni poslovi koje rade stranci), znao odglumiti tipa koji ima veliko iskustvo oko toga. Mislim da je veći problem umjetnika, glumca, kako prepoznati drugu kulturu u kojoj se našao, kako uistinu reći nešto što je važno i relevantno za te ljude.
A novi jezik? Pa to je kao da tesar ostane bez svog čekića. Požalio sam što nisam glazbenik kad sam ranih 80-tih stigao u Dansku. Vrtio sam se u ono vrijeme po silno interesantnoj glazbeno-performerskoj sceni u Kopenhagenu. Tu su neki ljudi koji još uvijek rade beznadežne i divne "eksperimentalne" filmove, sviraju na igračkama i slično, tamo su još uvijek moji najbliži prijatelji, i tamo, u tom miljeu, imao sam prve nastupe. Kad sam dosta godina kasnije došao u kontakt s Nicolasom W Refnom (u to vrijeme radio sam u filmskoj radionici u Dansk Flytning Hjelp, organizaciji što pomaže izbjeglicama), a on je tražio glumca za svoj prvi film - krug se kao zatvorio. Iako dvadeset godina mlađi, Refn je pripadao nekako istom krugu, onom nekom ushitu konca 70-tih i početka 80-tih, kada se dogodilo toliko dobrih stvari u umjetnosti, ali to je sve bilo jako NE nostalgično, to je bio Kopenhagen 90-ih, drugačiji, i mi smo ga udahnuli punim plućima i tako je ispao taj film što je još uvijek kult u ovoj kišovitoj kraljevini.


Nastupate u Danskoj od TV serija i Betty Nelson teatra do Kraljevskog teatra. Koje su elementarne razlike, iz pozicije glumca, pri radu u danskom i našem kazalištu? Što se nikada ne bi moglo dogoditi u Danskoj, a sasvim je normalno u našem teatru i obrnuto?

U Danskoj su svi glumci u „freelance“ poziciji na tržištu radne snage. Glumački ansambl postoji samo u Kraljevskom kazalištu i taj je relativno malen, oko 15-tak ljudi. Sindikat ili udruga glumaca vrlo je jaka,i u jednoj solidarnoj mreži ublažuje vrijeme kada je glumac bez posla. Tada svaki član udruge mjesečno uplaćuje oko 1400 kuna u zajedničku blagajnu. Sindikat također kolektivnim dogovorom s poslodavcima
određuje uvjete rada, minimalne honorare i sl.
Tako je npr. za rada na novoj predstavi vrijeme proba najmanje 6 tjedana , a nakon toga se igra 2 mjeseca, 6 dana u tjednu i tako izgleda uobičajeni ugovor s teatrom. Svaka predstava ima svog „regisseura“ što je nešto kao producent, inspicijent i on je odgovoran za pridržavanje kolektivnog ugovora.
Nezamislivo je da redatelj npr. produži probu. Glumci na početku proba izaberu sindikalnog povjerenika tako da se eventualni sukobi glumca/glumaca s redateljem ili upravom ne rješavaju kao osobni nego preko povjerenika kao dijela radnog procesa.


Za vrijeme dok ste u Zagrebu igrali predstavu „U agoniji“ pozvani ste na audiciju za hollywoodski spektakl „2012“. Što se događalo nakon toga?

U lipnju 2008. igrao sam u Zagrebu, u Teatru &TD, u predstavi „U agoniji“ i Urlich iz Art menadžmenta pozvao me je da hitno dođem u Dansku da napravimo pilot za casting u jednom velikom hollywoodskom filmu. Takve castinge zapravo nikad ne radim i to mi se činilo više kao šala, tako da smo u stanu s prijateljima koji i nisu bili glumci snimili dvije scene običnom video kamerom i tako dobili odgovor da bi trebali malo elegantnije biti obučeni i malo to žešće odglumiti pa smo posudili odjela u jednom dućanu i bili malo energičniji u drugoj rundi, a pridružio nam se i prijatelj Pier koji je u to doba radio kao poštar, a kako je bio Francuz imao je egzotičan akcent u tih par engleskih replika. Ja sam trebao neke od replika izreći na ruskom, a kako to nisam znao odigrao sam to na hrvatskom i tako da je to sve izgledalo kao veseli ljetni pokušaj i ja sam već dogovarao nastupe za jesen s našom malom kazališnom grupom, kad stiže odgovor da za pet dana trebam biti u Kanadi, u top formi. Snimanje je u tijeku, šivanje kostima i, bum, ravno na set.
Kasnije se pokazalo da su Roland i ekipa fanovi Pusher filmova a da su Roland i John Cusack zajedno u Londonu gledali Dirty Pretty Things i da je John htio onog Zlatka koji se u filmu zvao Ivan, da bude u ekipi. I dok sam sređivao karte i kufere, uspio sam naći Ljiljanu, dragu prijateljicu koja je jednom davno bila režiser u Kijevu, a sad u Kopenhagenu zarađuje kao turistički vodič (dočekuje one velike brodove s bogatim Rusima, vodi ih po gradu), imala je sat i pol do sljedećeg broda, preveli smo te nesretne engleske replike koje su trebale biti na ruskom, u verziji koja je najbliža hrvatskom, to sam spremio u džep i odletio.


Posljednji film koji ste snimili bio je upravo hollywoodski spektakl „2012“. S obzirom na obim specijalnih efekata i kompjutorske animacije kako to da je snimanje trajalo tako dugo? Kako vi gledate na to iskustvo?

Snimane je trajalo dugo zato što je osnovni štof filma igra glumaca, a kako se radi o puno masovnih scena koje uključuju kompliciranu tehniku (prvi plan je scenografski izgrađen u gigantskom điru), to dugo traje. Tek nakon što je ta osnovna priča glumački odigrana na nju se dodaje 3D animacija, a po odigranom i snimljenom materijalu (na žalost glumaca) dosta se grubo reže u svrhu građenja zajedničke strukture s
kompjuterskom animacijom.


Kao iskustvo?

Iskustvo da sam probao raditi nešto drugo na filmu. Razlika je što je ogromna tehnika uključena u to i što glumac mora igrati sa sviješću o svim tim tehničkim detaljima. Za glumce koji možda nemaju jače kazališno iskustvo problem je igrati pred blue screenom, treba igrati pred prazninom i sve te silne događaje izmaštati. Dakako najveći je problem što je dobra filmska gluma za razliku od kazališne neka vrsta pod-igravanja, male geste, mirna psihologizacija, ali u ovakvom filmu radi se o nekoj vrsti plošne, stripovske karakterizacije i na taj način takve filmove i treba gledati. Onda sam mislio da u takvim filmovima i gestu, i karakter treba uraditi na takav stripovski način.
Eto, to je valjda i ta razlika od europskog filma, a i to što je tu kristalno jasno da se radi o industriji zabave i da je ta ideja nekog mega milijunskog gledateljstva, određujuća. No, to daje jedno veliko iskustvo, daje, da tako kažem, neku vrstu zanatskog, cehovskog ponosa, da si kao glumac to mogao izgurati. Vraški je stajati na setu gdje su stotine glumaca i grozno skupa tehnika; ne možeš zaboraviti koliko to sve košta, a moraš biti u top formi s tih par replika od kojih zapravo zavisi uspjeh tog dana snimanja).
A sad o tim razlikama estetika, ma dobro ne moram baš to izrezati u kartonu, pa moje srce uzbuđeno kuca kad vidim npr. ove sjajne stvari od novog rumunjskog filma, ali opet čuvam i svoje stare Plave vjesnike. Den Deri je još uvijek moj heroj.


Priča se da ste se sprijateljili s filmskom zvijezdom Johnom Cusackom na setu „2012“. Opišite nam malo kako izgleda set, dan snimanja na tako velikom projektu. Biste li se lagano uživjeli u ulogu stalne hollywoodske zvijezde? Je li to komfor ili naporan rad?

Eto imao sam zadovoljstvo igrati s Cusakom, sjajnim glumcem, tko ga ne zna neka što prije pogleda sve te sjajne likove koje je stvorio. Snimanje svakog filma, pa i ovakvog hollywoodskog, drugačije je od šarenih slika na sjajnom novinskom papiru. To je naporan rad pri kojem za dugog radnog dana, gdje uvijek nešto puše, pada i zastajkuje, treba zadržati finu koncentraciju. Ali užitak je ogroman ako igraš s dobrim partnerima. John i ja smo uživali kao dva dobra košarkaša kad se susretnu u igri. Uvijek smo mogli još bolje.
A poslije na setu, pa to je onako, radnički, pričaš o bendovima koje voliš i veseliš se kad su zajednički. Onako, on priča o svojim kvartovskim dečkima iz Chicaga koji igraju europski nogomet, ja o pecanju na Dravi.
Ma ja zapravo nemam pojma kako žive hollywoodske zvijezde, moji partneri na setu izgledali su mi kao normalni glumački kolege.
Za mene je ovo snimanje bilo samo novo radno mjesto. A gin-tonik je svugdje gin-tonik, i small-talk je svugdje small-talk.


Gledatelja nerijetko zadivi dubina vaše impostacije glasa. Služite li se nekom konkretnom metodom i držite li da je to uopće bitno? Je li vam to ikada donijelo ulogu? Kako biste općenito ocijenili govor i glasove na radiju, televiziji, filmu, kazalištu...

O da, služim se metodom Captain Beefheart-a, mojim velikim umjetničkim uzorom. Prije svakog snimanja u studiju, Beefheart je stajao gologlav na kiši 3 dana. To daje tu finu boju glasu. Užasavam se inače mehaničko prilagodljivih-psihopodobnih glasova u kazalištu, na televiziji, filmu i radiju. Privlači me jedino ritmizirani govor u kojem mogu osjetiti tijelo, pa i sve kočnice i tjelesne zaplete.


Vratimo se začas u Zagreb, ondje ste napravili i izveli predstavu „Knjiga mrtvih“, koprodukciju Kulture promjene Studentskog centra i Eurokaza, a koja je bila najavljivana između ostalog i kao eksperiment. Je li uspio? Što je za suosnivača Kugla glumišta značio hommage toj estetici?

Ja baš ne stojim iza redateljskog teatra i mene kazalište zanima kao prostor gdje grupa ljudi gradi svoje vizije. A „Knjigom mrtvih“ sam vrlo zadovoljan i čini mi se da je bila na tom peronu naših putovanja.
Dio te predstave bio je i nastavak duge suradnje s ljudima s kojima sam počeo ranih 70-tih u Kugla glumištu. Damir Bartol Indoš, Željko Zorica Šiš, Dragan Ruljančić, Heda Gospodnetić, suputnik Emila Matešića Klif, Pajo,Tanja Vrvilo i sjajni glumci ansambla &TD-a Dejan Krivačić Cigo i Suzana Brezovec, koji su se, usprkos moje početne nervoze, tako dobro otisnuli na to putovanje.
To što su glazbeni dio sjajno odradili Henning i Scott samo mi je potvrdilo da kazališne projekte treba misliti šire od državnih granica.
Najvažnije mi je da to nije bio formalni hommage estetici Kugla glumišta, nego nesentimentalni pokušaj da tim načinom rada u teatru izgovorimo nekoliko jako intimnih detalja o ljudima koji više nisu među nama. Ta predstava je bila i želja da sudjelujem u nečemu, što mi se kad sam prije tri godine počeo češće igrati u Zagrebu, činilo jako zanimljivim. Sve ono što se događalo u Studenskom centru pod imenom Kultura promjene u obliku performansa, koncerata… vidio sam finu ne piramidalnu, disperzivnu uzavrelu stvaralačku energiju, dakle bilo mi je važno da se ta predstava odigrala u tim prostorima SC-a.
I, dakako, i to što je predstava bila dio Eurokaza u kojem se još od davnih vremena festivala Dani mladog teatra, osjećam kao dio zajedničkih traženja.


Planirate li još projekata u Zagrebu?

Evo sad 29.11. dolazim u Zagreb, igrat ćemo tri predstave „U agoniji“, u Teatru &TD, tog tjedna susrest ću puno ljudi s kojima bih želio raditi i s kojima imam izmaštanih zajedničkih projekata.
Dakako uvijek naletiš na neugodnu pošalicu kako i gdje to producirati, no nadam se najboljem.
email to someone printer friendly

Ocjena:
0%


bullet R.E.M.
bullet Žedno uho u Tvornici od 13. svibnja do 4. lipnja 2012. (p)
bullet Saša Božić u Teatru &TD priprema Marinkovićevu 'Gloriju' (p)
bullet 'How To Make – Ideen, Notationen, Materialisierungen' at Kunsthaus Dresden (p)
bullet Plavi ciklus: Pogorelić i Kitajenko u Lisinskom 23. ožujka 2012. (p)
bullet Zagrebačka filharmonija sezona 2012/2013: Press konferencija (p)
bullet Animafest 2012: Press konferencija (p)
bullet 36.Smotra kazališnih amatera Zagreba - SKAZ - 23.03/04.04.2012. (p)
bullet Festival hrvatskog animiranog filma po treći put u Zagrebu (p)
bullet Četiri hrvatska filma u natjecateljskom programu Annecyja (p)
bullet Poziv na radionicu 'Osnove tehnika rada s filmom'! (p)
bullet Cineplexx East - Vodeći kino prikazivač u ovom dijelu Europe dolazi u Zagreb (p)
bullet Dani hrvatskog filma 2012: Kritični dani na 21. Danima hrvatskog filma (p)
bullet The Unschool Art School MFA/PhD (p)
bullet T.A.L.K. A.B.O.U.T. P.O.R.N. (p)
bullet Izložba '...Crteži iii' u Galeriji Anex (p)
bullet FILM: ŽENSKA PRAVA HOĆU, drama by Ada Jukić
bullet In memoriam IVICA PERCL 16.3.2007.-16.3.2012. (p)
bullet Jonathan Franzen u Zagrebu (p)
bullet Poziv umjetnicima za IETM Zagreb (p)
bullet Na 100.00 volta - Zagrebačka filharmonija, maestro Schiffman i pijanist Boyde (p)
bullet Worldwide deadline reminder: jobs, scholarships, competitions, residencies, exhibitions (p)
bullet Potpora fonda Eurimages filmskim projektima 'Svećenikova djeca' Vinka Brešana i 'Cure' Andreje Štake
bullet Kultura promjene SC poziva na radionicu Glas kao tijelo, tekst kao glazba! (p)
bullet Svečano otvoren Zgraf 11 (p)
bullet otvaranje josip kaniza (p)
bullet Sale of contemporary Arab, Turkish and Iranian photography at CMOOA's (p)
bullet Exhibition of Hervé Fischer at the Gallery Parisienne (p)
bullet Stephan Balkenhol at DEWEER gallery (p)
bullet Graduate Course in Art Practise in Cyprus (p)
bullet Nakon tri godine Rebel Star ponovno u Teatru &TD (p)
bullet Sunnysiders - Licence to Blues - Koncertna promocija (p)
bullet Picksiebner koncert u Hard Placeu (p)
bullet NICO DOCKX at PREMIERE OPENING of ESTHER DONATZ GALLERY. 17 MARCH 2012 (p)
bullet Prezentacija Vodiča HMNU (p)
bullet Geenger Records traži suradnike! (p)
bullet ALASKA vas poziva na rokkanje_najava (p)
bullet RockLive Festival - promjena termina i prijave bendova (p)
bullet 'TRAŽI SE PRIJATELJ' - glazbom protiv nasilja (p)
bullet 'Uskršnja jaja' na Filmskom festivalu Tribeca (p)

Ime:

Lozinka:


Zapamti me



Koji igrani filmski žanr odgovara recesijskoj stvarnosti:

Komedija

Drama

Horor

Krimi film



Glasova: 1640
Stare ankete

All rights reserved. F.I.L.M © 2011. Since 22.01.2003.
Naše tekstove je moguće pratiti preko RSS i TXT servisa.
news.xml - news.txt