'Zadatak' u &TD-u by Ada Jukić (predstava)
Ada Jukić,Friday 20 November 2009
Heiner Mueller: Zadatak
Režija i dramaturgija: Miran Kurspahić
Igraju: Lana Barić, Ivana Krizmanić, Lada Bonacci
Svira: Luis FF Tabacco
Produkcija: Kufer & Teatar &TD
'Zadatak' premijerno u Teatru &TD 15. studenog 2009.
Kad dođete u kazalište, ne očekujete da ćete završiti kao talac društveno angažiranih otmičara. Ni 'dobrovoljac' za subverzivne akcije u kombiju na putu prema središtu stranke na vlasti. Ali, ne očekujete ni mjesto za stolom, uz tortu i čašu vina, te rekvizite i šaptače za vlastitu ulogu u komadu.
Sve to zajedno doživjet ćete pristanete li (kao jedan od maksimalno trideset sudionika po predstavi) obaviti ZADATAK po naredbi Heinera Muellera, odnosno Mirana Kurspahića (režija i dramaturgija), a sve u produkciji KUFER-a i Kulture promjene SC-a & ITD-a u Zagrebu.
Na osnovu vlastitih iskustava (s predstave u ponedjeljak, 16. studenog), evo nekoliko preporuka:
1. Obucite se kao da idete na izlet. Udobno, da se možete lakše kretati (i glumiti), sjesti na pod, primjerice, baciti ili primiti bačenu tortu
2. Nemojte se razgolititi dok sjedite u toploj dvorani, jer će vam biti hladno ako vas ugrabe otmičari i zavežu u susjednom objektu kompleksa SC (bez grijanja)
3. Pripremite se za tjelovježbu (ili mirovanje), već prema ulozi koju dobijete. A kad dobijete tekst i mikrofon u ruke, glumite, bar malo!
4. Ukoliko, 'pod prijetnjama maskiranih otmičara' pristanete na suradnju (zbog viših ciljeva, naravno) i uđete u kombi na putu za 'subverzivnu akciju', dobro bi vam došao jastučić, jer je najsigurnije u zavojima sjediti na podu.
A sada kratak opis događaja koji tome prethode:
Ukazališnu 'blagovaonicu' Galerije SC-a ulazite pojedinačno, kao odabranci jedne od triju napudranih dekoltiranih mladih glumica. Zauzimate mjesto za postavljenim stolom. Na komadu papira ispisana je vaša uloga. Krijepite se vinom i kolačima i pratite predstavu, dok se sami ne nađete u njoj.
Glumice izvlače pojedince iz publike (odnosno gostiju za stolom), kostimiraju ih i upućuju što će reći ili učiniti. Na zidu se odvijaju videoprojekcije. Kamere prenose igru protagonistica s igračkama kao ilustracijama događaja u luci. Prema projekciji Delacroixove kultne 'Slobode koja vodi narod' (1830), u jednoj podjeli uloga, postavljaju se gledatelji. Kostimirani muškarac u kutu svira gitaru.
Predstava njemačkog autora o velikim temama. Revoluciji. Slobodi, Ropstvu. Oslobođenju. Borbi. Idealima. Izdaji ideala. Izdaji revolucije.
'Smrt je maska revolucije. Revolucija je maska smrti.'
Pitanje francuske revolucije, cijene slobode i načina oslobađanja, s dalekog kraja 18. stoljeća, redateljski se aktualizira u naše vrijeme i prostor. Otmičari koji upadaju u predstavu spominju aktualnog HR predsjedničkog kandidata, a za živote ugrabljenih protagoniista predstave traže 'otkupninu' u lokalnoj valuti: izvršenje vrlo konkretnog, političkog angažmana za pravo za slobodu (javnog okupljanja).
Uzbudljiva kazališna pustolovina, koja bi bila još uzbudljivija, da su uloge sudionicma bile ravnomjernije raspoređene, tako da se nitko ne opusti u ulozi gledatelja, već u svakom trenutku očekuje svoj 'izlazak' pred publiku (to jest preostale sudionike koji trenutno nisu angažirani), odnosno da se uloge dinamičnije smjenjuju, osobito ako izvođači nisu 'rođeni glumci' ili tu večer nisu 'raspoloženi za glumu'.
Boljem snalaženju publike u ulogama, odnosno, internalizaciji potencijalnih uloga, doprinio bi uvod s razgovjetnijim opisom radnje, predstavljanjem glavnih likova drame (koje će poslije sami glumiti) i općeg povijesnog konteksta (francuska revolucija i kontrarevolucija) o kojem je većina većinu zaboravila od srednjoškolskih klupa.
Uspjeh interaktivnih predstava ovisi o subjektivnom osjećaju sudionika o uspješnosti 'vlastite uloge'. A ja se, osobno, ne mogu potužiti. Pohvalit ću se da sam primila i glumačku pohvalu. Jer, ZNA SE, i u našim nerevolucionarnim vremenima, za uspjeh (u životu i u predstavi) potrebno je znati glumiti
.
Ada Jukić
Ocjena:
