Premijera crne komedije 'Odlazak' Vaclava Havela u Komediji 9. studenoig 2009.! (p)
press,Thursday 05 November 2009
Komedija
Vaclav Havel: ODLAZAK
Naslov izvornika: Odcházeni
crna komedija
Prevela: Dagmar Ruljančić
Redatelj Jiři Menzel
Jedan višnjik kao poprište sveopće degradacije izvlaštenog državnog kancelara spaja dva klasična predloška u samo jednu suvremenu dramu. Drama 'Odlazak' (Odcházeni) Vaclava Havela premijerno izvedena u svibnju 2008. i već je polučila svjetski uspjeh. Nakon praške premijere, uslijedila je i londonska, te slovačka, a sada očekujemo i hrvatsku premijeru u Kazalištu Komedija u režiji Jiřija Menzla, Oskarom nagrađena redatelja i dragog Komedijina gosta.
Uspjeh crne komedije u kojoj Havel na osebujan način spaja dva velika dramska teksta svjetske književnosti, Shakespeareova 'Kralja Learea' i Čehovljev 'Višnjik', pripisuje se i činjenici da je povratak bivšeg češkog predsjednika Vaclava Havela (1936) na kazališne daske izazvao veliku pozornost. Redatelj Jiři Menzel režirao je na Dubrovačkim ljetnim igrama a u Kazalištu Komedija postavio je predstave 'Nemoćnik u pameti', 'Buba u uhu' i 'Budala za večeru'.
U drami 'Odlazak' Vaclav Havel opisuje odlazak jednog državnog kancelara i politički uspon novog. Iako filozof i idealist, bivši državni kancelar doktor Vilim Rieger (Damir Lončar) ne želi napustiti vilu u kojoj je kao kancelar stanovao. Ali novi dopredsjednik Klein (Igor Mešin) želi od vile napraviti „suvremeni erotski klub“ a na zemljištu gdje se nalazi višnjik sagraditi trgovački centar. Bivši kancelar Reiger, pakirajući stvari koje je skupio tijekom dugogodišnjeg obnašanja te dužnosti uspijeva dati i jedan neprimjeren intervju Jacku, novinaru lista „Fuj“ (Ivica Zadro), posvađati se s dugogodišnjom prijateljicom Irenom (Sanja Marin), izgubiti naklonost kćeri Vlaste (Vanja Ćirić) i njezina supruga Albina (Adam Končić), te završiti na ispitivanju u policiji.
Vrijeme o kojem se govori u predstavi vrijeme je koje i pisac i gledatelj najbolje poznaju iz vlastita životnog iskustva. U tom vremenu na oranicama preko noći izrastaju trgovački centri kojima su kulturni programi tek usputna djelatnost (uglavnom vezana uz promidžbu trgovina i restorana), zaštićeni spomenici kulture i vile nestaju, pretvorene “u suvremene erotske klubove”, a nepotizam, korupcija, zlouporaba položaja u svrhu stjecanja osobne koristi svakodnevica su protiv koje se nitko ne bori već ona postaje čak i poželjnim modelom ponašanja. I što je ona poželjniji model ponašanja, to se više otapa Riegerov entuzijazam i idealizam pretvarajući ga u beskarakterna čovjeka kojeg ni „dugogodišnja prijateljica“ više ne može cijeniti dovoljno da bi ostala s njim.
Piščeva namjera nije samo stvaranje još jednog dramskog ogleda o nestanku lijepih vremena kada su iz višnjika mogli prodati čitava kola suhih višanja i kada je barem jedna kći mogla udomiti starog oca koji je, predavši vlast mlađem, ostao bez krova nad glavom. Pišući dramu Havel nastoji razobličiti i suvremeni konzumerizam što, kako se višnjik puni stvarima što ih je kancelar dobio od drugih državnika, postaje najuočljiviji segment ove crnohumorne drame.
Osim već spomenutih glumaca kojima je pisac postavio zahtjev da svoje uloge glume, među ostalim i „bez kreveljenja“, u predstavi sudjeluje veći dio Komedijina dramskog ansambla, što je jamstvo da će publika sve preokrete u Havelovoj drami vidjeti u njihovom punom sjaju te da će dojam (Nakon svršetka predstave, naime, nema ničega. Svijet predstave završava njezinim svršetkom i preostaje samo naš dojam, naše tumačenje, naša uspomena, naša radost ili neraspoloženje) o kojem sam autor govori na kraju biti iznimno dobar.
Lidija Zozoli
Ocjena:
