najF.I.L.M.F.I.L.M.


DVD
........................ najave
........................ VHS najave
........................ recenzije
........................ kultni film
kino
........................ najave
........................ recenzije
........................ festivali
........................ premijere
........................ kino raspored
TV
........................ kolumna
........................ recenzije
kazalište
........................ predstave
........................ festivali
........................ raspored
glazba
........................ CD/DVD
........................ koncerti
literatura
........................ knjige
........................ časopisi
........................ stvaralaštvo
izložbe
........................ osvrti

________________________________
Interview
Moram vam reći
Arheološki kutak

________________________________
forum
........................ oglasnik
newsletter
linkovi
Novosti - Home



Internet tjednik
F.I.L.M.
Izdavac Udruga Artikul

Razgovor s filmskim redateljem Arsenom Antonom Ostojićem
Razgovor vodio Robert Jukić,Saturday 21 March 2009

Dodijeljena nagrada F.I.L.M. magnet 2008 za najbolji hrvatski film u prošloj godini
www.arsenantonostojic.com

Povod za razgovor je proglašenje i uručivanje nagrade F.I.L.M. magnet 2008 za najbolji hrvatski film prikazan u kinima i na filmskim festivalima u prošloj godini, koju je Arsen Anton Ostojić dobio za film 'Ničiji sin'

Pitanje: Relativno kasno ste debititirali dugometražnim igranim filmom, koji je, međutim, oduševio i kritiku i publiku. Što ste radili prije 'Te divne splitske noći'?

Prije "Te divne splitske noći" je 27 godina bavljenja filmom. Zar itko misli da se jedan takav film može napraviti iz vedra neba? Iza njega doslovno stoje godine i godine školovanja, rada na filmovima, pisanja scenarija, snimanja kratkometražnih filmova i slično. Evo ukratko: prvi sam film snimio kad sam imao 12 godina na Normal 8 vrpci, u kino sekciji svoje osnovne škole koja se tada zvala Bratstvo-jedinstvo u Splitu, pod vodstvom nastavnika tehničkog odgoja Ive Cecića. Nakon toga sam bio i u kino-klubu "Split". Gutao sam sve filmove u splitskoj Kinoteci. Diplomirao sam filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu gdje su mi predavali moji dragi profesori Dušan Vukotić, Krešo Golik, Ante Babaja, Zvonimir Berković, između ostalih. Magistrirao sam na poznatom New York University-ju, gdje sam, između ostalih, slušao i predavanja Arthura Penna. Zadnji moji kratkometražni projekti: dokumentarac "Orden", te kratki igrani filmovi "Ljubitelj ptica" i "Slikanje akta" (tj. "The Bird Lover" i "Life Drawing", jer sam ih snimao u Americi) bili su nagrađivani po festivalima i prikazivani na televizijama. Radio sam na dvadesetak dugometražnih igranih filmova, kao asistent ili pomoćnik režije te glavni organizator, od hrvatskih projekata, visokobudžetnih holivdskih, niskobudžetnih američkih, pa do europskih koprodukcija. Pisao sam i radio na scenarijima, a scenarij za "Tu divnu splitsku noć" je - zamislite - šesti scenarij koji sam želio raditi i kojeg sam na kraju, uz svesrdnu pomoć producenta Joze Patljaka, i uspio realizirati. Pored toga, predavao sam filmsku režiju i produkciju u New Yorku, Salzburgu i u zadnjih 7 godina na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Eto, to sam napravio prije "Te divne splitske noći". Točno je netko rekao: "za uspjeh preko noći treba bar 15 godina".



Arsen Anton Ostojić


P: Kako ste uspjeli za taj film angažirati međunarodnu pjevačku zvijezdu Coolija?

Kako sam donekle poznavao holivudski sustav proizvodnje filmova, zamolio sam svoju suradnicu, koja je poznata casting direktorica u Los Angelesu, da mi pomogne organizirati pravu audiciju za tu ulogu. Već u startu sam napravio jednu dobru stvar, a to je da sam odlučio ulogu namijeniti afro-američkom glumcu, čime sam je učinio vrlo privlačnom za tu kategoriju glumaca. Naime, riječ je o netipičnoj ulozi za Afro-Amerikance, kakve ne dobijaju često, pa se stoga agenti slali svoje vrlo dobre klijente na audiciju, prepoznavajući kvalitet i teksta i uloge koja se nudi. Coolija nisam prije poznavao, a rap baš ne slušam, ali me se jako dojmila njegova crta melaknoličnosti, kao i njegove izražajne oči. Učinio mi se idelanim za tu ulogu. Trebate znati su mi dolazili glumci iz "Malo dobrih ljudi", "Matriksa", "Vrane" na audiciju, pa čak i RZA iz Wu-Tang klana, pa je trebalo dosta hrabrosti da se odlučim za osobu koja je prvenstveno pjevač. No, nisam se prevario i danas bih opet donio istu odluku. Coolio je jako drag čovjek, i s njim je bilo zadovoljstvo raditi. Poslije sam ga znao posjetiti u njegovoj kući, dolazio je na projekcije filma i davao mu podršku jer mu se jako dopao.

P: Kako je 'Ta divna splitska noć' prošla u Americi i zemljama engleskog govornog podučja?

Doslovno je prošla odlično, uzimajući u obzir da je riječ o niskobudžetnom filmu iz jedne male zemlje. Film je bio u ograničenoj distribuciji u Americi, prikazan u preko dvadeset gradova, od Muzeja za modernu umjetnost u New Yorku, do Gene Siskel Centra u Chicagu, Smith Rafael Film Centra u San Franciscu i slično. Prošle je godine izašao na DVD u SAD, tako da ga možete nabaviti u bilo kooj videoteci ili na Amazonu. Film je na 3. filmskom festivalu u Queensu 2005. god. dobio nagradu za režiju, a na 8. RiverRun filmskom festivalu u Winston Salemu čak četiri nagrade, za najbolji film, za najbolju režiju, za najbolji scenarij i za najbolju kameru, ostavljajući iza sebe i američke filmove s poznatim glumcima. Također, puno kasnije sam čuo od nekih utjecajnih članova američke Akademije da su bili ljuti što film u konačnici nije bio nominiran za Oscara, jer su oni glasali za njega. Priznali su mi da su, manjim dijelom i zbog toga, pokrenuli promjene u načinu glasovanja za najbolji strani film. Do sada, u ovih zadnjih 5 godina, nisam sreo ni jednog profesionalca u Americi kome se nije svidjela "Ta divna splitska noć", a vjerujte mi, na desetke njih ga je imalo prilike vidjeti.



Vendi Jukić predaje Arsenu Antonu Ostojiću skulpturu F.I.L.M.magneta


P: Da li uspjeh prvog fima (u našim uvjetima) osigurava snimanje drugog filma?

Naši su uvjeti jako čudni. Uspjeh jednog filma ne jamči vam da ćete dobiti i drugi, jer kod nas prije svega funkcionira negativna selekcija. Ja sam, istina, drugi film dobio ("Ničiji sin"), ali sad se dogodilo da treći nisam dobio, što je na neki način još čudnije, nakon dva jako uspješna filma. No, u Hrvatskoj sam na to i navikao; tri su mi projekta odbijena, a dva su odobrena. Nažalost, kod nas vladaju neki drugi kriteriji, nego u SAD-u, na primjer. Puno je važnije tko stoji iza vas, nego da li je slučajno vaš film proglašen najboljim. Ali nisam jedini; Vinku Brešanu je odbijen projekt nakon prva tri izuzetno uspješna filma; Kristijanu Miliću je odbijen projekt nakon što su njegovi "Živi i mrtvi" nagrađeni s 8 zlatnih Arena; Branku Ištvančiću je odbijen projekt nakon što je njegov "Duh u močvari" ostvario 50,000 gledatelja. Kada bi se u procjenu projekata koji se odobravaju uzeo i kriterij uspješnosti redateljevog prethodnog filma, onda se ovakve nebuloze ne bi događale. Samo, u tom slučaju neki ne bi mogli loviti u mutnom, što se u pravilu događa. Nisam za to da redatelji imaju "carte blanche", ali ne možemo ni zanemariti kakav im je bio prethodni projekt. Ipak redatelj čini razliku između dobrog i manje dobrog filma, i to ne ovisi samo o scenariju.



Arsen Anton Ostojić i Tomislav Radić


P: Na prošloj Puli (Pula Film Festival 2008) dobili ste za 'Ničijeg sina' najvažnije nacionalne nagrade (ukupno 6 Arena) , uključujući i 'Zlatnog Oktavijana' kojeg dodjeljuju akreditirani članovi Hrvatskog društva filmskih kritičara. Međutim, do sada film u hrvatskoj distribuciji nije zabilježio neku značajniju gledanost. Kako to tumačite?

Do sada je film ostvario oko tri tisuće gledatelja. To je nažalost, postao prosjek za hrvatski film. Najgledaniji hrvatski fillm prošle godine je sakupio jedva 17,000 gledatelja, što uspoređujući s ostalim filmovima na kino programu, može izgledati porazno, jer je tek na 17. ili 18. mjestu po gledanosti. Zamislite, u Hrvatskoj se najgledaniji domaći film uspio plasirati tek na tu poziciju! To je žalosno za hrvatsku filmsku industriju, kao što bi bilo žalosno za bilo koju kinematografiju. Što se tiče "Ničijeg sina" producent nije uložio ništa u marketing, reklame su u jednom trenutku čak bile i skinute s HTV-a, nije bilo foršpana u kinima, ni jumbo plakata, pa ni običnih plakata, ničega, a čak nije bilo ni premijere u Zagrebu. Toliko je nisko, nažalost, pala promocija toga filma. Gledanost filma proporcionalna je ulaganju u marketing. Pogledajte marketing kampanje najgledanijih hrvatskih filmova, pa će vam sve biti jasno, premda su to bile i komedije. Također, "Ničiji sin" je ozbiljan film, publika vjerovatno ne hrli gledati takve filmove. Isto tako vjerujem da su se previše puta opekli na lošim hrvatskim filmovima, pa radije odu gledati Batmana ili Ironmana koji igra u dvorani pored, za istu cijenu ulaznice. Međutim, ono što mi je jako drago jest da su do mene posrednim putem dolazile vrlo pohvalne reakcije posjetitelja; izgleda da se oni koji su odlučili pogledati film nisu opće pokajali. Mnoge je kvalitet filma čak izuzetno iznenadio.



američko DVD izdanje 'Te divne splitske noći'


P. Gledajući šire, publike je sva manje u hrvatskim kinima, iako se otvaraju novi multipleksi. Što mislite da bi se moglo učiniti kako bi se publika vratila u kina?

To je jedan puno dublji problem, jer se publika zabavlja gledajući piratske kopije kod kuće, skidajući filmove s interneta, gledajući TV program ili igrajući video igrice. Ne vjerujem da ćemo više moći dostići gledanost filma "Kako je počeo rat na mom otoku", jer su se jednostavno promijenili načini gledanja filmova. Kino je tada bilo sve, a sada je to samo jedan od segmenata audiovizualne industrije zabave. Ipak, ono što je potrebno je, s jedne strane, marketing i samo marketing, a s druge strane, neke nove atrakcije, ili u tehničkom smislu ili neka nova urnebesna komedija, upakirana i s nešto malo seksa, s našim zvijezdama i zvijezdicama s naslovnica magazina.

P: Specijalni efekti u 'Ničijem sinu' doslovce su efektni. Kako ste ih realizirali? Majstorska ruka ili digitalna obrada...?

Rekao sam vam da je publika doslovno iznenađena kvalitetom "Ničijeg sina"; neki su to vidjeli i kao američki film (u onom dobrom smislu), a ne samo kao hrvatski. Istina je da je tu vrlo malo digitalne obrade, a više majstorske ruke. Nemajući mnogo novaca dosjetili smo se kako i to malo upotrijebiti na najefektiniji mogući način. Zato su reakcije mnogih ljudi u Los Angelesu bile čak i bolje nego na "Tu divnu splitsku noć", jer su prepoznali snagu emocija kao i tehničku kvalitetu filma koju ne očekuju od filmova s ovih prostora. Teško mi je sada objašnjavati svaku pojedinačnu scenu jer se trikovi sastoje od više vrsta, a ne samo od jedne, tj. digitalne. Ono što je važno jest da je konačni dojam vrlo uvjerljiv, pa su me neki znali pitati da li glavni glumac doista nema noge?



Arsen Anton Ostojić ispred američkog kina


P: Predsjednik ste Hrvatskog društva filmskih redatelja. Što znači i što obuhvaća takva funkcija?

To je volonterska funkcija koja se prema nekim nepisanim pravilima nudi istaknutim redateljima. Znao sam da je na mene došao red, pa sam je stoga i prihvatio početkom studenog prošle godine, iako nisam vješt u politici te iako zazirem od funkcija. Ono što znam jest da imam određenu viziju u kojem bi se smjeru hrvatski film trebao razvijati te ću pokušati, zajedno s Upravnim odborm društva, pokušati tu viziju što je moguće više i ostvariti. No, kako je to u pravilu, odmah se susretnete s preprekama, jer je primarni cilj svima jedino vlastiti interes. Kada ste proveli desetak godina u jednoj takvoj zemlji kao što je SAD, gdje je kvalitet najvažniji, onda vam je, ne samo smiješno, nego i žalosno kad vidite ovu našu filmsku situaciju, koja je odraz situacije u čitavom društvu. Svjestan sam da ne mogu tu puno promijeniti, no nastojat ću da bar za milimetar unaprijedim stvari, tako da buduće generacije mogu imati nešto malo bolju situaciju.

P: Kakav je stav hrvatskih redatelja prema hrvatskoj filmskoj baštini?

Dobro ste pitanje postavili, jer tu postoji jedan problem; naime, pri famoznim pretvorbama koje su se dogodile tijekom devedesetih, pored zemljišta i zgrada, u ruke privatnika je došao i filmski fundus tih bivših državnih filmskih poduzeća koje su oni otkupili, dobili ili na neki drugi način "pretvorili" u svoje vlasništvo. Ako smatramo da je film dio naše kulturne baštine, onda ga se ne može tek samo tako privatizirati, kao što nikome nije palo na pamet da privatizira muzeje, bilioteke ili slično. Vjerujem da sadašnji vlasnici brinu o tom fundusu, ali kako je to u njihovim rukama, oni to po zakonu mogu jednoga dana i prodati nekom strancu kojem će briga za taj isti fundus biti zadnja rupa na svirali. Vjerujem da većina mojih kolega dijeli mišljenje da treba iznaći načina da se hrvatska filmska baština zaštiti te da se pored ove pravne zaštite, a u suradnji s Državnim arhivom i Hrvatskom kinotekom, još energičnije krene i u restauraciju i digitalizaciju starih filmova. Vrlo je pohvalno što se do sada, u suradnji Kinoteke, T-Coma i Jadran filma, uspjelo digitalizirati "Brezu i "Vlak u snijegu" te ih predstaviti hrvatskoj publici u svoj njihovoj obnovljenoj ljepoti.

P: Da li je postojeći Zakon o audiovizualnim djelatnostima poticajan za hrvatsku kinematografiju ili bi trebalo nešto mijenjati?

Zakon je donesen sredinom 2007. godine i u njegovoj sam izradi i ja imao čast sudjelovati. Pokojni Albert Kapović, po čijoj je viziji i na temeljima europskih iskustava zakon i rađen, pobrinuo se da zakon osigura odlične temelje za daljni razvoj hrvatskog filma i ukupne audiovizualne djelatnosti. Sada na red dolaze podzakonski akti, o čemu će još i više ovisiti daljnje ustrojstvo hrvatskog filma. Međutim, kao što je kod nas uvijek slučaj, nisu zakoni problem, već njihova provedba. Zakon je namjerno rađen da ne ulazi u detalje, a detalji su upravo ono što čini razliku između onog što je dobro od onog što nije dobro.

P: I na kraju, 'perspektivno pitanje': Kakvi su Vam filmski planovi. Što novo pripremate?

Uvijek nešto novo pripremam i uvijek imam više projekata u radu. Što će se prvo snimiti ovisi jedino i isključivo o novcima. Možete misliti kakva je sada situacija u filmskom svijetu kada se nema novaca ni za kruh. Nažalost, kriza pogađa prvo skupu umjetnost, što film u svojoj osnovi i jest, tako da će se u svijetu snimati samo ono što je doista najbolje, a ostali će projekti ostati nerealizirani. To vrijedi i za moje projekte, a svakako ću nastojati vaše čitatelje pravodobno obavijestiti o budućim filmovima.
email to someone printer friendly

Ocjena:
0%


bullet R.E.M.
bullet Žedno uho u Tvornici od 13. svibnja do 4. lipnja 2012. (p)
bullet Saša Božić u Teatru &TD priprema Marinkovićevu 'Gloriju' (p)
bullet 'How To Make – Ideen, Notationen, Materialisierungen' at Kunsthaus Dresden (p)
bullet Plavi ciklus: Pogorelić i Kitajenko u Lisinskom 23. ožujka 2012. (p)
bullet Zagrebačka filharmonija sezona 2012/2013: Press konferencija (p)
bullet Animafest 2012: Press konferencija (p)
bullet 36.Smotra kazališnih amatera Zagreba - SKAZ - 23.03/04.04.2012. (p)
bullet Festival hrvatskog animiranog filma po treći put u Zagrebu (p)
bullet Četiri hrvatska filma u natjecateljskom programu Annecyja (p)
bullet Poziv na radionicu 'Osnove tehnika rada s filmom'! (p)
bullet Cineplexx East - Vodeći kino prikazivač u ovom dijelu Europe dolazi u Zagreb (p)
bullet Dani hrvatskog filma 2012: Kritični dani na 21. Danima hrvatskog filma (p)
bullet The Unschool Art School MFA/PhD (p)
bullet T.A.L.K. A.B.O.U.T. P.O.R.N. (p)
bullet Izložba '...Crteži iii' u Galeriji Anex (p)
bullet FILM: ŽENSKA PRAVA HOĆU, drama by Ada Jukić
bullet In memoriam IVICA PERCL 16.3.2007.-16.3.2012. (p)
bullet Jonathan Franzen u Zagrebu (p)
bullet Poziv umjetnicima za IETM Zagreb (p)
bullet Na 100.00 volta - Zagrebačka filharmonija, maestro Schiffman i pijanist Boyde (p)
bullet Worldwide deadline reminder: jobs, scholarships, competitions, residencies, exhibitions (p)
bullet Potpora fonda Eurimages filmskim projektima 'Svećenikova djeca' Vinka Brešana i 'Cure' Andreje Štake
bullet Kultura promjene SC poziva na radionicu Glas kao tijelo, tekst kao glazba! (p)
bullet Svečano otvoren Zgraf 11 (p)
bullet otvaranje josip kaniza (p)
bullet Sale of contemporary Arab, Turkish and Iranian photography at CMOOA's (p)
bullet Exhibition of Hervé Fischer at the Gallery Parisienne (p)
bullet Stephan Balkenhol at DEWEER gallery (p)
bullet Graduate Course in Art Practise in Cyprus (p)
bullet Nakon tri godine Rebel Star ponovno u Teatru &TD (p)
bullet Sunnysiders - Licence to Blues - Koncertna promocija (p)
bullet Picksiebner koncert u Hard Placeu (p)
bullet NICO DOCKX at PREMIERE OPENING of ESTHER DONATZ GALLERY. 17 MARCH 2012 (p)
bullet Prezentacija Vodiča HMNU (p)
bullet Geenger Records traži suradnike! (p)
bullet ALASKA vas poziva na rokkanje_najava (p)
bullet RockLive Festival - promjena termina i prijave bendova (p)
bullet 'TRAŽI SE PRIJATELJ' - glazbom protiv nasilja (p)
bullet 'Uskršnja jaja' na Filmskom festivalu Tribeca (p)

Ime:

Lozinka:


Zapamti me



Koji igrani filmski žanr odgovara recesijskoj stvarnosti:

Komedija

Drama

Horor

Krimi film



Glasova: 1640
Stare ankete

All rights reserved. F.I.L.M © 2011. Since 22.01.2003.
Naše tekstove je moguće pratiti preko RSS i TXT servisa.
news.xml - news.txt