najF.I.L.M.F.I.L.M.


DVD
........................ najave
........................ VHS najave
........................ recenzije
........................ kultni film
kino
........................ najave
........................ recenzije
........................ festivali
........................ premijere
........................ kino raspored
TV
........................ kolumna
........................ recenzije
kazalište
........................ predstave
........................ festivali
........................ raspored
glazba
........................ CD/DVD
........................ koncerti
literatura
........................ knjige
........................ časopisi
........................ stvaralaštvo
izložbe
........................ osvrti

________________________________
Interview
Moram vam reći
Arheološki kutak

________________________________
forum
........................ oglasnik
newsletter
linkovi
Novosti - Home



Internet tjednik
F.I.L.M.
Izdavac Udruga Artikul

Razgovor s direktorom One Take Film Festivala, filmskim snimateljem Vedranom Šamanovićem
Razgovara Robert Jukić,Monday 17 November 2008

One Take Film Festival

Povod za razgovor je održavanje OTFF-a (One Take Film Festival), od 20.. do 22. studenoga 2008. u Zagrebu. Vedran Šamanović je direktor Festivala.

Pitanje: (za one, rijetke, koji to ne znaju): Tko je Vedran Šamanović? Gdje je rođen, koje škole je pohađao, kako je ušao u svijet filma?
Odgovor: Rođen sam prije 40 godina u Splitu gdje sam živio do trenutka kada se pružila prigoda za odlazak na studij. Tada, sa svojih 19, nisam baš znao što bih želio raditi u životu. Iskreno, bilo mi je važno samo otići iz grada koji sam do tog trenutka uspio vrlo dobro upoznati i koji sam htio promijeniti za neki novi. Zagreb mi se učinio najboljim rješenjem. Bio je blizu, a svojima doma sam mogao studijem opravdati odlazak iz Splita. Kao alibi upisao sam Geodetski fakultet koji me nije baš previše uspio upoznati, a bogme ni ja njega.
Filmom sam se do tada bavio pasivno. Premda je Split sa svojim kinoklubom poznat kao važan centar neprofesijskog filma, nikada se nisam uključio u njegov rad. Filmove sam volio samo gledati. Split nije imao puno kina, ali imao je Kinoteku, što je bilo sasvim dovoljno za prosječnog ovisnika o filmu.
Više me je u to, srednjoškolsko vrijeme, zanimala fotografija. Na to sam se doista ozbiljno 'navukao'. Uspio sam nekakvim pedagoškim razlozima svojima opravdati 'žicanje' ruskog ˝Zenita˝, fotografske kamere koju i danas negdje čuvam i počeo sam fotografirati. Fotografije sam počeo izlagati na nekakvim skupnim izložbama, pa na nekim samostalnim i tako je krenulo. Kroz fotografiju počela me malo po malo zanimati ona filmska. Ovu klasičnu, statičnu, nisam zanemario do danas.
Na zagrebačkoj sam Akademiji filmsko snimanje upisao 1991., a kako je to bilo ratno vrijeme, paralelno sam se nekako fotografijom počeo baviti i profesionalno. Snimanje, pogotovo ono filmsko, došlo je nešto kasnije. Prvi redatelj s kojim sam još na Akademiji počeo snimati bio je Ognjen Sviličić. Nekako smo na sličan način gledali na film, slično smo ga doživljavali, a kada smo sa studija krenuli u profesionalizam, krenuli smo zajedno. Kasnije su se nizali novi filmovi i brojni drugi redatelji.




P: Kako je došlo do ideje o održavanju festivala filmova snimljenih u jednom kadru? Je li to 'vlastiti proizvod' ili transfer globalne kulture?
O: One Take Film Festival je nastao iz osobne dileme. Jednom su me prilikom prije desetak godina pozvali da prijavim jedan od svojih aktualnih video radova na neki inozemni filmski festival. U tom sam trenutku imao tri friška rada i trebalo je odabrati jedan. To nikako nije bilo jednostavno, jer mi se u tom trenutku svaki činio jednako važnim i aktualnim. Sva tri rada su, naravno, bila u jednom kadru. Neko vrijeme sam tako razbijao glavu i u jednom trenutku pomislio kako sam u poziciji žirija koji gledajući mini konkurenciju bira najbolji film snimljen u jednom kadru. Vrlo brzo sam tu ideju projicirao u nešto većim dimenzijama i počeo razmišljati o prikupljanju ljudi i novaca za pravi festival filmova snimljenih u jednom kadru.

P: Koliko vas je i tko je sve uključen u organizaciju OTFF-a?
O: Neki od ljudi su u organizaciji festivala od prvog dana, poput Gorana Kovača, umjetničkog ravnatelja One Take Film Festivala. Drugi su se malo po malo priključivali i danas nas je desetak. Pred sam festival broj suradnika naraste, da bi nas za vrijeme festivala, s pristiglim volonterima radilo pedesetak.

P: Kako se financira Festival i da li izvori sredstava na bilo koji način utječu na njegov opseg i obilježja?
O: Financiramo se iz gradskog i državnog proračuna. Gradski ured za kulturu nas prati od samog početka i bez njihove se pomoći One Take Film Festival nikada ne bi dogodio. U kroničnom smo deficitu sa sponzorima jer njih, naravno, nikad dovoljno. Ne mogu ipak, poput kakovog birtijaša, kukati kako smo stalno u minusu i ne ide… Nitko se od filma u Hrvatskoj ne može obogatiti, ali može živjeti. A i to je već nešto…
Programski se ne mislimo širiti, bez obzira na proračun. Od prvog festivalskog izdanja pa sve do danas se na neki način određujemo, radimo na definiranju prepoznatljivog i jedinstvenog programa. Nije nam namjera stvaranje velikog, već prepoznatljivog, endemskog i, prije svega, filmofilskog festivala.




P: Razmišljate li o mogućnosti da prikazani (nagrađeni) filmovi budu trajno dostupni publici, primjerice, putem DVD izdanja…
O: Filmovi prikazani u natjecateljskim programima One Take Film Festivala već sada su svima dostupni. Ideja stvaranja svojevrsne zbirke one take filmova od samog je početka vezana uz ideju festivala. Neki zagrebački studenti već su pisali o fenomenu filmova snimljenih u jednom kadru svoje diplomske i magistarske radnje i tijekom rada su od nas, sasvim logično, potražili pomoć. Mislim da specifičnosti, sve ono što nas na neki način izdvaja i čini jedinstvenima, treba čuvati i isticati.
Imamo prava za prikazivanje svih selektiranih one take filmova u nekomercijalne svrhe. One Take Film Festival se svojim programima redovito predstavlja na brojnim europskim filmskim festivalima, ali pozivaju nas i mimo njih. Nekako se pojam filmova realiziranih u jednom kadru sve češće i sve prirodnije veže za Zagreb.


P: Zašto Festival ima bienalni karakter? Da li je godišnja produkcija takvih filmova nedostatna ili su kriteriji odabira strogi?
O: Filmovi koje prikazujemo na One Take Film Festivalu su po mnogočemu specifični, kako oni u natjecateljskom programu, tako i oni u brojnim popratnim programima. Dobro je što, poput specifičnih i programski začudnih festivala širom svijeta, i hrvatski festivali specijalizirane programske orijentacije još uvijek pune kino dvorane. Hrvatska kino publika je bipolarna, to je publika podijeljenih ličnosti. Kad odlaze gledati filmove standardnog kino repertoara gledaju američki entertainment trash, no kad se pojavi kakav festival, svi prepoznaju filmsku umjetnost, gledaju je i o njoj diskutiraju. Ne znam sad jel´ doista u pitanju prepoznavanje većine, ili je stvar u svojevrsnoj povodljivosti za nekim autoritativnim nukleusom, no naviknuta na često zavidan nivo festivalskih selekcija, ta publika jednostavno traži dobre filmove, a oni u jednom kadru ne snimaju se svaki dan. Prateći tu specifičnu produkciju zaključili smo da, ukoliko želimo One Take Film Festivalu dati kvalitativni dignitet, ne smijemo publici prikazivati bilo što. Potvrdilo se da su dvije godine period kvalitativne akumulacije, a mi želimo raditi kvalitetan festival.

P. Na Festivalu se prikazuju i neka klasična filmska ostvarenja, neograničena 'kadrovskom mjerom'. Što ste pripremili ove godine?
O: Ograničenje koje diktira svojom tehnološkom jedinstvenošću poslužilo nam je kao osnova za glorificiranje filmskog kadra kao temeljne jedinice filmske umjetnosti. Stoga filmovi koje prikazujemo u popratnim programima ne podliježu pravilniku koji strogo definira natjecateljski program. Ove filmove uz iznimnu umjetničku vrijednost, od festivala do festivala vežu tematske odrednice svakog pojedinog festivalskog izdanja. Ove je godine tema popratnog programa citatnost na filmu. Tako će gledatelji moći vidjeti ostvarenja poput LET CRVENOG BALONA, Hou Hsiao Hsiena, koji se referira na film CRVENI BALON, Alberta Lamorissea iz 1956., ili filmove iz istog ciklusa: SLAVA FILMAŠU !, Takeshia Kitana, TIHO SVJETLO, Carlosa Reygadasa, VRABAC, Johnniea Toa i BRAND UPON THE BRAIN !, Guya Maddina, koji više ili manje citiraju ranije snimljene filmove RIJEČ, Carla Theodora Dreyera, CHERBOURŠKI KIŠOBRANI, Jacquesa Demya ili filmove iz serijala VAMPIRI Louisa Feuilladea. Sam Carlos Reygadas bit će i gost ovogodišnjeg One Take Film Festivala, pa će publika uz njegove filmove JAPAN, BITKA NA NEBU i već spomenuto TIHO SVJETLO, moći i osobno upoznati ovog iznimnog redatelja.
Naravno, tijekom tri festivalska dana u kinima Tuškanac i Europa te galeriji Kranjčar moći će se vidjeti još puno toga.




P: U filmskoj javnosti najpoznatiji ste kao snimatelj. Kako je surađivati s hrvatskim redateljima? Koliko su svjesni snimateljskog doprinosa uspjehu filma, to jest vlastitom uspjehu?
O: To vam, kao i u svemu ovisi od čovjeka do čovjeka. Neki redatelji znaju iskoristiti što im snimatelj ponudi, dok drugi kao da se boje prijedloga i suradnje. S takvima u pravilu izbjegavam raditi, jer nema izazova, a izazov je najbolja motivacija kreativnosti. Naravno da ne želim reći da smo mi snimatelji idealni suradnici. Često nas ponese vizualni segment fotografije, zanese nas atraktivnost prizora, pa nadjačamo sadržaj. To je, naravno, pogrešno. Fotografija bi trebala biti u službi filma, u nedvojbenom skladu s redateljskim postupcima, scenarijem i dramaturškim ritmom. Ništa ne smije nadjačati filmsku cjelinu i uvjerljivost priče. Sklad i odmjerenost jamstvo su dobrog filma, a snimatelji nerijetko znaju izgubiti mjeru i pokazati sve što u tom trenutku znaju nauštrb cjelovitosti.

P: Neke ste filmove potpisali i kao redatelj. Kakvo je Vaše redateljsko iskustvo u kratkom eksperimentalnom filmu? Da li ste zainteresirani i za režiju igranog filma?
O: U zadnje sam vrijeme režiju nekako zapustio i puno više snimam za druge redatelje. Moj zadnji film, dokumentarac MATURANTI I PLESAČI svoju je premijeru doživio na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu i odatle krenuo u prikazivanje po drugim filmskim festivalima. Posljednji eksperimentalni film sam, na žalost, snimio prije nekoliko godina, no upravo završavam s pripremama za novi čije bi snimanje trebalo početi u prvim danima iduće godine. Ideja je puno, no bez dobre pripreme i minimalne produkcijske potpore teško se upustiti u bilo kakvo snimanje. Na žalost, vrijeme je ono čega trenutno imam najmanje.
O režiranju igranog filma do sada nisam ozbiljno razmišljao. Razmišljao sam, al´ ne ozbiljno. Kad pronađem to vrijeme o kojem govorim, možda više neću pred sobom moći pronaći izgovor. Vidjet ćemo.


P: Kakvu budućnost predviđate klasičnoj filmskoj vrpci u odnosu na digitalnu opciju filma?
O: Teško je danas išta predviđati. Sve se prebrzo razvija. Video je svakako donio nešto dobro – snima se kudikamo više filmova. Donio je i mnogo lošeg – u filmove se ulazi površnije, s manje pripreme, pa su nerijetko i filmovi ˝tanji˝. Dobra je stvar da svatko može pokušati. Danas teško da itko može reći da nije imao priliku.

P: Hoćemo li povod za novi razgovor dobiti prije održavanja sljedećeg OTFF?
O: Povoda će biti. Vrlo skoro ću snimati nove filmove Pave Marinkovića, Ognjena Sviličića i Tomislava Radića. A valjda će i poneki moj vrijediti kakva komentara. U svakom slučaju, riječ dvije uz kavu nikad nisu na odmet…
email to someone printer friendly

Ocjena:
0%


bullet R.E.M.
bullet Zagrebačka filharmonija sezona 2012/2013: Press konferencija (p)
bullet Festival hrvatskog animiranog filma po treći put u Zagrebu (p)
bullet Cineplexx East - Vodeći kino prikazivač u ovom dijelu Europe dolazi u Zagreb (p)
bullet Dani hrvatskog filma 2012: Kritični dani na 21. Danima hrvatskog filma (p)
bullet FILM: ŽENSKA PRAVA HOĆU, drama by Ada Jukić
bullet In memoriam IVICA PERCL 16.3.2007.-16.3.2012. (p)
bullet Jonathan Franzen u Zagrebu (p)
bullet Nakon tri godine Rebel Star ponovno u Teatru &TD (p)
bullet Picksiebner koncert u Hard Placeu (p)
bullet Završena potpuna digitalizacija svih CineStar kina (p)
bullet RAF 2012: Održana press konferencija (p)
bullet Premijera lutkarske predstave 'Pekara Mišmaš' u ZKM-u (p)
bullet Kino Europa prikazuje canneskog slavodobitnika - film 'Turneja' Mathieua Amalrica (p)
bullet Kineski nacionalni cirkus 'Put svile', 25.4.2012. Dvorana Dražen Petrović (p)
bullet Knjiga 'Zločini u malom gradu' Marka Gimeneza za ljubitelje krimića (p)
bullet FILM: HARRISON, dokumentarni by Robert Jukić
bullet FILM: OPASNA METODA, biografska drama by Robert Jukić
bullet Knjiga 'Mrkli mrak, bez zvijezda' Stephena Kinga proglašena je najboljom knjigom mjeseca (p)
bullet FILM: JOHN CARTER, SF by Robert Jukić
bullet Roman 'Vožnja' James Sallisa za ljubitelje akcijskih krimića (p)
bullet FILM: KUPILI SMO ZOO, drama / komedija by Robert Jukić
bullet FILM: OPSTANAK, drama by Ada Jukić
bullet Roman 'Ubojice s razglednice' J. Pattersona i L. Marklund za ljubitelje napetih krimića (p)
bullet Roman 'Revolveraš : Kula tmine - knjiga prva' Stephena Kinga za fanove majstora fantastike (p)
bullet FILM: NOĆNI BRODOVI, drama by Ada Jukić
bullet Premijera predstave 'Lindarski kaban' u pulskom INK-u 9. ožujka 2012. (p)
bullet Edgar Degas – skulpture / 30. godina Galerije Klovićevi dvori (p)
bullet Snima se dokumentarni film o Dub Incorporationu koji dolaze u Zagreb 31. ožujka, 2012. (p)
bullet Premijera komedije 'Krletka' u Kerempuhu 10. ožujka 2012. (p)
bullet Redateljica Pouran Derakhshandeh i njenih sedam filmova u kinu Tuškanac (p)
bullet 'Video/Next' premijera u kino europa 12. ožujka 2012. (p)
bullet Filmovi S. Parajanova u zagrebačkom MM Centru (p)
bullet Film 'Slovenka' redatelja Damjana Kozolea u hrvatskim kinima (p)
bullet 'Krvna osveta' - novi film Joshue Marstona u hrvatskim kinima (p)
bullet Premijera filma 'Djeca su dobro' u Art kinu Grič (p)
bullet DOKUMENTARCI u MULTIPLEKSU: NA POČETKU BIJAŠE SVIJETLO & PROSVIJETLJENI by Ada Jukić
bullet 'Flekama' posebno priznanje 40. FEST- a (p)
bullet IZLOŽBA SOFIE THORSEN I MICHAELA KIENZERA, KUNSTHAUS GRAZ by Sonja Jeđud
bullet ZagrebDox 2012: Nagrada publike filmu 'Nije ti život pjesma Havaja' (p)

Ime:

Lozinka:


Zapamti me



Koji igrani filmski žanr odgovara recesijskoj stvarnosti:

Komedija

Drama

Horor

Krimi film



Glasova: 1643
Stare ankete

All rights reserved. F.I.L.M © 2011. Since 22.01.2003.
Naše tekstove je moguće pratiti preko RSS i TXT servisa.
news.xml - news.txt