Josip Pino Trostmann – Retrospektiva (izložba)
PRESS,Wednesday 13 December 2006



Retrospektiva Josipa Trostmanna obuhvatit će gotovo četiri desetljeća rada ovog slikara, prema riječima autora monografije Tonka Maroevića, najdubrovačkijeg suvremenog slikara, koji svojim opusom predstavlja dragocjenu dionicu novije hrvatske likovne umjetnosti. Slikarstvo Josipa Trostmanna nastavak je kolorističke tradicije na liniji Dulčić, Masle, Pulitika. Svojim dosljednim podražavanjem klasične tehnike (ulja na platnu, akvarela i gvaša) u opisivanju sredozemnog ambijenta, neprekidno se vraćajući istim motivima voljenog Grada, ovaj je slikar postao „likovni pjesnik Dubrovnika“ (Maroević).

Emanaciju dubrovačkog duha praktičnosti i ugode ovaj slikar nalazi u gradskom okružju, u dvorištima predgrađa, te perivojima ladanja, i ta su mjesta toponimi Trostmannova slikarstva, te nepresušni poticaj za virtuoznu likovnu igru neospornog majstora boje i svjetla. Njegove su slike pršteći mediteran u svim svojim svjetlosnim senzacijama u bogatstvu spoja arhitekture i hortikulture, u svim impresijama vremenskih mijena, od ružičastih jutara, do obojenih fasada okupanih suncem, smiraja predvečerja i sjena zasjenjenih stazica, perivoja i đardina. Zahvaljujući likovnom kritičaru i mentoru niza mlađih stvaralaca, Kosti Strajniću, već na početku svoga bavljenja slikarstvom, negdje pedesetih godina, upoznaje se sa izvorima slikarskog modernizma, posebice slikarstvom fovizma. U jesen 1958. upisuje se na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti, na kojoj i diplomira u klasi profesora Režeka. Po povratku u zavičaj 1963. obogaćen novim saznanjima počinje sužavati svoju likovnu motiviku na bliske prisne pojave i ambijente zavičaja.

U sedamdesetima definitivno pronalazi svoj izraz, a ključna je novost u potpunom dokidanju tonske modelacije, na mjesto koje sada dolazi diferenciranje planova različitim stupnjevima tople i hladne boje. To prostor na Trostmannovim slikama ne čini dvodimenzionalnim, već je on slojevito artikuliran, te prožet u dubinu razinama emanirane svjetlosti. Svaka je slika fiksiran svjetlosni odraz stvarnoga krajolika i upravo je u toj snovitoj svjetlosti, kao i vatrometu prštećih boja, kontrastiranju njihovih intenziteta, ali i u podražavnju lišća, cvjeća i ljepote jedinstvenog biljnog svijeta, te karakteristične povijesne patine - začudnost je i ljepota ovog slikarstva.

Već je Karaman uočio stilski binom koji najopćenitije opisuje slikarevu opciju. “Kolorizam je u Trostmannovu slikarstvu prisutan kao svojevrsno uprizorenje impresionističko- ekspresionističkog ustrojstva oblika.“ U toj dvočlanosti optička senzacija izaziva impresionističku reakciju, a psihološka preobrazba viđenoga izaziva ekspresionistički odgovor. Od početaka prema današnjim danima Trostmannovo slikarstvo mijenjalo se isključivo u načinima tretiranja motiva, moguće je primijetiti da impasto zamjenjuje nekad lazurnije namaze, tonski registar je podignut za mnogo stupnjeva, plavo je dublje, crveno je kričavije, žuto plamenije, zeleno klorofilnije. Morfološki je Trostmannov opus u suglasju s davnim prodorima impresionizma i ekspresionizma, njegova ulančanost u figurativnu interpretaciju krajolika isključuje taj opus iz avangardnih, radikalnih i trendovski kurentnih tokova.

Trostmann je slikar koji je u najvećoj mjeri prihvatio koloristički smjer velike trojce iz prethodnog naraštaja (Dulčića, Maslea i Pulitike), stoga Maroević završava svoj tekst u monografiji apologijom Trostmannove boje koja je zbilju arhitekture i hortikulture uzdignula u sfere nesputane sanjarije, a ideale sklada prirode i čovjeka ukorijenila u živim i elastičnim oblicima slikareve vizije.

Izložba u Galeriji Klovićevi dvori obuhvaća 186 radova nastalih do 2006. godine, tempera, ulja na platnu i gvaševa. Autor izložbe i monografije je Tonko Maroević, a autorica likovnoga postava Vesna Kusin.

Izložba se otvara 14. prosinca u 19 sati, a traje do 15. siječnja 2006.


Petra Senjanović, Kustosica izložbe


Ocjena:

0%