najF.I.L.M.F.I.L.M.


DVD
........................ najave
........................ VHS najave
........................ recenzije
........................ kultni film
kino
........................ najave
........................ recenzije
........................ festivali
........................ premijere
........................ kino raspored
TV
........................ kolumna
........................ recenzije
kazalište
........................ predstave
........................ festivali
........................ raspored
glazba
........................ CD/DVD
........................ koncerti
literatura
........................ knjige
........................ časopisi
........................ stvaralaštvo
izložbe
........................ osvrti

________________________________
Interview
Moram vam reći
Arheološki kutak

________________________________
forum
........................ oglasnik
newsletter
linkovi
Novosti - Home



Internet tjednik
F.I.L.M.
Izdavac Udruga Artikul

MSU, 'Tišine gdje stvari napuštaju sebe', talijanski suvremeni umjetnici (p)
press / MSU,Wednesday 01 February 2012



„Tišine gdje stvari napuštaju sebe“
Izložba talijanskih suvremenih umjetnika
Otvorenje u petak 3. veljače 2012. u 18 sati

Umjetnici: Giorgio Andreotta Calò, Elisabetta Benassi, Rossella Biscotti, Pierpaolo Campanini, Rä di Martino, Christian Frosi/Diego Perrone, Marzia Migliora, Lorenzo Scotto di Luzio, Elisa Sighichelli, Sissi

Vrijeme održavanja: 3. veljače – 4. ožujka 2012.
Prostori: No galerija, Medijska fasada
Izvan MSU-a: 4. ožujka 2012, Giorgio Andreaotta Calò: (početak-kraj), glazbeni performans, Muzička akademija (gradilište), Trg maršala Tita
Kustosi: Alessio Fransoni i Ilari Valbonesi

Ideja za izložbu nastala je u želji da se ponudi jedinstven pogled na talijansku suvremenu umjetničku i performersku scenu, ali u dijalogu sa Zagrebom i njegovom umjetničkom scenom. Tako bi nastala podloga za intenzivniju intelektualnu razmjenu i buduću suradnju.

Izložba „Tišine gdje stvari napuštaju sebe“ predstavlja radove jedanaestero talijanskih umjetnika koji su se namjerno odrekli svake dekontekstualizacije i „snažnog“ rekonceptualiziranja „stvari“ u umjetničkim okvirima. Naprotiv, doima se kao da su odabrali upravo suprotnu strategiju: rade s danim im „stvarima“ tako da ih ne otimaju vremenu, nego ih baš vremenitosti prepuštaju.




Naslov je nadahnut stihom iz pjesme (Limuni, 1925) talijanskog nobelovca Eugena Montale, poznatog po stilističkoj osebujnosti i jezičnim paradoksima. U Montaleovom stihu nazire se zamišljeni odgovor Ludwigu Wittgensteinu i njegovu završnom upozorenju u Tractatus Logico-Philosophicus, "O onome o čemu se ne može govoriti valja šutjeti" – šutnja se tu ne shvaća kao "uzdržavanje od govora", nego kao aktivna "šutnja o nečemu". Tako je stih na neki način odredio i odabir umjetnika za izložbu. Umjetnici stvaraju „tišinu“ u kojoj se „stvari prepuštaju“, tišinu koja ih štiti od običnosti. U tišini, u mnogim pojedinačnim tišinama, stvaraju se novi odnosi, stvari se napuštaju, posvajaju. Izložba govori o tome kako stvari iz stanja običnosti – postaju umjetnost.

Za izložbu su realizirana dva nova projekta. Frosi i Perrone su u suradnji s učenicima zagrebačke Škole za primijenjenu umjetnost ostvarili video performans koji će biti pokazan na Medijskoj fasadi muzeja. Giorgio Andreotta Calò će na zatvaranju izložbe u suradnji s kompozitorom i dirigentom Mladenom Tarbukom te studentima Muzičke akademije, na gradilištu nove Muzičke akademije izvesti poseban koncert koji će medijem glazbe podcrtati specifičnost arhitektonske i urbanističke povijesti zgrade Željpoha (Ferimporta).

Umjetnici pripadaju mlađoj i srednjoj generaciji i odlikuju se velikom izlagačkom aktivnošću. Na 54. venecijanskom bijenalu u centralnoj izložbi „Iluminacije“ sudjelovalo je dvoje umjetnika s ove izložbe: Giorgio Andreotta Calò i Elisabetta Benassi.

Pokrovitelji: Ministarstvo za kulturna dobra i aktivnosti Republike Italije i Veleposlanstvo Republike Italije
Donator: Privredna Banka Zagreb
Izložbu su poduprli: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba, Regija Veneto – Uprava za kulturnu aktivnost



CHRISTIAN FROSI / DIEGO PERRONE
79 24, 2012, trokanalni video
Video je realiziran na temelju video i fotografskih zapisa učenika Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu: Beata Bitunjac, Toni Bitunjac, Silvija Kovačević, Iva Matijević, Laura Palijan, Frane Pamić, Robin Pretković. Izvođači: Jan Janković, Matej Kriste.
Za izložbu Tišine gdje stvari napuštaju sebe, Frosi i Perrone konceptualno nastavljaju svoje putovanje i stvaraju rad u odnosu prema Zagrebu. U jesen 2011. godine boravili su u gradu i upoznali razne umjetničke i kulturne stvarnosti. Zanima ih Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, osobito fotografska klasa profesorice Danijele Lušin. Odlučuju to mjesto poduke i stvaranja slika staviti u vezu s muzejom: traže od učenika da na fotografskom setu postave osobit tableau vivant i da fotografskim aparatima zabilježe kako pripremne faze tako i krajnju sliku: starca na ramenima mladića. Od tih fotografija dvojica umjetnika sastavljaju video rad namijenjen Medijskoj fasadi MSU-a. Radi se o simboličnom obliku kristaliziranom u cijeloj zapadnoj ikonografskoj tradiciji u slici Eneje koji bježi iz Troje noseći na leđima starog oca Anhiza. Bila je to i “državna” slika u starom Rimu koja je označavala prijelaz između civilizacija, a ujedno je predstavljala i transcendiranje autoritarnog načela utjelovljenog u slici pretka. U specifičnosti optika fotografske klase, u reenactmentu, ove konotacije blijede, a simbolička forma ponovno zadobiva svoju prostorno-vremensku i antropološku bit: "podizanje" kao udvostručenje prisutnosti i elementarna i arhetipska transgresija otkriva paradoks kojim obnova generacija jamči mogućnost akcije, a ujedno ugrožava samo postojanje svijeta.


SISSI
Archivio Addosso / Arhiv iznošenog, 1995-2010.
Arhiv iznošenog umjetničino je ključno djelo, matrica gotovo svih radova: to je arhiv od 284 odjevnih predmeta i pripadajućih dodataka što ih je umjetnica oblikovala i “nastanjivala” od 1995. do 2010. godine. Svaka arhivska kartica sadrži fotografiju, identifikacijski broj, godinu, tip odjevnog predmeta, materijal te, nadasve, izvorni identitet i pridruživanje jednoj od 19 kolekcija ili obitelji u koje je sav materijal katalogiziran. Izvorni identitet prigoda je za koju je odjeća napravljana, priča koju pripovijeda, ili elementi od kojih je krenula. Svaka od 19 obitelji odjevnih predmeta definirana je osobitostima koje se pojavljuju i ponavljaju u vremenu, temeljnim fenomenološkim cjelinama koje objedinjuju različite primjerke:
Dlakavi: Površina i izdužena koža dlakaste konzistencije
Iscrpljeni: Tkanina koja projicira poroznost odjevnog predmeta
Viseći: Sukno s gravitacijskim prepuštanjem
Oštri: Kontrasti potrebe
Veze: Linearni veznici afektivne povezanosti
Klizavi: Propadljivi oblici strukturalne neodrživosti
Crijeva: Pomaljaju se otvorena sama prema sebi
Armature: Čvrste kutije s romantičnim sugestijama
Vrećasti: Promjenljiva održivost
Egzoskeletični: Tvrdi na površini, s utičnicom
Obrezani: Odlučni rezovi s mogućnošću kalema
Odrazi: Bezoblični prozori naginju se prema unutrašnjem
Cirkularni: Nedefinirani perimetralni pokreti
Kočoperni: Visoke izbočine za konkretne prikazane oblike
Kalemi: Misli spojene na stalno vanjsko boravište
Gnijezdeći: Konzistencije u širenju
Oljušteni: Otvaranje u cvjetastom nizu
Izronjeni: Pojave u drugome
Hibridi: Skupine obitelji


ROSSELLA BISCOTTI
Sve je nekako povezano sa svime drugim, no ipak cjelina je zastrašujuće nestabilna, 2008.
Fotografije performansa, Bolzano, Italija
Umjetnica provodi nekoliko mjeseci u Bolzanu, istražujući područje četvrti Don Bosco. Tamo je postojao Polizei Durchgangslager Bozen, nacistički koncentracijski logor u Bolzanu, koji je bio u funkciji od ljeta 1944. do 3. svibnja 1945, pod komandom SS poručnika Karla Friedricha Tithoa. Logor je davno uništen, ali do danas je preživio njegov ogradni zid, koji okružuje stambeni kompleks u Via Resia 80. Desetljećima je taj kompleks u funkciji, pred očima svih, kao i slične ograde i zidovi, označujući ekonomske odnose, odnose vlasništva i privatnih sudbina: "Ono što začuđuje u ovom vanjskom zidu jest njegova fizička prisutnost u okviru posve drukčijeg konteksta. To je ruševina koja je ponovno uporabljena u istu svrhu, ali s drukčijom namjerom.” Biscotti odlučuje aktivno intervenirati u taj kompleksni povijesni supstrat: kreće u obilazak zida hodajući po njemu, zaustavlja se i razgovara s osobama koje susreće, prikuplja glasove i sjećanja. Sve to registrira nizom fotografija. Njezina gesta izdvaja zid iz krajolika i reaktivira ga kao živuće kolektivno pamćenje. Za vrijeme akcije ona je zid.


RÄ DI MARTINO
Bez naziva (Marilyn), 2004-2011, serija fotografija
Bez naziva (Marilyn) projekt je započet 2004, a dovršen 2011. Svake godine umjetnica je odlazila u Los Angeles i snimala fotografiju na grobu Marilyn Monroe na groblju Westwood. Fotografije su snimljene na licu mjesta, bez posebnih priprema ili majstorija, kadrovi se međusobno razlikuju, a konačni otisci nisu istog formata. Kao da je te fotografije svaki put snimila druga osoba. Serija funkcionira poput neke vrste „proširene“ kamere, koja kroz mnogostruke planove i artikulacije registrira prolaženje vremena. Nepokretnog vremena onog što je završeno. Sporog, gotovo neprimjetnog vremena propadanja groba. Umjetničina biološkog vremena, njezina starenja, godina kojih je svake godine jedna više. Prigodnog vremena malih promjena: različitog cvijeta, otiska novog poljupca što ga je na ploči ostavila neka obožavateljica. Ritualnog vremena vraćanja subjekta u pravilnoj periodičnosti okidanja. Događajnog vremena ponovljenog susreta umjetnice s grobom prizvanog različitošću snimka.


PIERPAOLO CAMPANINI
Bez naziva, Geometar, 2009, ugljen na platnu
Umjetnik obične predmete, krhotine i različite materijale montira u alogične, konfliktne konstrukcije s ravnotežom koja je nesigurna čak i sa statičke točke gledišta. Na tim asamblažima, nikada izravno na prirodnim oblicima, izvodi svoje lucidno, hladno, hiperrealistično slikarstvo. Njegovi asamblaži žive u stvarnom prostoru i uranjaju u svjetlo okoline te su tako i preneseni na sliku: apsurdnost teme naglašena je stoga savršenom koherencijom elemenata prikaza, prostora, svjetla, perspektive. Tu i tamo pojavljuju se dijelovi izvornih predmeta, ali njihov se prepoznatljiv oblik ne ostvaruje do kraja, biva smjesta zanijekan heterogenim kalemom, kao što neprestano prekidane pa opet započete rečenice nikada zapravo dokraja ne izraze zamisao. Campanini je jedan od onih slikara koji djeluju u tišini, na tragu Giorgia De Chirica i Giorgia Morandija. Od prvoga preuzima sklonost "metafizičkoj" asocijaciji i neumoljiv pogled. Od Morandija pak opsesiju, polagan rad, često povratak na uvijek iste predmete, uporabu stvari kao sredstava da se “zaustavi” svjetlost.


MARZIA MIGLIORA
Forever Overhead, 2010, video
Jedan od izvora inspiracije za ovaj video rad je slavna freska na pokrovnoj ploči Skakačeva groba (V. stoljeće prije Krista) pronađenoj na arheološkom nalazištu Paestum kraj Salerna. U tom prikazu skakač je uhvaćen točno u trenutku pada, upravo kao i oni na mozaicima na Foro Italico koji su prikazani u ovom radu. A naslov djela uzet je iz istoimene priče Davida Fostera Wallacea iz 1999. godine u kojoj se opisuje tijek misli dječaka koji se sprema baciti se s trampolina na dan svojega trinaestog rođendana. Iz oba konteksta skok se oblikuje kao refleksija o svom vremenu i simbol prijelaza, od života prema smrti (skakač iz Paestuma), od djetinjstva prema odrasloj dobi (Wallace), od jednog oblika svijesti prema drugome. U Wallaceovoj priči dječak promatra ženu koja prije njega skače s trampolina; njezin skok je tih, ali se sudar s vodom itekako čuje: “Slušaj. Zar nije divno baš ono vrijeme koje mora proći da bi ona proizvela zvuk. Poput kamena na dnu bunara. Ali ona na to nije ni pomislila. Bila je dio ritma koji isključuje misao. A sada si i ti dio toga. Ritam kao da je slijep. Poput mrava. Poput stroja. Ti misliš da o tome treba razmišljati. Možda je, sve u svemu, dobro učiniti nešto zastrašujuće a da na to ne mislimo, ali nikako kad se strah sastoji u samom mišljenju."


LORENZO SCOTTO DI LUZIO
Bez naziva (Pidžama), 2011, pidžama, drvo, elektromotor
Predstavljeni objekt je Pidžama koja nam svojom mehaničkom dušom pokazuje gimnastičke vježbe što ih je vlasnik izvodio u intimnosti spavaće sobe. Ili se možda stavlja na mjesto vlasnika, koji ima najbolje namjere, ali je odveć lijen da bi te vježbe zaista izvodio. Zato ih pidžama izvodi u njegovoj odsutnosti, ili umjesto njega: ugađajući pritom vlasniku u njegovoj taštini posjedovanja savršena tijela oblikovanog gimnastikom. A možda je i sama žrtva iste taštine, pa, lišena tijela od krvi i mesa, pokušava postati “savršena pidžama, oblikovana gimnastikom”.
Postavljajući na scenu ovaj apsurd, umjetnik postavlja i temeljno pitanje maglovitog odnosa između stvari i svijesti; obrćući njihov međusobni odnos aktivne projekcije, posve preokreće naš doživljaj običnih predmeta i ne dopušta da ih ikada više gledamo onako kako smo ih gledali prije.


GIORGIO ANDREOTTA CALÒ
(početak-kraj), 2012.
Željpoh (Ferimport) zgrada, Trg maršala, Zagreb, 1963. Zbirka fotografija, Muzej grada Zagreba
„Dvije suprotnosti što označuju granice vremenskog odsječka. Granice nametnute geometrijskim arhitektonskim nacrtom te zgrade na Trgu maršala Tita, izgrađene poput velike ćelije, zatvorenice same sebe, birokracije i ograničenja koje je sama proizvela, izgradila, kojih se ne uspijeva osloboditi. Sadržava u sebi cijeli niz događaja, svjedoči im, u stalnom je povratku u ništavilo, u tišinu, u nepokretnost nepokretnog dobra. Razbiti tišinu gestom, gestom što rađa zvuk, glazbu, što pomiče zrak ustajao i zgusnut od napuštenosti. Ta glazba reaktivira i evocira vrijeme, događaje što su se nanizali u tom vremenskom odsječku od pedeset godina. Još je tu, stoji nepokretna i tiha, gleda na cestu, usidrena u temelje, nikako da se smjesti, a opet, na svom je jedinom mogućem mjestu. Poput kreštava, neskladnog tona, ona je točka diskontinuiteta, mjesto gdje se rađa djelo“ (Giorgio Andreotta Calò).
Rim, 14. siječnja 2012.
Zgrada Ferimporta na Trgu maršala Tita, Zagreb
Zemljišna čestica na kojoj se sada nalazi samo kostur zgrade Ferimporta ostala je posve prazna na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće. Početkom pedesetih godina taj prazni teren namjenjuje se izgradnji uredske zgrade. Koncesiju 1957. godine dobiva industrija željeza i arhitektu Stanku Fabrisu povjerava zadaću da projektira zgradu. Njegov je projekt posve na liniji diktata poslijeratnog modernizma u stilu Miesa van der Rohea: struktura od armiranog betona i neprekinuta staklena fasada.
Radovi su započeti 1961, završeni 1964. Od prvog predstavljanja projekta i tijekom provedbe ne smiruju se polemike između zagovornika i protivnika ovog upada čistog internacionalnog stila u tkivo devetnaestostoljetnog grada. Uslijed tih polemika, još prije nego što je zgrada dovršena, osniva se Zavod za zaštitu kulturnih spomenika grada Zagreba (1961), a godine 1962. ppćinska skupština donosi zakone za očuvanje gradske jezgre. Ti zakoni, uz razne propise, onemogućuju rušenje svega što postoji na području centra grada. Paradoksalno, donošenje tih mjera na kraju utječe na daljnju sudbinu zgrade koja ih je na neki način uzrokovala. Krajem devedesetih godina Ferimport prodaje zgradu gradu, pa otada ona nekoliko godina ostaje netaknuta, ali posve prazna. Godine 2003. raspisuje se natječaj za novo sjedište Muzičke akademije, prestižne gradske institucije, koje će se podići baš na tome mjestu. No zakoni iz 1962. zabranjuju potpuno rušenje Fabrisove zgrade. Projekt za novu Muzičku akademiju mora stoga obvezno uključiti cjelokupni volumen i strukturu od armiranog betona iz šezdesetih godina. Na natječaju pobjeđuje arhitekt Milan Šosterić; radovi započinju 2009. i još traju. Danas (siječanj 2012), nakon što je odstranjena fasada i srušene ispune, izvorna konstrukcija zgrade od armiranog betona pokazuje se u svoj svojoj golotinji i sirovosti.


ELISABETTA BENASSI
Rim K69996, video, 2007.
U djelu Elisabette Benassi stvari su vremenski strojevi što funkcioniraju izokrenuto i paradoksalno: izranjaju iz prošlosti pokazujući nemogućnost izravnog pogleda na povijest te, istodobno, otežavajući i percepciju sadašnjosti. Početkom 2007. Elisabetta Benassi nabavlja automobil Alfa Romeo GT Veloce 2000 iz 1975, isti model, iste boje i godine registracije kao što je bio onaj koji je posjedovao Pier Paolo Pasolini: "[...] To je moj automobil. Godinama sam tražila baš taj model i tu boju, metalik sivu. Identičan je onome što ga je vozio Pasolini. I trideset godina poslije smrti, on je još uznemirujuća pojava, koja i dalje postavlja pitanja, izaziva. [...] Pasolini bi još mogao biti s nama, i poslije 1975. Njegov se auto nikada nije zaustavio. I dalje će voziti: svjetla su mu upaljena, još nas zasljepljuje."
Automobil je, pod naslovom Alfa Romeo GT Veloce 1975-2007, prvi put izložen 2007. godine u suterenu renesansne Palače Farnese u Rimu pokraj ostataka rimskog mozaika iz trećeg stoljeća poslije Krista, što prikazuje ribe i druga morska stvorenja; ambijent je osvijetljen isključivo njegovim upaljenim svjetlima. Tijekom postavljanja izložbe umjetnica prikazuje video: snima radnike dok nose Alfa Romeo GT Veloce 1975-2007 u suteren palače. Taj postupak ima vrlo snažno simbolično značenje po sebi i predstavlja konceptualnu dopunu cijelog projekta. Nikada prije automobil nije na tako stvaran način bio “tijelo”, ne samo produžetak tijela koje ga vozi – kao pri običnom kretanju po cesti – nego tijelo za sebe. Kruto, glomazno tijelo, prepušteno u svoj svojoj težini: potrebni su brojni manevri da bi uspio proći kroz otvore stare palače; s mnogo teškoća spuštaju ga stubama. Na kraju ga ostavljaju u suterenu koji mu je namijenjen, s upaljenim svjetlima.
U video radu – koji preuzima naslov s broja tablice stvarnog Pasolinijeva automobila, Roma K69996 – parkiranje stroja-tijela u suteren zadobiva karakter polaganja u grob. Nije moguće ne primijetiti aluziju na sva polaganja u grob iz povijesti umjetnosti, a ponajviše na najslavnije, Polaganje u grob što ga je 1604. naslikao Caravaggio, umjetnik koji je za Pasolinija predstavljao beskrajno važan ikonografski i formalni izvor.


ELISA SIGHICELLI
Bez naziva (The Party is Over), video, 2009.
Video rad Untitled (The Party is Over) iz 2009. godine sastoji se od snimaka vatrometa na noćnom nebu, ali reprodukcija se odvija unatrag pa se vatromet u eksploziji ne širi, nego je, nadajući se kao svjetleća pojava koja se već proširila, praćen u kontrakciji i nestajanju na crnoj podlozi. Odsutnost zvuka oduzima ovom video radu konkretni prikazivački aspekt, a pozornost se okreće isključivo vizualnoj dimenziji fenomena i implikacijama na vremenskoj razini. Kao u fotografskim radovima, Elisa Sighicelli, igrajući na temeljni element dojma, svjetlo, suptilno dovodi u škripac samo sredstvo. Film je trajanje koje se odvija pred našim očima. Oscilacije narativnog vremena prema prošlosti ili budućnosti ne dovode u pitanje temeljnu jednadžbu između linearnog protezanja vremena u reprodukciji i linearne sukcesije trenutaka pozornosti. S te točke gledišta u svakom filmu samo vrijeme svijesti uvijek je kretanje naprijed, čak i kad naracija slijedi red različit od kronološkog. Video rad Untitled (The Party is Over), povezujući linearno protezanje vremena s protezanjem svjetla, te preokrećući proces, u gledatelju uzrokuje iznenađujući „skok“ svijesti: vatromet koji se skuplja kao da gledatelju postupno oduzima dijelove pamćenja, umjesto da ih nadopunjuje.


http://www.msu.hr/
email to someone printer friendly

Ocjena:
0%


bullet R.E.M.
bullet Žedno uho u Tvornici od 13. svibnja do 4. lipnja 2012. (p)
bullet Saša Božić u Teatru &TD priprema Marinkovićevu 'Gloriju' (p)
bullet 'How To Make – Ideen, Notationen, Materialisierungen' at Kunsthaus Dresden (p)
bullet Plavi ciklus: Pogorelić i Kitajenko u Lisinskom 23. ožujka 2012. (p)
bullet Zagrebačka filharmonija sezona 2012/2013: Press konferencija (p)
bullet Animafest 2012: Press konferencija (p)
bullet 36.Smotra kazališnih amatera Zagreba - SKAZ - 23.03/04.04.2012. (p)
bullet Festival hrvatskog animiranog filma po treći put u Zagrebu (p)
bullet Četiri hrvatska filma u natjecateljskom programu Annecyja (p)
bullet Poziv na radionicu 'Osnove tehnika rada s filmom'! (p)
bullet Cineplexx East - Vodeći kino prikazivač u ovom dijelu Europe dolazi u Zagreb (p)
bullet Dani hrvatskog filma 2012: Kritični dani na 21. Danima hrvatskog filma (p)
bullet The Unschool Art School MFA/PhD (p)
bullet T.A.L.K. A.B.O.U.T. P.O.R.N. (p)
bullet Izložba '...Crteži iii' u Galeriji Anex (p)
bullet FILM: ŽENSKA PRAVA HOĆU, drama by Ada Jukić
bullet In memoriam IVICA PERCL 16.3.2007.-16.3.2012. (p)
bullet Jonathan Franzen u Zagrebu (p)
bullet Poziv umjetnicima za IETM Zagreb (p)
bullet Na 100.00 volta - Zagrebačka filharmonija, maestro Schiffman i pijanist Boyde (p)
bullet Worldwide deadline reminder: jobs, scholarships, competitions, residencies, exhibitions (p)
bullet Potpora fonda Eurimages filmskim projektima 'Svećenikova djeca' Vinka Brešana i 'Cure' Andreje Štake
bullet Kultura promjene SC poziva na radionicu Glas kao tijelo, tekst kao glazba! (p)
bullet Svečano otvoren Zgraf 11 (p)
bullet otvaranje josip kaniza (p)
bullet Sale of contemporary Arab, Turkish and Iranian photography at CMOOA's (p)
bullet Exhibition of Hervé Fischer at the Gallery Parisienne (p)
bullet Stephan Balkenhol at DEWEER gallery (p)
bullet Graduate Course in Art Practise in Cyprus (p)
bullet Nakon tri godine Rebel Star ponovno u Teatru &TD (p)
bullet Sunnysiders - Licence to Blues - Koncertna promocija (p)
bullet Picksiebner koncert u Hard Placeu (p)
bullet NICO DOCKX at PREMIERE OPENING of ESTHER DONATZ GALLERY. 17 MARCH 2012 (p)
bullet Prezentacija Vodiča HMNU (p)
bullet Geenger Records traži suradnike! (p)
bullet ALASKA vas poziva na rokkanje_najava (p)
bullet RockLive Festival - promjena termina i prijave bendova (p)
bullet 'TRAŽI SE PRIJATELJ' - glazbom protiv nasilja (p)
bullet 'Uskršnja jaja' na Filmskom festivalu Tribeca (p)

Ime:

Lozinka:


Zapamti me



Koji igrani filmski žanr odgovara recesijskoj stvarnosti:

Komedija

Drama

Horor

Krimi film



Glasova: 1640
Stare ankete

All rights reserved. F.I.L.M © 2011. Since 22.01.2003.
Naše tekstove je moguće pratiti preko RSS i TXT servisa.
news.xml - news.txt