Premijera multimedijalnog projekta 'Persona' u MSU 21. prosinca 2011. (p)
press / ,Sunday 18 December 2011
Muzej suvremene umjetnosti
PERSONA – projekt o pojmu i konstrukciji identiteta
Ideja, režija i izvedba: Nataša Lušetić
Direktor fotografije: Bruno Bahunek
Montažer: Vjeran Pavlinić
Kostimografkinja: Nataša Mihaljčišin
Majstorica maske i frizure: Marija Bingula
Obrada slike: Krsto Jaram
Obrada tona: Dražen Gavrilović i Livada produkcija
Producent: Edvin Liverić
Asistent producenta: Darko Ramljak
U ostalim ulogama:
Bojan Navojec, Miloš Žerajić, Kyra, Ivan Prusina, Edvin Liverić, Kiki
Pokrovitelji:
Grad Zagreb – Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport,
Muzej suvremene umjetnosti – Zagreb
Predstavu potpomogli:
Farma Driade, Lamparna – Labin Art Express, Boutique AXA, NAMA, Magic Market, Victoria’s Secret
Posebna zahvala:
Antun Andrijanić, Ivan Gadanac, Sara Antonini, Dean Zahtila, djelatnici Željezničke postaje Lupoglav
Predpremijera: 20.12.2011. u 20h MSU – dvorana “Gorgona”
PREMIJERA: 21.12.2011. u 20h MSU – dvorana “Gorgona”
Reprize: 22.12. u 20h i 23.12.2011. u 20h (engleska verzija) MSU – dvorana “Gorgona”
Polazeći od činjenice da riječ “persona” ne znači ništa drugo nego “lice u unaprijed zadanom scenariju”, ovaj se projekt bavi odnosom izmedju lica i zadanih okolnosti u mediju kazališta, filma i interneta (youtube). Drugim riječima, Persona istražuje pojam i konstrukciju identiteta kroz pitanja kao što su: je li identitet kreativni prostor u kojem individua izražava sebe dodavanjem i oduzimanjem hormona i organa na isti način kao što bi izrazila sebe uredjenjem svoga stana? Ili je identitet naslijedjeno “breme” uvjetovano besperspektivnom društvenom pozicijom, zadnje utočište u pustinji neostvarenosti u kojoj se osoba počinje poistovjećivati sa tlom, rasom i nacijom kojoj pripada u nedostatku drugih repera? Ili je identitet prostor repeticije u kojem individua postoji isključivo kao imitacija sebe, kao imitacija prijašnjih repeticija, serija radnji i navika bez “počinioca”?
Nataša Lušetić je glumica, režiserka i teoretičarka. Od završetka školovanja na East 15 Acting School u Londonu i Jacques Lecoq Ecole Internationale du Théâtre u Parizu bavi se fizičkim teatrom, ‘invisible’ performansom i multimedijalnim projektima. Tokom zadnjih 15 godina surađivala je s brojnim kazališnim, vizualnim i video umjetnicima kao što su Jean-Michel Bruyère, Griftheater, Olivier Provigly i Aernout Mik. 2001 osnovala je u Amsterdamu intedisciplinarni kolektiv sub rosa koji je posvećen stvaranju multilokacijskih interaktivnih projekata za samo jednu osobu te čiji su projekti Virus, Demediocratic i Intersecting Perspectives izvođeni u Europi i Hrvatskoj. Natašin teoretski rad bavi se intermedijima i kulturološkim performativitetom. Ranije ove godine Nataša je obranila doktorsku tezu na univerzitetu u Exeteru (Engleska) gdje je zadnjih godina i predavala, kao i na univerzitetu u Portmouthu. Njezini radovi mogu se naći u publikacijama kao što su Performance Research i TDR. Nataša je također i dobitnik brojnih nagrada i stipendija, između ostalih Arts and Humanities Research Council Doctoral Grant (UK), Fulbright i Artslink (US), te nagrada Vladimir Nazor i Mediteraneo (HR). Hrvatska publika najbolje je poznaje po predstavma Dekadencija, Imago i Egomania, te filmu 100 Minuta Slave.
Ocjena:
