najF.I.L.M.F.I.L.M.


DVD
........................ najave
........................ VHS najave
........................ recenzije
........................ kultni film
kino
........................ najave
........................ recenzije
........................ festivali
........................ premijere
........................ kino raspored
TV
........................ kolumna
........................ recenzije
kazalište
........................ predstave
........................ festivali
........................ raspored
glazba
........................ CD/DVD
........................ koncerti
literatura
........................ knjige
........................ časopisi
........................ stvaralaštvo
izložbe
........................ osvrti

________________________________
Interview
Moram vam reći
Arheološki kutak

________________________________
forum
........................ oglasnik
newsletter
linkovi
Novosti - Home



Internet tjednik
F.I.L.M.
Izdavac Udruga Artikul

KAZALIŠTE: Predstava Moj sin samo malo sporije hoda u ZKM-u by Ada Jukić
Ada Jukić,Thursday 01 December 2011

Autor: Ivor Martinić
Redatelj: Janusz Kica
Scenografkinja: Slavica Radović Nadarević
Kostimografkinja: Doris Kristić
Oblikovatelj svjetla: Marinko Maričić
Glume: Ksenija Marinković (Mia), Doris Šarić-Kukuljica (Ana), Vedran Živolić (Branko), Jadranka Đokić (Sara), Urša Raukar (Rita), Sreten Mokrović (Robert), Krešimir Mikić (Mihael), Damir Šaban (Oliver), Lucija Šerbedžija (Doris), Goran Bogdan (Tin)
Praizvedba u ZKM-u 26. studenoga 2011.
ZKM

Stjecajem okolnosti nisam bila na Praizvedbi (već na koncertu Carle Bozulich u ITD-u, vidi http://www.film-mag.net/content.php?review.13069 !). Gledala sam treću izvedbu, još uvijek svježu kao premijeru, ali bez formalnog premijernog grča. Htjela sam da mi se predstava svidi.

Pišući o ovoj drami Ivora Martinića, Dubravka Vrgoč u Programskoj knjižici spominje 'rascjep između života i literature'. I doista, u tom rascjepu (u kojem se, uostalom, nalaze svi autori drama o životnim problemima i likovima), Autor se opredijelio za literaturu. Ovo je lijepo pisani tekst mladog i snažnog pisca, zrelijeg nego što bi se očekivalo 'od njegovih godina' (Ivor Martinić rođen je kultne 1984., sjetimo se Orwella), mladić s osobitim senzibilitetom za ženske likove svih životnih doba (muškarci su svedeni doslovce na 'pozadine' ženskih problema, uključujući i naslovni lik). Njegovi likovi govore literarno, njihove rečenice izbrušene su i zaobljene do igara riječima, do anegdotskih gruda koje pogađaju publiku. Ovako ne govore obični ljudi. A kad govorimo o 'drugačijem' u odnosu na 'obično', onda u ovoj drami nije 'drugačiji' samo lik u kolicima. 'Drugačijost' nije ograničena na (uvjetnu) invalidnost. Spominju se i druge opreke estetskim, moralnim i intelektualnim kanonima. Ružno i lijepo. Mlado i staro. Pametno i glupo... Mia je bila lijepa i glupa. Ona sama kaže da je (bila) glupa. Ali ne govori glupo. U nekim nastupima govorljivosti, osobito u nadahnutom govoru svom mužu prije masaže leđa (kad i on odluči progovoriti), Mia govori pametno i poetski domišljato, gotovo s psihoanalitičkom sposobnošću samoopservacije i dijagnostike. Ona tu pokazuje da nije ovisna o njemu, da nije za njega 'osobno zainteresirana', već da joj je potreban kao instrument, kao netko tko će je u krizi srednjih godina zaštiti od samoće.



Kad objašnjavaju svoje postupke, likovi su slikoviti, duhoviti i analitični. Kako Rita objašnjava zašto se udala. Ili kako Sara opisuje svoju potrebu da se zaljubi. Kako Baka objašnjava selektivnost svoje demencije. I 'last, but not least, but most', kako svi ekspliciraju svoju potrebu za ljubavlju, kako svi govore o ljubavi, kako se i koliko puta izravno spominje ta riječ. U najmanje uvjerljivoj izjavi, povučeni Otac (lišen statusa patera familiasa) izjavljuje Majci (Mia, Njen sin samo malo sporije hoda) da ju je Jako volio! S više životnog (i bračnog!) iskustva autor ne bi tako što 'stavio mu usta' čovjeku koji je najmanje četvrt stoljeća u braku (njihov sin ima 25 godina, a kako god neobičan par, ipak se radi o konvencionalnom bračnom paru). Muž to ne bi rekao čak i ako je doista volio ili voli svoju ženu. Način izražavanja ljubavi mijenja se tijekom godina zajedničkog života i ljubav se više pokazuje u odnosu prema parneru, nego se izjavljuje. Uostalom, tom izjavom poništava se njegov nediskutabilni otuđeni odnos prema ženi, ali i cijeloj obiteljskoj situaciji (tri generacije žive pod istim krovom!). Uloga Sretena Mokrovića (Robert) činila mi se izuzetnom upravo po toj redukciji ekspresije i zapretanju bračne i rodne frustracije u dominantnom ženskom okruženju.

U grupi nesretnih žena ističe se Ana, to jest Baka, zapravo je ona jedan od najistaknutijih likova, koja lukavo koristi demenciju kao 'licenciu poeticu'. Staračka zaboravnost omogućuje joj sanjarenje o životu koji nije imala i slobodu korištenja pejorativa prema onima, to jest onome (mužu), koji su je doveli do životnog razočarenja. Tu se otvara pitanje odgovornosti za nečiji 'propali život'. Je li to ta (neispunjena) muška uloga? Zašto bi u svijetu emancipiranih ženskih potreba muškarci bili sposobni udovoljiti njihovim očekivanjima. I odgovorni za (očekivani) neuspjeh?. A i pitanje 'ispunjenog života' je u pitanju. Viktor o kojem Baka mašta i koju ju je učinio sretnom, što je za nju učinio? Kupovao joj bunde i odvodio je na putovanja. Je li to formula postizanja ženskog životnog smisla i ugode (dobro, taj Viktor je znao i 'ono u krevetu' i Baka, kako god se gubila u terminologiji, to raspoznatljivo rukama objašnjava svom unuku).

A je li uopće moguće usrećiti nekoga? Da li bi Mia, odnosno Majka, jer je predstavljena u toj funkciji više nego po imenu, dakle, da li bi Majka bila sretna da njen sin nema problema s hodanjem? Njen odnos s mužem u početku, to jest dok on gotovo ne progovori (ili bar dok ne progovori samoinicijativno), potentno je problematičan. A onda se potisnuta Žena uspravi u svojim pravima i (za)da mu zadaću koju može obaviti: da je isprati u starost.

Ivor Martinić doista osjeća što žene (svih generacija) osjećaju, to jest, što što žele i što im nedostaje. A to je, zapravo, u svim njihovim godištima i godišnjim dobima, isto: Ljubav. I (time) zaštita od samoće. S druge strane, njegovi muški likovi, iako nemaju razloga za zadovoljstvo, ne izražavaju svoje potrebe i nedostatke tako dramatično. Oni se manje tuže i manje problematiziraju. Oni se doslovce 'manje izražavaju'. I time vrše svoju funkciju. Kad u jednoj sceni u kojoj muškarci sjednu na trosjed (koji su na scenu donijele žene), slikovito se predočuje muška uloga u obiteljskoj kompoziciji. Oni 'spadaju u namještaj'.



Što se tiče 'životnosti' likova, mi ne znamo od čega ti ljudi žive. Egzistencijski problemi nisu ni naznačeni. To što tinejdžerka traži novac od tate da kupi bratu dar, to je samo obrazac ponašanja djece čiji roditelji imaju novaca za njihov džeparac. Novac nije u pitanju. Otac koji ne komunicira s Majkom, ostavlja joj novac da ode (sama) kupovati. Po onome što čujemo, svi žive u velikoj kući (ne znamo ima li okućnicu, ali se ukućani obilno služe resursima obližnjeg parka). Ne znamo koji je dan, jer nitko ne odlazi na posao, iako su svi u žurbi i 'prezaposleni'. Nije nedjelja jer se obavljaju kupovine i obilaze dućani (dobro, kod nas se može šopingirati i nedjeljom, ali to bi moglo zbunjivati međunarodnu publiku ). Ne znamo što su ti ljudi po zanimanju. Većina ih govori kao što govore akademski građani (čak i kad psuju). Znamo za jednog. Krešimir Mikić kao Mihael, prodavač je odijela i haljina (jednu od njih kupi i obuče glavna glumica), ali on predstavlja 'crnu ovcu' obitelji u koju se uvukao ženidbom (s Ritom). On svojim odijelom pokazuje koliko mu odijelo znači 'u životu', a poslije ga vidimo bez toga odijela, u jednoj od neobičnih vizualnih atrakcija predstave (nadam da se neće prehladiti ). Lik Rite karikira stereotip pametne i ružne? (elegantna Urša Raukar ne može poružniti ni na pozornici) promišljene žene. Rita se ponaša i govori nepametno i nesimpatično. A njene kalkulacije o ulaganju u ljubav kućnih ljubimaca redundantne su u ocrtavanju njenog karaktera (ovo ne govorim kao obožavateljica jednog čarobnog kućnog Mačka, kojeg zovem samo u muškom mačkastom rodu!) U jednom trenutku, kad i sama svojoj sestri otkrije da ima sina 'koji je drugačiji', očekujem da će se 'zaletiti' i reći 'Ali bolje da je i... takav (neću reći po čemu je drugačiji), nego invalid!', ali to se, srećom, ne dogodi. Isto kao što se ne dogodi da se Muž bez ikakvog odgovora na Ženine argumente, neopozivo i nepodnošljivo povuče i odbije njeno približavanje. Ljudi se (i muškarci i žene) nakon (ne)određenog vremena zajedničkog života mogu zasititi jedno drugog i prestati respondirati i na argumentirane poticaje partnera. Sva sreća, u ovoj tužnoj obiteljskoj priči, nije se dogodio i ovaj tužni ishod. Ili bi se Sara, brbljiva, ali ne 'bezvezno brbljiva' ružnotica, koja zapravo riječima inducira svoj zavodnički potencijal, kad bi se ona, koja je izjavila ljubav nekome tko ne može puno birati, kad bi se ona koja se zadovoljava onim što misli da joj je dostupno, u situaciji u kojoj joj je dostupan neki 'kapitalac' muške atrakcije, njemu priklonila, to bi isto bio zanimljiv preokret. Ne smijemo se pouzdati ni u onoga tko nema atribute da nas iznevjeri... Ali, pa ne pišem ja dramu! Da je lako dramu napisati, možda bih je već napisala, umjesto što pišem o njoj .

Rekla sam da sam 'htjela da mi se predstava svidi'. Nije li to pristrano za onoga tko piše osvrt o predstavi? Ali zar ne bi svaki kazališni kritičar htio da mu se svide sve predstave, jer ih je lakše gledati, iako mu je lakše pisati o onome što mu se ne sviđa? Dakle, od početka, svidjela mi se scena. Onako prazna, bijela, maljevičanski bijela i bauhausovski funkcionalna. Geometrijski omot interijera prilagođenog invalidskim kolicima. Uz djevičansku cjelinu, semantički detalji: 'srolani' tepih, soba bez stola, cipele koje se skidaju da se zaštite parketi... Dvoja vrata u pozadini kao izvor scenske dinamike, otvaraju se prema svijetu i zatvaraju (povremeno skrivaju) one unutra.
Svidjeli su mi se kostimi. Ona haljinica (plava) u kojoj se Lucija Šerbedžija prometnula u zaljubljenu djevojčicu i ona haljina (zelena) koja je od raskošne figure Ksenije Marinković učinila žensku ikonu (vidi Anitu Ekberg u Fellinijevom 'Slatkom životu'). Ksenija Marinković učinila je kao glumica sve da njen Sin 'koji malo sporije hoda' zapleše na pozornici.
Svidio mi se duhoviti kist redateljske interpretacije, osobito anegdotski detalji kao 'ventilator pod pazuhom', 'rođendanski poklon među nogama' i razmicanje i skupljanje koljena 'Žene i Majke' na stolici.
Dojmljiva je atmosfera predanosti sudionika ovom projektu, kreativno prožimanje doprinosa pisca, redatelja i kazališnog ansambla u umjetničkoj radionici Kazališta koje prepoznaje rad mladog autora i podržava njegovu stvaralačku misiju. Koja je tek počela. Dakle, ako 'život piše drame', ovu dramu napisao je pisac (i ja se volim igrati riječima). Daroviti, mladi pisac koji zna što ljudi (osobito žene) osjećaju, više nego kako žive.
Ada Jukić, 30 11 2011
email to someone printer friendly

Ocjena:
0%


bullet R.E.M.
bullet Zagrebačka filharmonija sezona 2012/2013: Press konferencija (p)
bullet Festival hrvatskog animiranog filma po treći put u Zagrebu (p)
bullet Cineplexx East - Vodeći kino prikazivač u ovom dijelu Europe dolazi u Zagreb (p)
bullet Dani hrvatskog filma 2012: Kritični dani na 21. Danima hrvatskog filma (p)
bullet FILM: ŽENSKA PRAVA HOĆU, drama by Ada Jukić
bullet In memoriam IVICA PERCL 16.3.2007.-16.3.2012. (p)
bullet Jonathan Franzen u Zagrebu (p)
bullet Nakon tri godine Rebel Star ponovno u Teatru &TD (p)
bullet Picksiebner koncert u Hard Placeu (p)
bullet Završena potpuna digitalizacija svih CineStar kina (p)
bullet RAF 2012: Održana press konferencija (p)
bullet Premijera lutkarske predstave 'Pekara Mišmaš' u ZKM-u (p)
bullet Kino Europa prikazuje canneskog slavodobitnika - film 'Turneja' Mathieua Amalrica (p)
bullet Kineski nacionalni cirkus 'Put svile', 25.4.2012. Dvorana Dražen Petrović (p)
bullet Knjiga 'Zločini u malom gradu' Marka Gimeneza za ljubitelje krimića (p)
bullet FILM: HARRISON, dokumentarni by Robert Jukić
bullet FILM: OPASNA METODA, biografska drama by Robert Jukić
bullet Knjiga 'Mrkli mrak, bez zvijezda' Stephena Kinga proglašena je najboljom knjigom mjeseca (p)
bullet FILM: JOHN CARTER, SF by Robert Jukić
bullet Roman 'Vožnja' James Sallisa za ljubitelje akcijskih krimića (p)
bullet FILM: KUPILI SMO ZOO, drama / komedija by Robert Jukić
bullet FILM: OPSTANAK, drama by Ada Jukić
bullet Roman 'Ubojice s razglednice' J. Pattersona i L. Marklund za ljubitelje napetih krimića (p)
bullet Roman 'Revolveraš : Kula tmine - knjiga prva' Stephena Kinga za fanove majstora fantastike (p)
bullet FILM: NOĆNI BRODOVI, drama by Ada Jukić
bullet Premijera predstave 'Lindarski kaban' u pulskom INK-u 9. ožujka 2012. (p)
bullet Edgar Degas – skulpture / 30. godina Galerije Klovićevi dvori (p)
bullet Snima se dokumentarni film o Dub Incorporationu koji dolaze u Zagreb 31. ožujka, 2012. (p)
bullet Premijera komedije 'Krletka' u Kerempuhu 10. ožujka 2012. (p)
bullet Redateljica Pouran Derakhshandeh i njenih sedam filmova u kinu Tuškanac (p)
bullet 'Video/Next' premijera u kino europa 12. ožujka 2012. (p)
bullet Filmovi S. Parajanova u zagrebačkom MM Centru (p)
bullet Film 'Slovenka' redatelja Damjana Kozolea u hrvatskim kinima (p)
bullet 'Krvna osveta' - novi film Joshue Marstona u hrvatskim kinima (p)
bullet Premijera filma 'Djeca su dobro' u Art kinu Grič (p)
bullet DOKUMENTARCI u MULTIPLEKSU: NA POČETKU BIJAŠE SVIJETLO & PROSVIJETLJENI by Ada Jukić
bullet 'Flekama' posebno priznanje 40. FEST- a (p)
bullet IZLOŽBA SOFIE THORSEN I MICHAELA KIENZERA, KUNSTHAUS GRAZ by Sonja Jeđud
bullet ZagrebDox 2012: Nagrada publike filmu 'Nije ti život pjesma Havaja' (p)

Ime:

Lozinka:


Zapamti me



Koji igrani filmski žanr odgovara recesijskoj stvarnosti:

Komedija

Drama

Horor

Krimi film



Glasova: 1643
Stare ankete

All rights reserved. F.I.L.M © 2011. Since 22.01.2003.
Naše tekstove je moguće pratiti preko RSS i TXT servisa.
news.xml - news.txt