najF.I.L.M.F.I.L.M.


DVD
........................ najave
........................ VHS najave
........................ recenzije
........................ kultni film
kino
........................ najave
........................ recenzije
........................ festivali
........................ premijere
........................ kino raspored
TV
........................ kolumna
........................ recenzije
kazalište
........................ predstave
........................ festivali
........................ raspored
glazba
........................ CD/DVD
........................ koncerti
literatura
........................ knjige
........................ časopisi
........................ stvaralaštvo
izložbe
........................ osvrti

________________________________
Interview
Moram vam reći
Arheološki kutak

________________________________
forum
........................ oglasnik
newsletter
linkovi
Novosti - Home



Internet tjednik
F.I.L.M.
Izdavac Udruga Artikul

35. Dani satire od 3. do 19. lipnja 2011.! (p)
press / Kerempuh,Wednesday 01 June 2011

Kerempuh

35. dani satire


Od 3. do 19. lipnja održat će se 35. dani satire Satiričkog kazališta “Kerempuh”, tradicionalni festival koji okuplja najbolja komediografska i satirička djela hrvatske kazališne produkcije i iz inozemstva. Na “Danima satire” u službenoj konkurenciji će sudjelovati 16 kazališta i izvesti 13 predstava. Izbornik ovogodišnjih “Dana satire” bio je kazališni kritičar Hrvoje Ivanković, a festival je posvećen Fadilu Hadžiću. Predstave će ocjenjivati tročlani ocjenjivački sud u sastavu: Helena Buljan (glumica i profesorica na Akademije dramske umjetnosti), Saša Broz (redateljica) i Bojana Radović (urednica Kulture ”Večernjeg lista”) i na završnoj večeri, 19. lipnja, dodijeliti najboljima nagrade “Zlatni smijeh”. Osim u “Kerempuhu” festival će se odvijati i u Zagrebačkom kazalištu mladih te u Gradskom dramskom kazalištu “Gavella”.




35. DANI SATIRE SATIRIČKOG KAZALIŠTA ‘KEREMPUH’
3.-19.6.2011.
POSVEĆENI FADILU HADŽIĆU

3.6.’Kerempuh’ u 20 sati
OTVARANJE ‘DANA SATIRE’
SATIRIČKO KAZALIŠTE “KEREMPUH”, Zagreb
F. Hadžić: PREVARANTI




Već šest desetljeća pišem komedije i sve motive koje sam uzimao bili su mi takoreći na dohvat ruke.
Mislim da komediograf i nema drugi bunar iz kojeg će vaditi svoje teme, tim više što su svakodnevna događanja najbliža i najjasnija, skoro bistra kao bunarska voda.
Ovaj put su to – prevaranti, onako kako ih ja vidim. Oni su maštoviti pustolovi, koji, ako baš i nemaju uvjeta za dobru egzistenciju, onda ih pozajme, intimnije rečeno – ukradu, iako nije uvijek baš tako.
Nisu svi oni kruti, bezočni delikventi, neki se brzo pokaju, ali je već kasno. Nekima, opet, taj teret visi kao nož iznad glave cijeli život pa loše spavaju i grickaju nokte. Dakle, prevarancija nije spokojno zanimanje nego krivi korak u životu pa kasnije plaćaš na rate svoj ceh.
Mi iz kazališta vidimo njih kao ljude koji ipak imaju dušu samo ne znaju kako da se sad vrate među poštene građane. Ako vam ovi moji prevaranti budu na kraju čak i simpatični, nemojte se prepasti, niste zgriješili nešto slično, a ako i jeste nešto sitno kud bi došli da sad sve trpamo u zatvore kad su oni već i tako pretrpani.
Već prije četiri desetljeća, 1977., napisao sam komediju „Državni lopov“ koja se i danas igra u raznim kazalištima pa su očito prevaranti zanimljive osobe kojima taj posao ide sve bolje, makar u našoj zemlji.
Novu komediju „Prevaranti“ režira Georgij Paro, koji me prati u stopu od prvih dana, jer je tamo na početku mog komediografskog rađanja bio neka vrsta babice i režirao pet komedija i kasnije još dvije.
On je mlađi od mene, a ovih dana će ga u Americi gdje godinama predaje na sveučilištu režiju, proglasiti počasnim doktorom, pa je ovo prva komedija koju mi režira jedan – doktor.
Fadil Hadžić

4.6. ”Kerempuh” u 20 sati
SATIRIČKO KAZALIŠTE “KEREMPUH”, Zagreb
A. Tomić: ČUDO U POSKOKOVOJ DRAGI




ČUDO U POSKOKOVOJ DRAGI ILI BILO JEDNOM MEĐU POSKOCIMA
„Čudo u Poskokovoj Dragi“ novi je roman Ante Tomića koji osebujnim humorom i nevjerojatno vjerojatnom pričom o Jozi Poskoku i njegovoj četvorici sinova zarobljenih u prostoru Zagore, zaboravljenih u vremenu koje ih mimoilazi – sigurno pronalazi put do kazališnih dasaka.
Ovo je „čudo“ intrigantno i drugim medijima umjetnosti, pa tako i pokušaju uprizorenja, ne samo zbog vještog pripovijedanja i živopisnih likova, već i zbog dramaturškog modusa ispreplitanja događaja i „saplitanja“ radnje dinamikom „vrele krvi“ koje rezultira iznenadnim obratima i neočekivanim, dramatičnim situacijama. A upravo taj namjerni i promišljeni kaos u kojem te situacije mijenjaju žanrove od vodvilja, komedije, preko trilera, romana ceste i ljubavne priče pa sve do čuda – osigurava s jedne strane preciznu sliku vremena, prostora i u njemu zatočenih ljudi, a s druge pak ostavlja mogućnost da se ista priča u tom drugom mediju interpretira na više načina inzistirajući ili podcrtavajući neke od segmenata za koje se zbog prirode promjene odlučuje.
Jozo Poskok, udovac u mentalnoj izolaciji po njegovima nazvane drage u kojoj „zakon ne štiti“, uzgaja, na svoju sliku i priliku, sinove Krešimira, Branimira, Zvonimira i Domagoja, sve nazvane, prirodno, po hrvatskim knezovima i kraljevima, uvjeren da to i jest domet i esencija ove obitelji. Jede se pura na sto načina i sve što uz to slijedi. Tada najstarijemu, Krešimiru, pada na pamet strašna i nadasve suvremena ideja – pronaći ženu. I sjeti se tako svoje davne, ratne ljubavi. Tada počinju „problemi“.
Međutim, ironija koja opisuje taj mentalitet i razigrava okolnosti u kojima se on raskazuje ne izdiže se iznad svojih junaka, ne podruguje im se s visoka, već s insajderskom simpatijom pretvara sve u autoironiju u čijem se humornom okrilju ni mi ne sramimo priznati ono što smo prepoznali. Kroz smijeh, za svaki slučaj.
No britki humor koji se etablira u prostoru našeg prepoznavanja situacije i osobina junaka, upravo tom neizbježnom činjenicom da smo razaznali vlastiti odraz – boji taj humor u crno. I izaziva taj smijeh. Koji bi nas trebao zamisliti.
Dakle: sraz starog i novog, borba s pristajanjem na civilizacijske tekovine i na kraju hrabri iskorak prema svijetu – odlazak u Split. U taj pakao globalizacije na naš način prvo odlazi najstariji brat Krešimir u namjeri da u kuću u Poskokovu Dragu dovede tu ženu, jer je bez ženske ruke njihovo kućanstvo na rubu propasti – to golemi su problemi ovih junaka.
A tada: u priču upadaju mediji željni skandala, dižu se branitelji, piju snobovski kokteli po lounge barovima, uključuje se policija, korupcija cvate, lete helikopteri, zlouporabljaju položaji, otimaju žene…
I sva se naša stvarnost prokazuje pred našim očima. Na urnebesno duhovit način.
Željka Udovičić
Veliko je čudo kad dođeš na filmski set ili generalni pokus u kazalište i otkriješ da su oživjeli podmukli čovječuljci iz tvoje glave. Godinu ili dvije tukli su se, prepirali, nadmudrivali i ljubili u tvojim mislima, a okolina je zabrinuto gledala kako trpiš njihovo zlostavljanje, smeteno guraš upaljač u ključaonicu ili posipaš sol po kolaču. Ni sa kim nisi mogao podijeliti tu muku. Dapače, mnogi ti nisu ni vjerovali. Kad načine predstavu ili film po tvojoj priči, to je velika čast, ali možda i važnije, potvrda da nisi lud. Vidiš da živi ljudi zaista izgovaraju rečenice koje si u samoći svoje lubanje mjesecima slušao i htio bi ozareno viknuti: “Ha! Evo vam! Jesam li rekao da postoje!”
Ipak, to zadovoljstvo nikada ne potraje. Ili barem ja nisam tip koji zna dulje uživati. Već kada je otisnut u knjizi, osjećam kako me je zauvijek napustio komadić luckastog svijeta koji sam načinio, a u kazalištu ili kinu još sam dalje od čitave te stvari. Ona više pripada glumcima, redatelju, scenografu, kompozitoru i drugima iz tima predstave. Ja sam sporedan. Meni je uloga kao mladenkinoj materi na vjenčanju, da stojim sa strane i plačem.
Nakon svake premijere neizbježno mi priđu jedan do dvojica da mi kažu da je knjiga bolja, a ja sažaljivo uzdišem i sliježem ramenima čak i kada to nije istina. Po duši govoreći, bilo je ekranizacija i uprizorenja mojih priča koje su uspješnije napravili mudriji i sabraniji pripovjedači od mene, no tko sam ja da proturječim božanskoj istini da je knjiga uvijek bolja. Tu sam da poslušno napravim sve što se očekuje od mene, da se smiješim i primam čestitke, premda se ne osjećam bogzna kako zaslužan. Činit će vam se da špilam skromnost, ali meni zaista, kad sam pisao roman, ova predstava nije bila ni u peti i ne znam kako bih je postavio na pozornicu. Čitava mi je ta kazališna čarolija iznenađenje kao i svakom drugom gledatelju, jedino što ja znam kako priča završava. A ni to nije baš svaki put slučaj.
Ostavio sam ovo iza sebe, Kreši i glumcima prepustio zaplet i likove. Da znate kakve su mi strahote radili ti užasni kreteni iz Poskokove Drage, shvatili bi kakvo radosno olakšanje osjećam u ovom trenutku.
Ante Tomić

5.6. ZKM u 20 sati
FESTIVALSKI DRAMSKI ANSAMBL 61. DUBROVAČKIH
LJETNIH IGARA U SURADNJI SA ZAGREBAČKIM KAZALIŠTEM MLADIH
N. V. Gogolj: REVIZOR




Gogoljev “Revizor” na komičan način govori o dolasku revizora u grad gdje je vlast u potpunosti korumpirana. Pišući komediju Gogolj je, prema vlastitim riječima, htio oslikati zlo u Rusiji i sve one nepravde koje se čine na onim mjestima i u onim prigodama u kojima se od čovjeka traži najviše pravednosti. Istodobno, želio se narugati i svijetu.

6.6. ZKM u 19 i 21 sat
HNK IVANA pl. ZAJCA RIJEKA
D. Harms: CIRKUS DESTETIKA




Književnika skrivenog iza pseudonima Daniil Harms nazivali su čudnovatim genijalcem. Apsurd, groteska i paradoks karakteriziraju njegove sjajne minijature kojima je izražavao svoj odmak od sumornog malograđanskog i staljinističkog okruženja u čijim čistkama, baš poput svojih likova, “nestaje” u 37. godini života. U Harmsovim se tekstovima prepoznaju natruhe Gogolja ili možda Čehova, ali i uradaka poput dječjih spomenara i leksikona, anonimnih pisama i tajnih dnevnika, raznih zabavnih i dosadnih novina… Svi se ti komadi i komadići neprestano prepleću, gužvaju i pršte stvarajući jedan novi umjetnički svijet, svijet Daniila Harmsa, čarobnjaka koji od razbacanih besmislica stvara zadivljujući Smisao postojanja.
Predstava “Cirkus Destetika” nastaje na osnovi Harmsove pisane ostavštine, nadahnjujući se već poznatim autorovim “pomakom” u razmišljanju koji mu je osigurao status kultnog ruskog marginalca. Pred nama je uzbudljiv i nepredvidljiv cirkus koji prikazuje malo vještina a puno sudbina.
“Mene zanima samo besmislica”, bilježi Harms svoj stvaralački credo, te zaključuje “…ja u potpunosti razumijem i uvažavam: ushit i oduševljenje, nadahnuće i očaj, strast i suzdržanost, raspuštenost i nevinost, tugu i žalost, radost i smijeh.”

7.6. “Gavella” u 19.30 sati
GRADSKO DRAMSKO KAZALIŠTE GAVELLA
J. B. P. Molière: TARTUFFE




“Grandiozna je i složena poput labirinta palača njegove komike.”, zabilježeno je jednom prilikom o djelu velikog francuskog i svjetskog komediografa, sina imućnog kraljevog tapetara, diplomom pravnika, a strašću glumca i pisca, Jeana Baptistea Poquelina, u povijesti književnosti zapamćenog kao Molière. “Tartuffe”, taj blistavi Molièreov obračun s licemjerjem – i to ponajprije vjerskim – jedan je od onih tekstova koji još uvijek, gotovo tri i pol stoljeća nakon svog nastanka, djeluje provokativno i izazovno, jurišajući sa scene na koroziju koja nagriza svako društvo, nekad i danas. Talijanski glumac i redatelj Marco Sciaccaluga, trajno vezan uz Teatro Stabile iz Genove, iza sebe ima više od 35 godina kazališnog iskustva, koje uključuje postavljanje tekstova Tolstoja, Machiavellija, Plauta, Millera, Corneillea, Sofokla, Euripida, Ibsena, Brechta, Racinea, Goldonija, Shakespearea, Becketta, Pirandella, Turgenjeva…, ali i Molièrea, čije je “Učene žene” postavio 1977., a “Don Juana” 1999., dok je u “Tartuffeu”, u predstavi legendarnog Benna Bessona premijerno izvedenoj 2000. godine, igrao ulogu Cléantea. Sciaccaluga režira i na pozornicama Catanije, Torina, Trsta, Venecije, Verone…, a za svoj je rad nagrađen priznanjem Talijanske udruge kazališnih kritičara, kao i Kazališnom olimpijskom nagradom, za režije Tolstoja, odnosno Millera.

8.6. “Kerempuh” u 20 sati
SLOVENSKO NARODNO GLEDALIŠČE DRAMA LJUBLJANA/MALA DRAMA
E. Lubitsch: KO SEM BIL MRTEV (KAD SAM BIO MRTAV)




Otkriće Lubitscheve burleske “Kad sam bio mrtav” bilo je veliko dostignuće novoustanovljene Slovenske kinoteke s kojim je utvrdila svoj profesionalni ugled pred međunarodnom filskom javnošću. Riječ je o prvom filmu poznatog njemačkog režisera Ernsta Lubitscha (među njegovim najslavnijim filmovima je, između ostalih, “Ninočka” s Gretom Garbo iz 1939.), koji se smatrao izgubljenim. Samo neki povijesni izvori su navodili da je veliki autor 1916. godine uspješno snimio komediju o bonvivanu u kojoj je sam igrao glavnu ulogu. 1994. su Silvan Furlan i Ljiljana Nedić u ostavštini Štefana Štekarja pronaši do tada zaboravljene filmske kolute, koje su se tamo našli za vrijeme 2. svjetskog rata. Među njima su identificirali malo remek djelo iz razdoblja nijemog filma. Rekonstruirani film su prvi puta predstavili sljedeće godine na filmskom festivalu u Pordenonu.
“Kad sam bio mrtav” se temelji na motivu muža koji inscenira svoju smrt, nakon toga nestane i ponovo se pojavi s lažnim identitetom. Lubitschev junak je bonvivan koji u večernjim satima rado rado bježi od kuće i predaje se uživanju u šahiranju u muškom društvu. Više nego ženu, to ljuti njegovu punicu koja mu usred noći zaključa vrata pa on mora prespavati na naudobnom stubištu. Sljedećeg dana izvrši samoubojstvo no umjesto u smrt on odlazi u slobodu samačkog življenja. Njegova udovica žaluje. Kad mu samački život dozlogrdi, muž se vraća kući u ulogi sluge. Punica, pak, već traži novog ženika za ožalošćenu kćer. Lažni sluga učinit će sve da ismije prosca, ponovo osvoji ženu i konačno se riješi punice.

10.6. “Kerempuh” u 20 sati
BEOGRADSKO DRAMSKO POZORIŠTE
C. Higgins: HAROLD I MAUDE




Harold je muškarac, a Maude je žena. Harold je najmlađi lik u komadu, a Maude najstariji. Ipak, među njima postoji mnogo više sličnosti nego razlika… Za početak, oboje su opsjednuti smrću. Za Harolda, lažna samoubojstva su jedini način da privuče pažnju svoje majke, a smrt je jedino što dokazuje da je zapravo živ. Za Maude, smrt je ono za što se priprema, sljedeći logičan korak u njenom životu, ne odlazak, već prelazak na neko drugo mjesto. Njih dvoje se upoznaju na groblju. Pomno proučavajući smrt, oni zajedno slave život.
Svaki susret Harolda i Maude s drugim likovima u komadu predstavlja pravi sudar svjetova. Dok Harold i Maude uživaju u svakom trenutku, pridajući mu značaj i učeći iz njega, ostatak svijeta je opsjednut nekim sasvim sporednim vrijednostima, i čitava njihova egzistencija svodi se na postupanje “po pravilima službe”.
Iako je u relanom svijetu nemoguće živjeti nepoštivajući pravila, Maude će nas podsjetiti da ipak s vremena na vrijeme možemo zastati, udahnuti i razmisliti gdje se nalazimo. Jer, stalno jureći za životom, mi zapravo propuštamo njegov veliki dio.
Milena Depolo
Riječ redatelja
Najtočnija odrednica za moje viđenje komada “Harold i Maude” je – realistična bajka. Bajka, jer se odnekuda pojavila vila i izliječila dječaka. Realistička, jer takvih vila ipak ima svuda oko nas, samo ih treba vidjeti. one su prisutne u vidu jednog životnog principa, jednog pogleda na svijet, koji se danas, istina, rijetko susreće. Živeći živote pune stege, normi, histerije, živote bez pravih emocija i komunikacije, mi zaboravljamo jednu važu vještinu: Ljepotu življenja. Zaboravljamo, također, na vrijednost prave ljubavi, onakve kakvu je Maude otkrila u Haroldu. Ljubav koja je neopterećena i koja ne opterećuje.
Milan Karadžić

12.6. “Kerempuh” u 20 sati
KNAP, Zagreb
B. Radaković: AMATERI




Novi dramski tekst Borivoja Radakovića “Amateri” je socijalno angažirana crna komedija koja na izvrnut i ekscentričan način progovara o neuralgičnom punktu naše svakodnevnice – siromaštvu koje poput raka izjeda ljudsko dostojanstvo i moral. Dovedeni na rub egzistencije, antijunaci ove tragikomedije – vodoinstalater papučar Krap (Ranko Zidarić), isfrustrirani ridikul Kuka (Vilim Matula) te iskusna prostitutka Stela - (Petra Dugandžić) odlučili su se na očajnički čin: pokušavaju snimiti porno film “Made in Croatia” koji bi ih izvukao s dna i napunio im džepove. Kako to obično biva u životu, priča je krenula drugim tijekom te oni umjesto tjelesne pred publiku rasprostiru svoju emotivnu golotinju: svoje sudbine, svoje strepnje i frustracije, svoje utopijske želje…
Mario Kovač
Amater – od lat. ‘amor’ (ljubav) – pojam koji označava osobu koja se nekim poslom bavi iz ljubavi, a ne zbog materijalne koristi.
Vremenom su se uz isti pojam počele vezati i negativne konotacije te danas najčešće istom rječju opisujemo osobu koja svoj posao radi loše, traljavo, neprofesionalno. U međuvremenu se i sam pojam ljubavi izlizao od pretjerane uporabe i izgubio na svojoj važnosti. Inflacija lažne ljubavi koju nam svakodnevno serviraju putem sapunica, melodrama, reality emisija, oglasnika i šarenih naslovnica dovela je do toga da gubimo vjeru i u samu ljubav.
Likovi predstave “Amateri”, svako za sebe i na svoj način, ne mogu raditi svoje poslove iz ljubavi, a i prihodi su im toliko mizerni da pokušavaju obrnuti taj proces pa žele zaraditi na ljubavi. Šačica simpatičnih životnih gubitnika u tim pokušajima, kao u nekom crnohumornom striptizu, skidaju sloj za slojem svoje duše dok pred gledateljima ne ostane – goli život!

13.6. “Kerempuh” u 20 sati
SCENA GORICA, Velika Gorica/TEATAR &TD, Zagreb/MINI TEATAR, Ljubljana
Euripid/G. Ferčec: KIKLOP




Postoji vrijeme za tragediju. Postoji vrijeme za komediju.
Nova predstava Kazališta Scena Gorica, nudi vam vrijeme za nešto između.
Jedina sačuvana Euripidova satirska drama “Kiklop” u režiji Ivice Buljana i adaptaciji Gorana Ferčeca, premijerna je inscenacija teksta za koji je, zbog njegove žanrovske neodređenosti, uvijek nedostajalo hrabrih. Temeljen na poznatoj epizodi iz devetog pjevanja Homerove Odiseje, Euripidova satirska drama “Kiklop” se danas može čitati kao žanr koji istovremeno potencira moralne slabosti pojedinca ironizirajući ih, otkriva dvoličnost vremena relativizirajući ga, te kritizira društvo satirom opravdavajući njegove slabosti. Na granici komedije i tragedije, satire i slapsticka, bez uzvišenih i božanskih bića, bez objava velikih istina, ali prepun travestije, parodije i bučnog plesa, “Kiklop” uz pomoć banda Let 3 postaje spektakl koji vas poziva na kazališni događaj godine u kojem ste oduvijek željeli sudjelovati.
Predvođeni mladim glumcem Markom Cindrićem, iskusnim Franom Maškovićem te energičnim članom Leta 3 Zoranom Prodanovićem Prljom, u dionizijskim bakanalijama sudjeluju mladi i talentirani glumci i plesači te studenti Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu.

14.6. “Kerempuh” u 20 sati
ATELJE 212, Beograd
A. Sidran: OTAC NA SLUŽBENOM PUTU




Predstavu „Otac na službenom putu“ režirao je gost iz Zagreba, Oliver Frljić, svakako najintrigantniji redatelj sa EX-YU prostora. Smjeli redateljski rukopis, izuzetni dramski i poetski potencijal Sidranovog teksta, uz kreacije najboljih glumaca Ateljea predvođenih Vlastimirom Đuzom Stojiljkovićem u ulozi dječaka Dina, sigurno će biti upravo ona kombinacija koja će tu priču o raspadu porodice i države ispričati na veoma atraktivan i uzbudljiv način.
Predstava je koncipirana kao sjećanje dječaka Dine-Malika koji je u vrijeme rezolucije Informbiroa imao osam godina, a danas ima 71. Cijelo razdoblje je prikazano iz te vizure i obojeno je iskustvom, ali i nepouzdanošću sjećanja čovjeka koji nam iz današnjeg vremena govori o tim događajima. U njegovim uspomenama se pretapaju različiti lokaliteti: Sarajevo, Kreka, Zvornik, Banja Koviljača… On ulazi u svoju priču i razočaranje i iskustvo svojih zrelih godina zamjenjuje nevinošću i naivnošću koje je imao u vrijeme kad se radnja komada događa. Sarajevo je tu, ali Sarajevo prožeto cinizmom gledanja iz jednog drugog vremena i niza događaja koji su se u međuvremenu dogodili.
“Otac na službenom putu” pokazuje određeni historijski i politički trenutak čije će nasljeđe u velikoj mjeri odrediti način raspada bivše Jugoslavije.

15.6. “Kerempuh” u 20 sati
NARODNO POZORIŠTE SARAJEVO
I. Brešan: HAMLET U SELU MRDUŠA DONJA ili
HAMLET ZNA ŠTO NAROD NE ZNA




16.6. “Kerempuh” u 20 sati
LUDENS TEATAR, Koprivnica/KAZALIŠTE VIROVITICA/HRVATSKO KAZALIŠTE PEČUH
J. Buchan/A. Hitchcock/P. Barlow: 39 STEPENICA




Priča o mladom Richardu Hannayu koji tragom špijuna koji su ubili ženu u njegovu stanu odlazi iz Londona u Škotsku kako bi ih pronašao. Policija ga sumnjiči za ubojstvo, špijuni su mu za petama. U vlaku, tijekom bijega, zatraži pomoć djevojke Pamele…
Kad triler postane farsa
39 stepenica, roman škotskog autora Johna Buchana objavljen 1915., prvi je u seriji djela čiji je glavni junak Richard Hannay, fini engleski gospodin s neobičnom manom upadanja u opasne situacije, ali i s bogom danom sposobnošću da se iz njih izvuče. Uzbudljiv triler koji kombinira političku i osobnu dramu označio je prekretnicu u Buchanovoj karijeri, a o popularnosti romana svjedoče čak četiri filmske adaptacije, od kojih je najpoznatija ona Hitchcockova iz 1935. godine, dok je najnovija sasvim svježa, stara samo dvije godine. Hitchockov klasik umnogome se razlikuje od romana, prije svega po činjenici da uvodi čak dva ženska lika koja u romanu ne postoje. Kako bez žena u priči nema romantike i strasti, a Hollywood je utemeljen upravo na tomu, Hitchcock je znao što romanu nedostaje.
Kad je Patrick Barlow odlučio napraviti kazališnu adaptaciju, utemeljio ju je baš na filmu, roman je ostao u drugom planu. No, za razliku od ozbiljnog, dramatičnog filmskog trilera punog političke i kriminalne napetosti, u kazališnoj verziji naglasak je na komičnim efektima i duhovitom korištenju kazališnih sredstava u adaptaciji filmskog predloška. Krajnje ozbiljan špijunski triler, o čovjeku koji saznaje informaciju važnu po sigurnost cijele države, da bi se onda našao u situaciji da nevin bježi od policije uvjerene da je baš on ubojica, ali i agentima strane službe koje je razotkrio, u kazališnoj adaptaciji koristi elemente trilera kako bi izazvao komičan efekt. Kazalište u ovom slučaju parodira triler, poigravajući se zakonitostima žanra.
Potjera na filmu jedan je od omiljenih žanrovskih oblika i obilježava cijelu povijest filmske umjetnosti. U kazalištu je taj segment, zbog tehničkih ograničenja pozornice, gotovo nepostojeći. Upravo zato, “39 stepenica” pomak je u tretiranju kazališnih sredstava i mogućnosti pa je na sceni moguće vidjeti dinamičnu scenu potjere u vlaku (i oko njega), automobilsku jurnjavu, sve ono što se na sceni, ili se tako dosad mislilo, ne može realizirati. Da sve bude još zabavnije: brojne sudionike priče u ovoj kazališnoj adaptaciji igra samo četvoro glumaca što je dodatan element uzbudljive scenske igre i izvor duhovitih situacija! Umjesto psihološke drame i špijunskog trilera roman-film “39 stepenica” u scenskoj verziji najbliži je farsi, žanru koji zabavlja, ali pred redatelja i glumce postavlja krajnje ozbiljne kazališne zahtjeve. Prateći romanesknu i filmsku priču, scenom juri imaginarni vlak, junaci riskiraju život na mosti, a ne izostaje ni prava filmska jurnjava automobilima, dakle, svi elementi pravog krimića – uz nezaobilaznu ljubavnj priču – i dalje su tu. Jedino što sad rezultiraju – smijehom!
Adaptacije je praizvedena u engleskom Leedsu 2005. godine da bi nakon toga krenule svjetske premijere, koje su uključile i oba centra komercijalnog kazališta West End i Broadway. Na potonjem je, od premijere početkom 2008. predstava odigrana 771 put čime je postala najuspješnija dramska produkcija u posljednjih deset godina na Broadwayu. “39 stepenica” Barlowea osvojila je ni najpoznatijih svjetskih priznanja za dramu i komediju, među kojima su i “Laurence Olivier” i “Drama Desk” nagrade.
Ova dinamična produkcija, koja po prvi put dovodi u koprodukcijsku suradnju Kazališta Virovitica, Ludens teatar – Koprivnica i Hrvatsko kazalište u Pečuhu, u sebi spaja najbolje od filma, romana i kazališta, a vješto preplitanje žanrova te atraktivna glumačka igra na scenu donosi originalnu, zabavnu i krajnje duhovitu kazališnu viziju klasika staroga skoro sto godina.

17.6. “Kerempuh” u 20 sati
SATIRIČKO KAZALIŠTE “KEREMPUH”, Zagreb
T.Filipović/R. Bitorajac/Z. Lazić: SPEKTAKLUK




Autori: René Bitorajac/Tarik Filipović/Zoran Lazić
Režija: René Bitorajac/Tarik Filipović
Scenograf: Aljoša Paro
Kostimografkinja: Vedrana Rapić
Design svjetla: Aleksandar Mondecar
Video: Tomislav Rukavina
Glazba: Tihomir Preradović, David Vurdelja
Glazbena produkcija: Mario Mirković – Shy By Studio
Koreografija: René Bitorajac/Tarik Filipović
Igraju
RENÉ BITORAJAC i TARIK FILIPOVIĆ
Od srca zahvaljujemo svima koji su na ovaj ili možda onaj način pomogli u stvaranju Spektakluka:
Inter film, Unex Euro RSCG, Dado Komerički, Marija Maca Bingula, Hloverka Novak Srzić, Ana Maras, Zlatan Zuhrić Zuhra, Enis Bešlagić, Anita Matić Delić, Linda Begonja, Ljubimka Kokotović, Nada Štrbac, Nina Erak – Svrtan, Jadranka Elezović, Sunčica Gabelica, Boris Mirković, Mila Elegović, Luka Petrušić, Hrvoje Kečkeš, Borko Perić, Boris Geršak, Ivan Đuričić, Mladen Pilić, Boris Svrtan, Nikola Čikos, Erika Franz, Jan Javiljak, Kostadinka Velkovska, Uvem Alexander, Dino Majoli, Jan Chen, Aki Rahimovski, Branko Đurić, Tanja Birgmajer, Igor Čimbur, Branka Majetić, Vid Balog, Davor Dretar Drele, Danijela Trbović, Kemal Monteno, Đuro Vugrin Matori, Antun Tudić, Otokar Levaj, Iva Herceg, Lidija Iveković, Hotel Westin, Miljenko Sedlanić, Goran Prelčec, Bar Bling, manekenke Suzy modne agencije, Mario Mirković, Edo Vujić, T-com, OŠ Josipa Jurja Strossmayera, Stomatološka ordinacija Starčević, Stjepan Bahert, Tanja Domazet, Željko Šulevski, Martina Večerić, Ivana Primorac, Puma, Ana Vasung, Mario Petreković, Šuki i svi oni koji su pomogli a nismo ih se sjetili.
Praizvedba: 26. veljače 2011.
René i Tarik. Rođeni su istog mjeseca iste godine (René je 9 dana stariji), isti su horoskopski znak (ribe), ista klasa na ADU, iste godine su ušli u angažman u Satiričko kazalište „Kerempuh“, zajedno su igrali u predstavama „Hamlet“ u Hrvatskom narodnom kazalištu, „Izbacivači“ u Teatru Exit; „Gospon lovac“, „Vježbanje demokracije“, „Pir malograđana“, „Ministrov sin“, „Hist(o/e)rijada“, „Šta je smiješno, bando lopovska?“, „Bure baruta“, „Kad se mi mrtvi pokoljemo“, „Bitange i princeze“ i „Magic Act Show“ u „Kerempuhu“.
Na televiziji zajedno nastupali u game showu „Treća sreća“, emisijama „Volim nogomet“ (dvije godine za redom) te u seriji „Bitange i princeze“.
Tri godine za redom scenaristi su i voditelji „Dodjele nagrada hrvatskog glumišta“, scenaristi i voditelji „Večernjakove ruže“, pet godina za redom koscenaristi i voditelji najvećeg marketinškog događaja „Noć gutača reklama“, osmišljavali su i vodili dočeke Nove godine na Trgu bana Josipa Jelačića te kao voditelji i scenaristi sudjelovali na stotinjak evenata za različite tvrtke diljem Hrvatske.
Prvi autorski kazališni uradak koji potpisuju kao scenaristi, redatelji i glumci, „Magic Act Show“, 2003. je postavljen u „Kerempuhu“ i do zaključenja ove knjižice odigran je 299 puta.
2011. godine, scenaristički pojačani Zoranom Lazićem, stvaraju „Spektakluk“ – novu, modernu i drugačiju predstavu – u kojoj se, na njihov već prepoznatljiv način, osvrću na vrijeme u kojem živimo. Vrijeme reality showova, paparazza, izvrnutog sustava vrijednosti, kompjuterizacije i modernizacije, tehnološkog napretka, učestalog pucanja brakova te sve stresnije prolaznosti i ovako prolaznog života. Puno smijeha i pokoju suzu izvući će iz vas, ova dva, do zaključenja ove knjižice za njihova supruge, najljepša i najbolja glumca.
René Bitorajac. Rođen 2. 3. 1972. u Zagrebu.
Kao dijete 12 godina je bio član Dramskog studija ZKM-a. Igrao u desetak dječjih predstava i pet profesionalnih u ZKM – u, HNK – u i u „Gavelli“. 1981. godine snimio je svoj prvi film „Gosti iz galaksije“ Dušana Vukotića. Do kraja školovanja igrao je u još četiri filma te nekoliko serija, a na televiziji radi i kao voditelj dječjih emisija.
1990. godine upisuje, a 1995. završava Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu.
Stipendist ZKM-a pa i „Gavelle“. Sedam godina u ansamblu Satiričkog kazališta „Kerempuh“, a danas slobodni umjetnik.
Igrao u dvadesetak predstava od kojih je zapaženije uloge ostvario u „Piru malograđana“, „Vježbanju demokracije“ i „Magic Act Showu“ u kazalištu „Kerempuh“ te u predstavi Teatra Exit „Izbacivači“.
Na televizijama radio kao voditelj („Nogometna televizija“, „Story SuperNova“, „Supertalent“), igra u serijama „Naša mala klinika“ i „Bitange i princeze“.
Piše i scenarije („Bitange i princeze“, „Zurka“, „Nogometna TV“, Dodjela nagrada HDDU-a, „Večernjakova ruža“, „Magic Act Show“, „Naša mala klinika“…).
Snimio petnaestak filmova. Od zapaženijih su „Kako je počeo rat na mom otoku“, „Ničija zemlja“ (BiH) – Oscar za najbolji strani film 2001., „Kajmak i marmelada“ (Slovenija) te „Metastaze“ – Zlatna Arena za glavnu filmsku ulogu 2008.
Sudjelovao je i u mnogim humanitarnim akcijama i u marketinškim kampanjama.
Pokretač je i organizator humanitarne akcije „Humane šake“ 2008. u Zagrebu.
Puno više i opširnije na www.renebitorajac.com
Tarik Filipović. Rođen 11. 3. 1972. u Zenici. Od svoje desete godine bio je član dječje scene Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici.
1990. upisuje, a 1995. završava Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 1996. stalni je član ansambla SK “Kerempuh”.
Igrao u tridesetak predstava, a zapaženije uloge ostvario je u predstavama “Izbacivači”, “Julije Cezar”, “Plava soba”, “Magic Act Show”, “O medvjedima i ljudima”.
Na televiziji radi kao voditelj kvizova (“Tko želi biti milijunaš” i “Jedan protiv 100”), sudjelovao u serijalu “Skrivena kamera” i u “Nogometnoj televiziji”, glumi u seriji “Bitange i princeze”, scenarist je i voditelj brojnih događanja (Dodjela nagrada HDDU-a, “Večernjakova ruža” , “Noć gutača reklama”…).
Snimio dvadesetak filmova, a zapaženije uloge ostvario u filmovima “Duga mračna noć” (Zlatna Arena za sporednu mušku ulogu), “Go West”, “Dva igrača s klupe”, “Storm”… Dobitnik brojnih kazališnih nagrada, sudionik mnogih humanitarnih akcija…Već sedam godina zaštitno lice tvrtke Keune.
Zoran Lazić. Rođen u Slavonskom Brodu 1976., na Dan oslobođenja. Pisac, scenarist, novinar, skladatelj, filmski i glazbeni kritičar.
Krajem prošlog stoljeća bio je glavni urednik kultnog pop magazina “Nomad”. Novinske tekstove objavljuje gdje god ga pitaju za mišljenje (“Globus”, “Klik”, “Playboy”…).
Napisao je zbirke priča “Miss Krampus” (2003.) i “Kalendar: Priče iz Vanbalone” (2004.) te romane “Ljeto u gradu” (2004.) i “Gori domovina: Steve i Samoula u Hrvatskoj” (s T. Kožulom, 2005.).
Autor je, scenarist i autor glazbe humoristične tv-serije “Zakon!”. Potpisuje četrdesetak epizoda serije “Bitange i princeze”, te nekoliko kraćih igranih filmova.
Kad ne radi ništa od gore navedenoga, čuva kćer i pjeva u glam-pop bendu “Momci iz grada” (najčešće ne u isto vrijeme).


19.6. “Kerempuh” u 20 sati
IZVJEŠĆE OCJENJIVAČKOG SUDA I DODJELA NAGRADA
T. Filipović/R. Bitorajac/Z. Lazić: SPEKTAKLUK




Foto s press konferencije Robert Jukić
email to someone printer friendly

Ocjena:
0%


bullet R.E.M.
bullet Žedno uho u Tvornici od 13. svibnja do 4. lipnja 2012. (p)
bullet Saša Božić u Teatru &TD priprema Marinkovićevu 'Gloriju' (p)
bullet 'How To Make – Ideen, Notationen, Materialisierungen' at Kunsthaus Dresden (p)
bullet Plavi ciklus: Pogorelić i Kitajenko u Lisinskom 23. ožujka 2012. (p)
bullet Zagrebačka filharmonija sezona 2012/2013: Press konferencija (p)
bullet Animafest 2012: Press konferencija (p)
bullet 36.Smotra kazališnih amatera Zagreba - SKAZ - 23.03/04.04.2012. (p)
bullet Festival hrvatskog animiranog filma po treći put u Zagrebu (p)
bullet Četiri hrvatska filma u natjecateljskom programu Annecyja (p)
bullet Poziv na radionicu 'Osnove tehnika rada s filmom'! (p)
bullet Cineplexx East - Vodeći kino prikazivač u ovom dijelu Europe dolazi u Zagreb (p)
bullet Dani hrvatskog filma 2012: Kritični dani na 21. Danima hrvatskog filma (p)
bullet The Unschool Art School MFA/PhD (p)
bullet T.A.L.K. A.B.O.U.T. P.O.R.N. (p)
bullet Izložba '...Crteži iii' u Galeriji Anex (p)
bullet FILM: ŽENSKA PRAVA HOĆU, drama by Ada Jukić
bullet In memoriam IVICA PERCL 16.3.2007.-16.3.2012. (p)
bullet Jonathan Franzen u Zagrebu (p)
bullet Poziv umjetnicima za IETM Zagreb (p)
bullet Na 100.00 volta - Zagrebačka filharmonija, maestro Schiffman i pijanist Boyde (p)
bullet Worldwide deadline reminder: jobs, scholarships, competitions, residencies, exhibitions (p)
bullet Potpora fonda Eurimages filmskim projektima 'Svećenikova djeca' Vinka Brešana i 'Cure' Andreje Štake
bullet Kultura promjene SC poziva na radionicu Glas kao tijelo, tekst kao glazba! (p)
bullet Svečano otvoren Zgraf 11 (p)
bullet otvaranje josip kaniza (p)
bullet Sale of contemporary Arab, Turkish and Iranian photography at CMOOA's (p)
bullet Exhibition of Hervé Fischer at the Gallery Parisienne (p)
bullet Stephan Balkenhol at DEWEER gallery (p)
bullet Graduate Course in Art Practise in Cyprus (p)
bullet Nakon tri godine Rebel Star ponovno u Teatru &TD (p)
bullet Sunnysiders - Licence to Blues - Koncertna promocija (p)
bullet Picksiebner koncert u Hard Placeu (p)
bullet NICO DOCKX at PREMIERE OPENING of ESTHER DONATZ GALLERY. 17 MARCH 2012 (p)
bullet Prezentacija Vodiča HMNU (p)
bullet Geenger Records traži suradnike! (p)
bullet ALASKA vas poziva na rokkanje_najava (p)
bullet RockLive Festival - promjena termina i prijave bendova (p)
bullet 'TRAŽI SE PRIJATELJ' - glazbom protiv nasilja (p)
bullet 'Uskršnja jaja' na Filmskom festivalu Tribeca (p)

Ime:

Lozinka:


Zapamti me



Koji igrani filmski žanr odgovara recesijskoj stvarnosti:

Komedija

Drama

Horor

Krimi film



Glasova: 1640
Stare ankete

All rights reserved. F.I.L.M © 2011. Since 22.01.2003.
Naše tekstove je moguće pratiti preko RSS i TXT servisa.
news.xml - news.txt