Tjedan suvremenog plesa 2011: Ponedjeljak, 30. svibnja (p)
press,Friday 27 May 2011
PROGRAM DOGAĐANJA 28. TJEDNA SUVREMENOG PLESA
24. svibanj- 02. lipanj 2011.
Zagreb/ Rijeka
7. dan Festivala- ponedjeljak 30. svibnja 2011.
El Llac de les Mosques
Sol Picó (ES)
29.5.2011. | 20:00h | Zagrebačko Kazalište Mladih, Teslina 7
30.5.2011. | 19:00h | Zagrebačko Kazalište Mladih, Teslina 7
Direkcija, koreografija: Sol Picó
U 'El Llac de les Mosques', Sol Picó, kraljica španjolskog plesa, izvodi strogu, konkretnu, impresivnu predstavu, razotkrivajući režiju i ističući sadržaj i interpretaciju, direktno utječući na impresije gledatelja. Polazeći od ovih pretpostavki, skupina Sol Picó izlaže se izazovu: izvesti rock and roll koncert čija pjevačica nije pjevačica već plesačica, učiniti ono što je oduvijek željela probati...
Izvedba rock koncerta savršeno je mjesto da bi se obradila tema koju je skupina Sol Picó istražila, razvila i prikazala: odnos publike s umjetnikom i umjetnika s publikom te suodnos koji se tu razvija. Kako kažu sami članovi skupine: „Naša izvedba nastaje u želji da izazovemo promjenu putem katarze s publikom“. Ova predstava koristi jedinstveni osjećaj za humor, višestruka značenja, živu glazbu, a i publika igra važnu ulogu jer s izvođačima ulazi u izravnu komunikaciju.
Predstava El Llac de les Mosques (Jezero komaraca) premijerno je izvedena u prestižnom kulturnom centru Mercat de les Flors, Centro Parraga, u ožujku 2009. El Llac de les Mosques bavi se pitanjima seksualnosti, a sve uz zvukove i ritam rock & rolla, flamenca, pa i blues glazbe. Koreografkinju i plesačicu Sol Picó prati izuzetna skupina glazbenika i plesača.
Sol Picó započela je karijeru kao solo plesačica 1992. godine koreografijom Various Animals, u okviru kolektiva Pluralisti čiji su članovi bili renomirani umjetnici poput: Sixto Peáez, Marcel li Antúnez, Carlos Padrisa itd. Svoj prvi rad Pevequi producirala je 1993. godine te je nastupila na festivalu Danza Valencia ’93 Madrid en Danza. Surađivala je s Fura les Baus. Iz razloga što su sve njezine predstave postigle veliki uspjeh te redovito pobiru nagrade nazivaju je kraljicom španjolskog plesa. 1994. godine pokreće vlastitu trupu istoimena naziva.
Više informacija na:
http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti
Running Sushi
Liquid Loft (AT)
30.5.2011. | 20:00h | DK Gavella, Frankopanska 8-10, Zagreb
01.06.2011. | 20:00 h| Hrvatski Kulturni Dom – Sušak, Strossmajerova 1, Rijeka
Umjetničko vodstvo, koncept i koreografija: Chris Haring
Izvedba i koreografija: Stephanie Cumming, Johnny Schoofs
Trailer:
http://www.youtube.com/watch?v=TQsD7hymVIA
Pronalazeći inspiraciju u znanstvenoj fantastici, austrijski plesač i koreograf Chris Haring prikazuje ljudsko tijelo kao djelomično digitalni objekt.
U predstavi Running Sushi, skupina Liquid Loft koristi disciplinu Feng shuia pomalo je izokrećući: par plesača zabavlja se istražujući ljubavni odnos uz pomoć japanskih štapića...
Bez kronološkog redoslijeda, izvedba je razdijeljena na dvanaest različitih scena koje su neovisne jedna o drugoj. Publika bira sekvence i redoslijed po kojem ih želi vidjeti, na isti način kao što se bira jelo na okruglom vrtećem stolu sushi bara. Usprkos tom « Pulp Fiction » efektu, malo po malo u umu gledatelja formira se priča, neovisno o redoslijedu scena.
Koreograf Chris Haring, glazbenik Andreas Berger, plesačica Stephanie Cumming i dramaturg Thomas Jelinek, osnovali su 2005. godine skupinu Liquid Loft koja integrira izvedbu i instalaciju u plesu s ostalim umjetničkim formama, oblikujući cjelovito umjetničko djelo. Njihov jedinstveni vizualni i formalni jezik, specifična akustična scena i profesionalna plesna produkcija rezultirali su nagradom Zlatni Lav za najbolju izvedbu u okviru Biennalea u Veneciji 2007. godine.
Više informacija na:
http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti
W-EST_WHERE
Sofia Fitas (PT), Anna Reti (HU), Marjana Krajač (HR), Cindy Dague (FR)
30.5.2011. | 21:30h | Zagrebački Plesni Centar
Projekt W-Est Where međunarodni je projekt četiri partnera koje čine organizacije Cie Jasmina iz Francuske, Cie Paolo Riebero iz Portugala, Trafo iz Mađarske te Hrvatski institut za pokret i ples iz Hrvatske, a sufinanciran je djelomice iz Projekta Kultura EU.
U okviru ovog projekta četvoro mladih autora (Sofia Fitas, Anna Reti, Marjana Krajač, Cindy Dague) imali su prilike koristiti rezidencijalne situacije u gradovima partnera te koristiti mentorstvo iskusnijih kolega, umjetnika Josefa Nadja, Joaoa Fiaderoa, Milka Šparembleka, Eszter Gàl.
Sofia Fitas (PT) izvesti će solo 'Que Ser? /What to be?' koji istražuje ideju identiteta i prepreka. Autorica eksperimentira sa tijelom i njegovim pokretom te pokušava kreirati i pokazati alternativne slike, drugačije percepcije tijela koje bi se mogle otkriti kao izraz mogućih identiteta te inherentnih limita i prepreka, a sve to bez ikakvog pokušaja da im pridoda reprezentativni ili interpretativni karakter.Ključni pojmovi koji određuju umjetničko istraživanje portugalske plesačice i koreografkinje Sofie Fitas su: intuicija, eksperiment i koncept postojanja. Njezin se rad temelji na eksperimentiranju i dekonstrukciji tijela i njegovih pokreta.
Anna Réti (HU) izvodi solo 'Vis-A-Vis Meetings With A' u kojem istražuje koji je uvjet za pravi susret. Ovaj solo istražuje različite načine prisutnosti eksperimentirajući sa njima. Nakon što je završila Srednju umjetničku školu u Pečuhu, Anna Réti nastavlja studij plesa na Rotterdam Dance Academy. Nakon diplome, u Nizozemskoj surađuje s koreografima: Itzik Galili, Conny Janssen i Jensom Van Daeleom. Po povratku u Mađarsku, surađuje kao samostalni umjetnik s umjetnicima: Attila Kun - Pr Evolution, Réka Szabó - Symptoms, László, Eszter Gál, Zoltán Nagy, Klára Pataki itd. Od 2005. i sama počinje koreografirati.
Marjana Krajač (HR) izvesti će solo 'Short Fantasy About Reclaiming The Ownership Of My Body' u kojem propituje odnos vlasništva nad svojim tijelom. Kako kaže sama autorica: „Moje tijelo nije u mojem vlasništvu. Svoje tijelo koristim, hranim, kroz njega doživljavam svijet. (...) Ako tijelo nije u mojem vlasništvu to znači da ga dijelim s nekim drugim instancama, da neke druge instance polažu i egzekutiraju pravo da ga koriste; da ga usmjeravaju, da ga kontroliraju te da ga strukturiraju u područje odgovornosti.“Marjana Krajač je koreografkinja koja pripada mlađoj generaciji hrvatske suvremene plesne scene. Završila je Školu za suvremeni ples “Ana Maletić” u Zagrebu, a školovala se također na Akademiji izvedbenih umjetnosti u Berlinu gdje je također studirala teologiju i religiju na Humboldt Univerzitetu. Nakon što je diplomirala, kao plesačica i koreografkinja surađivala je s brojnim koreografima u Berlinu. Dobitnica je europske stipendije za suvremeni ples DanceWEB te stipendije Mobile Academy Berlin.Živi i radi u Zagrebu gdje je osnovala proizvodni kolaborativ SODABERG.
Cindy Dague (FR) izvesti će solo 'From 0 To 26' u kojem se bavi pitanjem identiteta te njegovim stvaranjem. Od 1994. do 1998. Cindy Dague je studirala suvremeni ples na EMD Saran. Kao plesačica, u razdoblju od 2004. do 2008. sudjelovala je u nekoliko produkcija Toutazimut Company, u Francuskoj. Tijekom 2005. i 2006. sudjeluje u susretima FFD na nacionalnoj razini. Od 2008. profesionalno se priprema za EAT pri Art Dance International u Toulouseu. U međuvremenu, pleše u okviru rock grupe Wellington. Godine 2011. stvara svoj prvi solo rad From 0 to 26.
Više informacija na:
http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti
Silver
Iva Korenčić i Martina Nevistić (HR)
30.5. - 2.6. 2011. | Video instalacija | Zagrebački plesni centar
Polazeći od zanimanja za sličnost, odslike i refleksije realnosti, te osobnog doživljaja teme snalaženja individue unutar društva, u Silveru ispitujemo poziciju gledatelja koji se reflektira unutar sustava u kojem neminovno prepoznajemo našu individualnost tek kao odsliku u zrcalu. Osjećaj pripadnosti prožet pobunom spram manipulacijskih i generacijskih metoda modernog društva dovodi do doživljaja samog sebe kao 'nove vizualne subjektivnosti' koja je određena činjenicom da subjekt nešto promatra, te da njegova subjektivnost biva narušena jer je i on promatran. Konzumacija se tako razlama na dvije potencije: konzumacija kao svrha i konzumacija kao kreacija, a Silver postaje poligon za koreoskopsko nadgledanje publike u svrhu ambivalentnosti izvedbe. Propitujući općenite mimetičko reprezentacijske paradigme koreografskih preslika pokreta u okružju suvremene kulture, u kojem vizualni kontekst generira novu realnost, nadzor se mijenja u samo-nadzor i na taj način od svakog vizualnog subjekta stvara mjesto panoptičke drame identiteta.
Više informacija na:
http://www.danceweekfestival.com/28-tsp/366-silver
Ocjena:
