najF.I.L.M.F.I.L.M.


DVD
........................ najave
........................ VHS najave
........................ recenzije
........................ kultni film
kino
........................ najave
........................ recenzije
........................ festivali
........................ premijere
........................ kino raspored
TV
........................ kolumna
........................ recenzije
kazalište
........................ predstave
........................ festivali
........................ raspored
glazba
........................ CD/DVD
........................ koncerti
literatura
........................ knjige
........................ časopisi
........................ stvaralaštvo
izložbe
........................ osvrti

________________________________
Interview
Moram vam reći
Arheološki kutak

________________________________
forum
........................ oglasnik
newsletter
linkovi
Novosti - Home



Internet tjednik
F.I.L.M.
Izdavac Udruga Artikul

KAZALIŠTE: HOMAGE I, Premijera laboratorijskog modula Teatra &TD by Ada Jukić
Ada Jukić,Friday 22 April 2011

LAB&TD 19 travnja 2011.
Predstava HOMMAGE I
Tekst i režija: Rona Žulj
Igraju: Petra Dugandžić i Sven Jakir
Dizajn svjetla: Hrvoje Grgić
Producentica: Petra Glad

Kritičati znaju, u žaru iznošenja svoga stava, otkriti i kako završava neka predstava ili film i tako umanjiti užitak gledatelja koji su se, prije odlaska u kino ili kazalište, odlučili 'primjereno raspitati'. Ja ne mogu učiniti tu grešku jer ne znam kako je predstava HOMMAGE I (hoće li biti HOMMAGE-a II, pitam se ja ), završila. Otišli smo prije kraja predstave (nas dvoje, tko zna da li bih to učinila da sam bila sama?). A napuštanje predstave prije kraja podrazumijeva određenu dozu nekonvencijske hrabrosti. Izaći iz komornog prostora premijere (mala dvorana &TD-a), tri-četiri reda motiviranih posjetitelja, moraš ih doslovce prekoračiti pred glumcima i kamerom (to smo vidjeli tek kad smo sami ušli u kadar), koja je sve snimala.

E, sad, nije to prva predstava s koje sam htjela otići, a nisam, i nije to najslabija od predstava na kojima sam ostala do kraja. Ova je ipak potakla reakciju da je napustim, a ne da je 'trpim', i da je prepustim onima koji u njoj (zbog istih razloga zbog kojih sam otišla, zašto ne?) mogu uživati. To je ono što je bilo dobro u predstavi i nije samo to bilo dobro u njoj.

Bilo je zgodnih dionica, pa i cjelokupna koncepcija, dvoje glumaca uz mikrofon i malo rekvizita na pozornici (podu 'male Dvorane') i videozaslon na kojem se projiciraju crno-bijele scene s pariških ulica šezdesetih godina prošloga stoljeća (mlađe generacije neće prepoznati hidraulične 'žabe' i bohemske 'spačeke', ali ja jesam ). Ovaj transparentni zaslon, uz odgovarajuće svjetlosno usmjerenje, ostvaruje i specijalni efekt silhouette u kojoj se glumica prilično dugo nalazi, dok je glumac opisuje književno zahtjevnim tekstom.



Priča je to o Nani, anonimnoj ljepotici koja u Parizu pokušava karijeru modela i filmske glumice, a završava kao prostitutka, s kojom se preklapa Anna, koja također ima slične 'filmske probleme'. Tužna, ali stereotipna priča, u kojoj ne uspijevamo domisliti osnove za jedinstvenost lika i slučaja, potrebne za poistovjećivanje ili empatiju. Naravno, sam predmet predstave ne određuje njenu 'osobitost', već se ta osobitost, to jest 'osobit pristup' temi, može postići baveći se i najobičnijim povodima i predmetima (vidi Stilske vježbe !). Ali, također, ne može se upravo zbog obilježja tog predmeta (teme) očekivati presudan doprinos vrijednosti predstave. Osobito kad je taj predmet izgubio svoju provokativnost ili bar aspekt provokativnosti problema koji ističe predstava. Problem prostitucije, primjerice, i dalje je problem, osobito povezan s problemom trgovanja ljudima, prisilom i manipulacijom, ali manje (ili nikako) kao karakterno obilježje osobe koja se prostitucijom bavi. Potpuno je 'passé' uvjeravanje (to govori sama Nana ili Anna, kad glumi da je netko drugi) da ona nije 'loša' djevojka, već 'teško dijete' rastavljenih roditelja, koja je pokušavala (očajnički) cijeli život ne biti sama. Taj kliše: rastavljeni roditelji, djevojčica željna roditeljske ljubavi, fotomodel koji se opire snimanju golišavih scena, ne djeluje osobito ni jedinstveno, a opravdavanje njenog položaja, odnosno moraliziranje (nije 'loša djevojka'), djeluje zastarjelo, kao one crno-bijele projekcije pariških šezdesetih s (doduše) suvremenog, kompjuterskog izvora. Računalo se koristi, osim filmskih dokumentarnih i igranih isječaka (vidi Godarda i Dreyera...), već i da se u Power Point formi ispiše dopis kojim se glumica obraća 'madami' za posao, navodeći svoje dimenzije, a ispadne tako, da je angažira redatelj sa stereotipnim tamnim naočalama...



Dakle, ta djevojka, koja se miješa s drugom djevojkom, koja je opisana kao ljepuškasta, oskudne garderobe (taj opis garderobe, crna haljina i bijele cipele, ponavlja se nekoliko puta tijekom predstave, kao da je dubinskog značenja koji publika ne može 'od prve' dokučiti). Ponavlja se i pjesma koju izvodi glumica, dok glumac izvodi nekoliko, ali ne istih pjesama, i izvodi jedan prilično zgodan michaeljacksonovski hod po podlozi francuske šansone.

Uopće taj Pariz 'šezdesetih' prošlog 'dvadesetog', kad je francuski novovalovski umjetnički potencijal držao frankofonsko područje još relevantnim pred angloameričkom show business dominacijom, taj Pariz s videozaslona, sa svojim 'žabama' i 'spačekima' (makar novi Citroeni, Peugeoti i Renaulti spadaju i danas u vrh suvremene automobilske industrije), djeluje 'passé' više nego nostalgično i ne ilustrira relevantnost ove pariške posrnule ženske priče u odnosu na naše vrijeme i probleme i probleme vremena i svijeta u kojem živimo. To je najveći problem ove predstave. Ne vidimo po čemu je ono o čemu govori izuzetno ni univerzalno. Naravno da intimna priča o razočarenju u svijet (i filmsku industriju ), može biti relevantna za pojedinačnu osobu (da relevantnija ne može biti), ali gledatelja treba u to tek uvjeriti. A to ova predstava ne uspijeva, iako se oslanja na vrijedan umjetnički materijal kojim 'laboratorijski eksperimentira'.

A što se tiče trajanja predstave koja raspolaže oskudnim 'teatralnim rekvizitima' za kostantno 'podbadanje pažnje', prema gledatelju treba imati obzira. Predstava bez razvoja radnje, već s nizanjem prizora kojih može biti 'koliko hoćeš' (ili ipak godarovski dvanaest?) i kod koje se 'već odrađeno' i već viđeno (deja vue, po francuskom ) ponavlja, treba biti kratka. Nije dobro, bez krute potrebe, iskorištavati konvencionalnu izdržljivost publike. 'Epski rečeno': za malu priču ne treba raditi Ilijadu. A mladenački 'Hommage' ne treba zazivati Homera. Već, primjerice, Godarda.
Uobičajeno je da se 'hommage' upućuje osobama koje su svojim djelom zaslužile poštovanje, autorima (i likovima) koji su, unatoč preprekama, uspjeli snimiti 'svoj film'. A to nije lik koji ima opravdanje za to što nije uspio na filmu i u životu.

Možda bi sve jasnije (i poštenije, to jest, s poštovanjem) bilo da se i u naslovu i autorskom popisu Predstave spominje Jean Luc-Godard i njegov film 'Vivre sa vie' (1962.) i time eksplicitno odaje priznanje izvoru ovog kazališnog eksperimenta.

Ovo ne treba obeshrabriti autore i sudionike Predstave. Kritika predstavlja materijal koji se može iskoristiti za razvoj 'kritičnog' ili budućih projekata.


Foto by Damir Žižić
email to someone printer friendly

Ocjena:
0%


bullet R.E.M.
bullet Žedno uho u Tvornici od 13. svibnja do 4. lipnja 2012. (p)
bullet Saša Božić u Teatru &TD priprema Marinkovićevu 'Gloriju' (p)
bullet 'How To Make – Ideen, Notationen, Materialisierungen' at Kunsthaus Dresden (p)
bullet Plavi ciklus: Pogorelić i Kitajenko u Lisinskom 23. ožujka 2012. (p)
bullet Zagrebačka filharmonija sezona 2012/2013: Press konferencija (p)
bullet Animafest 2012: Press konferencija (p)
bullet 36.Smotra kazališnih amatera Zagreba - SKAZ - 23.03/04.04.2012. (p)
bullet Festival hrvatskog animiranog filma po treći put u Zagrebu (p)
bullet Četiri hrvatska filma u natjecateljskom programu Annecyja (p)
bullet Poziv na radionicu 'Osnove tehnika rada s filmom'! (p)
bullet Cineplexx East - Vodeći kino prikazivač u ovom dijelu Europe dolazi u Zagreb (p)
bullet Dani hrvatskog filma 2012: Kritični dani na 21. Danima hrvatskog filma (p)
bullet The Unschool Art School MFA/PhD (p)
bullet T.A.L.K. A.B.O.U.T. P.O.R.N. (p)
bullet Izložba '...Crteži iii' u Galeriji Anex (p)
bullet FILM: ŽENSKA PRAVA HOĆU, drama by Ada Jukić
bullet In memoriam IVICA PERCL 16.3.2007.-16.3.2012. (p)
bullet Jonathan Franzen u Zagrebu (p)
bullet Poziv umjetnicima za IETM Zagreb (p)
bullet Na 100.00 volta - Zagrebačka filharmonija, maestro Schiffman i pijanist Boyde (p)
bullet Worldwide deadline reminder: jobs, scholarships, competitions, residencies, exhibitions (p)
bullet Potpora fonda Eurimages filmskim projektima 'Svećenikova djeca' Vinka Brešana i 'Cure' Andreje Štake
bullet Kultura promjene SC poziva na radionicu Glas kao tijelo, tekst kao glazba! (p)
bullet Svečano otvoren Zgraf 11 (p)
bullet otvaranje josip kaniza (p)
bullet Sale of contemporary Arab, Turkish and Iranian photography at CMOOA's (p)
bullet Exhibition of Hervé Fischer at the Gallery Parisienne (p)
bullet Stephan Balkenhol at DEWEER gallery (p)
bullet Graduate Course in Art Practise in Cyprus (p)
bullet Nakon tri godine Rebel Star ponovno u Teatru &TD (p)
bullet Sunnysiders - Licence to Blues - Koncertna promocija (p)
bullet Picksiebner koncert u Hard Placeu (p)
bullet NICO DOCKX at PREMIERE OPENING of ESTHER DONATZ GALLERY. 17 MARCH 2012 (p)
bullet Prezentacija Vodiča HMNU (p)
bullet Geenger Records traži suradnike! (p)
bullet ALASKA vas poziva na rokkanje_najava (p)
bullet RockLive Festival - promjena termina i prijave bendova (p)
bullet 'TRAŽI SE PRIJATELJ' - glazbom protiv nasilja (p)
bullet 'Uskršnja jaja' na Filmskom festivalu Tribeca (p)

Ime:

Lozinka:


Zapamti me



Koji igrani filmski žanr odgovara recesijskoj stvarnosti:

Komedija

Drama

Horor

Krimi film



Glasova: 1640
Stare ankete

All rights reserved. F.I.L.M © 2011. Since 22.01.2003.
Naše tekstove je moguće pratiti preko RSS i TXT servisa.
news.xml - news.txt