najF.I.L.M.F.I.L.M.


DVD
........................ najave
........................ VHS najave
........................ recenzije
........................ kultni film
kino
........................ najave
........................ recenzije
........................ festivali
........................ premijere
........................ kino raspored
TV
........................ kolumna
........................ recenzije
kazalište
........................ predstave
........................ festivali
........................ raspored
glazba
........................ CD/DVD
........................ koncerti
literatura
........................ knjige
........................ časopisi
........................ stvaralaštvo
izložbe
........................ osvrti

________________________________
Interview
Moram vam reći
Arheološki kutak

________________________________
forum
........................ oglasnik
newsletter
linkovi
Novosti - Home



Internet tjednik
F.I.L.M.
Izdavac Udruga Artikul

Pismo predsjedniku Hrvatskog društva filmskih kritičara Bruni Kragiću by Dean Šoša
Dean Šoša & Co.,Thursday 07 April 2011

Šoša: Hribar kaže da će mi razbiti glavu i uzeti emisiju na HTV-u, prijeti mi i Brešan by Jutarnji list

PISMO PREDSJEDNIKU HRVATSKOG DRUŠTVA FILMSKIH KRITIČARA BRUNI KRAGIĆU

- na uvid članovima HDFK-a

Dragi Bruno,

Osjećajući se prevarenim od strane Hrvatskog društva filmskih kritičara kojem godinama pripadam, odlučio sam ti uputiti ovo pismo, dajući ga na uvid svim kolegama do čije sam adrese uspio doći. Držim da je pošteno upoznati članove HDFK-a s problemom u kojem se nalazim, kad već ja nisam bio upoznat, prije no što je problem 'riješen', odnosno gurnut pod tepih.

Naime, 25.3.2011., u tjedniku Globus objavljen je tekst pod naslovom 'Neee! Platit ćemo još jedan dosadan film Lukasa Nole' u kojem sam kritizirao odluku HAVC-a da iznosom od 4 600 000 kuna sufinancira novi film Lukasa Nole, smatrajući kako to Nola svojim prethodnim radom nikako ne zaslužuje. Nolu sam, zapravo, naveo kao paradigmu lošeg sustava odlučivanja i teške inercije koja vlada u hrvatskom filmu i kulturi, osobito porazne u kontekstu strategije koju je dva mjeseca ranije donio HAVC, iznevjerivši je prvom prigodom u praksi.

Igrom slučaja, čitajući blog gospodina Krešimira Mikića u utorak 29.ožujka saznao sam kako je (citiram) 'Vijeće Društva filmskih kritičara, čiji sam član, trebalo se danas očitovati o radu kolege Šoše, na zahtjev hrvatskih filmskih redatelja. U ovom osjetljivom pitanju, zaključili smo da tako nešto tražiti od Društva, spada u metode nekih ružnih prošlih vremena i da se time narušava samostalni autorski i kritički rad kolege Šoše. On u tekstu iznosi svoje razmišljanje, a ne stav Društva filmskih kritičara.'

Ubrzo sam načuo kako se uistinu povela rasprava između HDFK-a i Društva hrvatskih filmskih redatelja o mome tekstu. Malo mi je bilo čudno da me, kao prozvanog člana, nitko iz HDFK-a o tome nije obavijestio niti mi dao priliku da se branim od optužbi. U četvrtak sam nazvao tebe Bruno, koji si mi rekao da si me baš namjeravao nazvati i obavijestiti o svemu. Rekao si i to da će Društvo, čiji sam ja član, a ti predsjednik, stati u moju obranu. Istodobno si obećao poslati mi zahtjev DHFR-a i odgovor HDFK-a. Na moje pitanje zbog čega Društvo uopće reagira na takve apsurdne zahtjeve, odgovorio si tezom kako se na pismene zahtjeve valja odgovoriti pismeno. Umiren činjenicom da je HDFK stalo u moju obranu, zamolio sam te da mi pošalješ očitovanje, koje si i poslao, ali dan kasnije, u petak popodne, na moj ponovni zahtjev. Nakon uvida u zahtjev redateljskog ceha i odgovor kritičarskog ceha, u kojem nema ni traga ključnoj rečenici sa bloga gospodina Mikića ('metode nekih ružnih prošlih vremena'), osjećam se prevarenim i izdanim od strane društva čiji sam član.

Dragi Bruno, moram ti javno postaviti pitanje: na koji je to način HDFK stalo u moju obranu? Na skandalozan dopis Društva hrvatskih filmskih redatelja u kojem moju kritiku opusa Lukasa Nole i politike HAVC-a proglašavaju 'pozivom na progon Lukasa Nole' i 'necivilizacijskim ispadom', HDFK se očituje apstraktnim opservacijama o slobodi mišljenja i temeljnim građanskim pravima, zahvaljujući DHFR-u na 'vašem pozitivnom mišljenju o radu većine filmskih kritičara'! Pritom iskazujući još i spremnost na daljnju suradnju. 'Proslijedit ćemo vaš dopis Sudu časti HDFK-a ako to smatrate potrebnim'. Nadalje, zbog čega nisam obaviješten o tome što se događa i zbog čega mi nije omogućeno da iznesem obranu prije no što me se brani ovim sramotnim ograđivanjem?

Slažem se s tobom, možda i nije trebalo ići neprijateljski, kao što si mi rekao u razgovoru. Recimo, s gnušanjem odbaciti zahtjev DHFR-a za očitovanjem kao staljinistički, što on zapravo i jest, i okarakterizirati ga kao podsjetnik na vremena za koja smo mislili da su davno prošla, kada su zbog negativnih filmskih kritika časopisi gašeni, a pisci pozivani na služenje vojnog roka. Ipak, ono što mislim i zbog čega sam povrijeđen i duboko razočaran jest uvjerenje kako je naše Društvo moglo, i to bez traženja alibija u Sudu časti - odgovoriti kako njegov član Dean Šoša nije pišući za Globus počinio 'necivilizacijski ispad' i 'pozivao na progon Lukasa Nole', već je kritizirao filmove i kinematografiju, što je u opisu posla hrvatskih filmskih kritičara, jednako kao što je u opisu posla redatelja režiranje. Mogli ste također ukazati na nebuloznu tvrdnju kako 'Šoša u svom tekstu daje vrijednosti sud o filmu Šuti, premda snimanje još nije niti počelo'. Iako nisam autor ovog redakcijskog naslova, zbog čega bi nekom filmskom kritičaru bilo zabranjeno prognozirati da će nakon nebrojenih dosadnih filmova i ovaj Nolin film biti dosadan? Zar sportski novinar ne smije nakon 5 katastrofalnih utakmica hrvatske nogometne reprezentacije tražiti izglasavanje nepovjerenja izborniku Slavenu Biliću? Zar novinar koji prati građevinarstvo ne smije izraziti sumnju u novi projekt tvrtke koja je prethodno projektirala 5 loših mostova, a nije položila javnosti račun za uzaludno trošenje državnog novca? Da ste me koji slučajem prije odgovora DHFR-u pitali jesam li pročitao Nolin scenarij, tada bi glavni argument DHFR-a o kritiziranju na neviđeno, koji je ionako sumanut, ispao dodatno smiješan. Naime, ja sam Nolin scenarij doista i pročitao. Jedino ne smijem otkriti identitet osobe koja mi je to omogućila, da je ne bih doveo u situaciju da čita kako je se odriču ljudi koje je do tog trenutka cijenila.

Društvo hrvatskih filmskih redatelja interese svojih članova brani nakaradnim dopisom HDFK-u, dopisom kojim filmskoj kritici određuje okvire djelovanja onako kako su to svojedobno kritičarima određivali Ždanov i Goebbels. Njihova obrana je pogrešna, utemeljena na zastrašivanju kritičara koji smiju sve osim pisati o hrvatskom filmu i ne daj Bože dovoditi u pitanje sustav financiranja filmova. Dovoditi u pitanje savršeni krug u kojem filmaši jedni drugima odobravaju sredstva za filmove, zatim te iste filmove nerijetko jedini i gledaju, da bi se potom zamijenili na relaciji 'redateljski stolac'-'komisija za odlučivanje o tome tko će u tome stolcu sjediti'. Ipak, kakva god bila njihova obrana, ostaje činjenica da redatelji jedni druge brane. Jesu li zato redatelji sve utjecajniji, dok kritičari iščezavaju iz medijskog prostora, zadržavajući se još gotovo jedino u znanstvenim publikacijama. Čije interese brani Hrvatsko društvo filmskih kritičara? Interese svojih članova koji pošteno rade svoj posao, boreći se za komadić medijskog prostora toliko nenaklonjenog filmskoj kritici, ili možda pak interese redatelja? Poručuje li nam dopis DHFR-a zapravo da u utjecajnim tjednicima smijemo kritizirati Vladu, Sabor, političare, gospodarstvenike, HAZU, sve i svakoga, samo ne hrvatske filmske moćnike?

Gospodo Kragić, Gilić, Kurelec, Mikić i gospođo Nenadić-vama se obraćam jer su vaša imena i prezimena navedena u sramotnom odgovoru HDFK-a na sramotni dopis DHFR-a; onako kako je moje navedeno uz tekst u Globusu, kakvu to obranu predstavlja vaš odgovor DHFR-u? Odgovor u kojem dominiraju ograde i jedna zahvala onima koji osporavaju pravo filmskoj kritici da kritizira? Kakva korist od pozivanja na 'temeljna građanska prava' ukoliko nemamo hrabrosti odbaciti dopis kojim nam se određuje o čemu smijemo i o čemu ne smijemo pisati? Dok DHFR šalje dopise, ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar reagira na isti tekst poručujući potpisniku ovih redaka preko trećih ljudi da će mu 'razbiti glavu' i 'iskoristiti sve svoje veze kako bi ukinuo filmsku emisiju 'Posebni dodaci', koju uređujem. Što ćemo sad, Bruno? Tražiti očitovanje od DHFR-a? Imaju li oni svoj Sud časti? Kako čujem posredno, jer me HDFK o tome neposredno ne informira, grlat u pritiscima na moju malenkost je još jedan redatelj - Vinko Brešan. Onaj isti Vinko Brešan kojeg su upravo hrvatski filmski kritičari 1990-ih godina aklamacijom branili od prizemnih desničarskih napada na njegove filmove 'Kako je počeo rat na mom otoku' i 'Maršal'. Ispada li na kraju da su HDZ-ovi kulturni faraoni koji su 1990-ih godina dozvolili Brešanu snimanje spomenutih ih filmova bili veći demokrati od urbanih intelektualaca Hribara i Brešana, koji-sad kas su napokon dobili priliku drmati kulturom- šalju bijesne dopise zbog svake kritike na rad njihova ceha? U svojoj knjizi 'Uvod u povijest hrvatskog igranog filma' kolega Nikica Gilić navodi kao ogroman problem kritičare koji su se 1990-ih slizali s distributerima. Jesu li ipak veći problem kritičari koji su u novom mileniju slizani s redateljima i HAVC-om? Mogu li takvi pisati objektivno o hrvatskom filmu? Nazire li se kraj sanaderovskom korporativnom fašizmu u kojem je oduziman novac svima onima koji žive od rada i davan onima koji žive od raznih dotacija, pa i onih za umjetničku i kulturnu djelatnost, uz cijenu sveopće šutnje?

Osobito sam povrijeđen reakcijom HDFK-a na hajku koju su poduzeli redatelji zbog činjenice da sam tijekom čitavog svog rada uvijek vodio brigu o promociji članova našega Društva. Kao televizijski urednik, redovito sam se borio da se na novinarskim poslovima i recenziranju programa, dok je vanjska suradnja bila moguća, angažiraju članovi HDFK-a. Kao urednik emisije Posebni dodaci, u goste sam pozivao brojne članove HDFK-a, nerijetko slušajući prigovore od strane filmaša kako je u emisiji 'previše kritičara i premalo redatelja'. U emisiji Posebni dodaci gostovao je mnogo puta i Bruno Kragić, uvijek nas iznova oduševljavajući svojom obrazovanošću i elokventnošću. Bruno, volio bih da si u ovoj situaciji oduševio svojom hrabrošću. Volio bih da si me podržao, da si podržao povratak filmske kritike, našeg ceha, na stranice Globusa.

Jer budemo li na zastrašivanja redateljskog ceha odgovarali ovakvim mlakim i neodređenim dopisima, smijemo li se uopće nazivati kritičarima? Zamislimo da hrvatska premijerka zatraži od HND-a da se ogradi od novinara koji kritizira Vladu, pohvalivši pritom one koji joj se sviđaju, a HND se potom zahvali Vladi? Hrvatska filmska kritika besmislena je ukoliko se ne bavi hrvatskim filmom i hrvatskom kinematografijom. Hrvatsko društvo filmskih kritičara besmisleno je ukoliko ne štiti svoje članove od napada onih koje kritiziramo.

Dragi Bruno, iskreno ti želim da svojim radom obilježiš sljedeća desetljeća hrvatske filmologije, no jednako tako bih želio da je predsjednik HDFK-a odlučan i hrabar čovjek pod čijim vodstvom nećemo strahovati od napada ceha zbog čijeg smo kritiziranja na koncu konca i nastali. Molim te stoga da još jednom, ovoga puta iskreno i ozbiljno, staneš u obranu napadnutog člana Društva i u ime HDFK-a zatražiš od strane Upravnog odbora Društva hrvatskih filmskih redatelja- predsjednika Antonia Nuića i članova Vinka Brešana, Snježane Tribuson, Vlatke Vorkapić i Danila Šerbedžije-potpisanih u dopisu DHRF-a, ispriku HDFK-u i meni osobno, zbog sramotnog i nedopustivog sadržaja njihova dopisa. U suprotnom, bit ću prisiljen obratiti se za pomoć HND-u, u koji se, nažalost, nisam učlanjivao, naivno smatrajući kako za to nema potrebe.

Sa štovanjem,
Dean Šoša, filmski kritičar, član HDFK-a

Prilozi:
1. Filmska kritika D.Šoše objavljena u Globusu 25.3.2011. (verzija koju sam poslao urednicima, gotovo jednaka onoj objavljenoj u tisku- nažalost nemam mogućnost kod kuće skenirati i poslati vam isječak iz tiska)
2. Dopis Društva hrvatskih filmskih redatelja HDFK-u, 27.3.2011.
3. Odgovor Hrvatskog društva filmskih kritičara DHFR-u, datum nepoznat


1.

ZAŠTO HAVC LUKASU NOLI DAJE 4 600 000 KUNA?

Mora li Hrvatska zauvijek ostati zemlja velebnih strategija, koje u praksi nikada nisu provedene? To je pitanje koje si mnogi postavljaju, nakon prošlotjedne objave rezultata javnog poziva HAVC-a za sufinanciranje audiovizualnog stvaralaštva.

Naime, 27.siječnja, u prepunoj vijećnici Hrvatske gospodarske komore, bombastično je predstavljen dugo očekivani Nacionalni program razvoja audiovizualne industrije 2010.-2014., sastavljen od strane HAVC-ovih stručnjaka. Jedan od glavnih ciljeva programa bilo je povećanje udjela gledanosti hrvatskog filma u kinima s 1.5 na 15 posto. Dva mjeseca kasnije, među budućim 'blockbusterima' koje je HAVC upravo odobrio, i koji bi trebali označiti renesansu hrvatskog filma u kinima, nalazi se film Lukasa Nole 'Šuti', kojem je pripalo 4 600 000 kuna.

Nola je, prisjetimo se, redatelj čiji su svi filmovi izuzev prvoga u kinima propali. Na početku karijere Nola je snimao krimiće i pokušavao komunicirati s publikom. Kad je vidio da mu ne ide, potražio je 'alibi' u 'umjetnosti'. U velikim temama realiziranim u modernističkom ključu i protkanima najozbiljnijom simbolikom. Takvi filmovi ne prolaze dobro kod šire publike, ali su favoriti svih natječaja i komisija u svim razdobljima naše kulture od kraja 1960-ih pa sve do danas. Najveći hrvatski filmski redatelj Branko Bauer u Hrvatskoj nije mogao režirati 30 godina jer su ga potisnule socijalno inteligentne filmske neznalice, sa naročitim smislom za tematski i stilski egzibicionizam. Novi autorski koncept Nola je predstavio u filmu 'Nebo, satelit', koji sadrži još jedan važan čimbenik njegove poetike- sklonost dodjeljivanju glavnih uloga članovima vlastite obitelji.

I tako su dva posljednja Nolina filma-'Sami' i 'Pravo čudo'- u kinima skupila manje od tisuću gledatelja. U redu, ne moraju svi odobreni filmovi biti gledani. Ne mora sva umjetnost komunicirati s najširom publikom. No zbog čega je onda Noli odobren toliki novac? Zbog toga da dobijemo još jedan art trash kakvi su bili 'Sami' ili 'Pravo čudo', filmovi kojima su se svi smijali, osim nekolicine za koju je Nola novi Andrej Tarkovski? I zašto mu je odobreno skoro pet milijuna? Ako već snima opskurne art filmove, zar mu nije dovoljan milijun? 'Trgovci' Kevina Smitha stajali su 27 000 dolara, 'Pi' Darrena Aronofskog 60 000 dolara, Klukovićev 'Ajde, dan…prođi 250 000 kuna…

Zapravo, zašto bi Nola dobio bilo što? HAVC-u milijuni nisu pali s neba. To je novac svih nas koji dvaput važemo svaku kunu, napadajući političare za rastrošnost. Ukoliko boljih projekata nije bilo, zbog čega novac nije dodijeljen školskim filmskim udrugama, pa da barem ulažemo u budućnost, kad nam je sadašnjost takva da nemamo zanimljivijih autora od Lukasa Nole? Zbog čega nekolicina Nolinih kolega i kritičara koji u njemu vide genija ne podignu sami kredite i financiraju film koji nas 4 i pol milijuna ostalih građana NE ŽELIMO PLATITI. Vremena su teška. Ako na burzi možemo imati stotine tisuća radnika, trgovaca i profesora, koji su u svojim zanimanjima bili itekako vrijedni i uspješni, zašto ne bismo imali barem jednog neuspješnog redatelja?

Je li cilj strategije HAVC-a preporod hrvatskog filma ili davanje posla redateljima inercijom, samo zato što su po zanimanju redatelji? Ako je možda zakonom zabranjeno da redatelji budu na burzi nezaposleni, možemo li uložiti 2 milijuna kuna u njihovu prekvalifikaciju u književnike ili slikare? Još bi nam ostala 2 milijuna, za eksperimentalce, crtiće...

Nola je samo paradigma jedne goleme učmalosti hrvatske kulture. U naslovu je moglo stajati i neko drugo prezime. Vidjeli smo ih mnogo u rezultatima natječaja. Novac za razvoj novoga scenarija dobio je recimo i Mladen Juran, autor komatoznih filmova 'Transantlantik' i 'Potonulo groblje'. I tako u nedogled. Prije nekoliko godina Nola se javno pitao zbog čega je odobreno 4 500 000 kuna filmu 'Slučajna suputnica' Srećka Jurdane? Znači da bi i sam morao imati razumijevanja za pitanje: zbog čega mu je odobren toliki novac?

Dragi filmaši, to je blizu 5 milijuna kuna. U vjetar ih ne bacaju Dr. Ivo, Jadranka, Milan ili netko drugi odozgo, već vi koji donosite dobre teorije, a onda u praksi puštate kulturi da i dalje tone.


2.

DRUŠTVO HRVATSKIH FILMSKIH REDATELJA
Nova ves 18, 10000 Zagreb, Hrvatska
tel/fax: +385 1 484 6852
e-mail: dhfr@dhfr.hr
web: www.dhfr.hr
Zagreb, 27. ožujka 2011.

Hrvatsko društvo filmskih kritičara
Nova ves 18
10000 Zagreb
Bruno Kragić, predsjednik
Dijana Nenadić, potpredsjednica


PREDMET: Tekst filmskog kritičara Deana Šoše „Neee! Platit ćemo još jedan dosadan film Lukasa Nole“ u Globusu, broj 1059 od 25.03.2011.

Poštovane kolege,

Dana 25.03.2011. godine u tjedniku „Globus“ objavljen je tekst pod naslovom „Neee! Platit ćemo još jedan dosadan film Lukasa Nole“ autora Deana Šoše, člana Hrvatskog društva filmskih kritičara. U tekstu Šoša upozorava da je odluka o dodjeljivanju sredstava Hrvatskog audiovizualnog centra filmu „Šuti“ redatelja Lukasa Nole upitna (citat: „Zapravo, zašto bi Nola dobio bilo što?“). Budući da Šoša za svoju tezu ne navodi niti jedan argument koji bi bio u vezi s filmom „Šuti“, evidentno je da autor teksta ni na koji način nije upoznat ni sa scenarijem, ni sa elementarnom fabulom filma o kojem piše. Da stvar bude gora, Dean Šoša u svom tekstu daje vrijednosni sud o filmu „Šuti“ (citat: „...dosadan film Lukasa Nole.“ ), premda snimanje filma „Šuti“ još nije niti počelo, a isti vrijednosni sud stavlja se u naslov samog teksta. Naslovi i podnaslovi teksta nisu proizvod uredničke manipulacije, već odražavaju suštinu samog članka – poziv na progon Lukasa Nole.

Upravni odbor Društva hrvatskih filmskih redatelja smatra da se najveći broj filmskih kritičara, pišući o hrvatskom filmu bilo afirmativno bilo negativno, zapravo bori za boljitak hrvatske kinematografije i u tome podržavamo sve filmske kritičare. Na žalost, ne možemo podržati ovakav tekst koji smatramo necivilizacijskim ispadom.
Stoga tražimo da se Hrvatsko društvo filmskih kritičara očituje o tekstu Deana Šoše „Neee! Platit ćemo još jedan dosadan film Lukasa Nole“

S poštovanjem

Upravni odbor Društva hrvatskih filmskih redatelja
Antonio Nuić, predsjednik
Vinko Brešan, Snježana Tribuson, Vlatka Vorkapić, Danilo Šerbedžija - članovi


3.

Hrvatsko društvo filmskih kritičara
Nova ves 18, 10 000 Zagreb
Telefon/telefaks: +385 1 6192091
e-mail: hdfk@hdfk.hr

Društvo hrvatskih filmskih redatelja
Nova ves 18
10000 Zagreb
Upravni odbor
Antonio Nuić, predsjednik

Poštovani,
Zaprimili smo vaš dopis od 27. ožujka 2011. o tekstu člana Hrvatskog društva filmskih kritičara (HDFK) Deana Šoše „Nee! Platit ćemo još jedan dosadan film Lukasa Nole“, objavljenom u tjedniku Globus, broj 1059 od 25. 03. 2011.

Vijeće HDFK drži da niti jedan tekst nekog filmskog kritičara pisan kao izvještaj, kritika, komentar, esej, osvrt ili studija ne predstavlja službeno stajalište Društva, pa tako ni spomenuti tekst Deana Šoše. Međutim, istodobno smatramo da Vijeće ne može i ne smije ograničavati pravo svakom članu Društva na izricanje vlastitog mišljenja ili stajališta. S obzirom da tekst Deana Šoše smatrate „necivilizacijskim ispadom“ a za njegovu suštinu držite poziv na progon Lukasa Nole, proslijedit ćemo vaš dopis Sudu časti HDFK ako to smatrate potrebnim.

Zahvaljujući na vašem pozitivnom mišljenju o radu većine filmskih kritičara, članovi Vijeća HDFK izražavaju čuđenje nad ultimativnim zahtjevom za očitovanjem o izjavama člana HDFK koji ih nije izrekao u ime Društva, i uopće za očitovanjem o nečijem mišljenju a s obzirom da je pravo na slobodu mišljenja jedno od temeljnih građanskih prava.

S poštovanjem

Vijeće Hrvatskog društva filmskih kritičara
Bruno Kragić, predsjednik
Diana Nenadić, potpredsjednica
Nikica Gilić, Tomislav Kurelec, Krešimir Mikić, članovi
email to someone printer friendly

Ocjena:
0%


bullet R.E.M.
bullet Žedno uho u Tvornici od 13. svibnja do 4. lipnja 2012. (p)
bullet Saša Božić u Teatru &TD priprema Marinkovićevu 'Gloriju' (p)
bullet 'How To Make – Ideen, Notationen, Materialisierungen' at Kunsthaus Dresden (p)
bullet Plavi ciklus: Pogorelić i Kitajenko u Lisinskom 23. ožujka 2012. (p)
bullet Zagrebačka filharmonija sezona 2012/2013: Press konferencija (p)
bullet Animafest 2012: Press konferencija (p)
bullet 36.Smotra kazališnih amatera Zagreba - SKAZ - 23.03/04.04.2012. (p)
bullet Festival hrvatskog animiranog filma po treći put u Zagrebu (p)
bullet Četiri hrvatska filma u natjecateljskom programu Annecyja (p)
bullet Poziv na radionicu 'Osnove tehnika rada s filmom'! (p)
bullet Cineplexx East - Vodeći kino prikazivač u ovom dijelu Europe dolazi u Zagreb (p)
bullet Dani hrvatskog filma 2012: Kritični dani na 21. Danima hrvatskog filma (p)
bullet The Unschool Art School MFA/PhD (p)
bullet T.A.L.K. A.B.O.U.T. P.O.R.N. (p)
bullet Izložba '...Crteži iii' u Galeriji Anex (p)
bullet FILM: ŽENSKA PRAVA HOĆU, drama by Ada Jukić
bullet In memoriam IVICA PERCL 16.3.2007.-16.3.2012. (p)
bullet Jonathan Franzen u Zagrebu (p)
bullet Poziv umjetnicima za IETM Zagreb (p)
bullet Na 100.00 volta - Zagrebačka filharmonija, maestro Schiffman i pijanist Boyde (p)
bullet Worldwide deadline reminder: jobs, scholarships, competitions, residencies, exhibitions (p)
bullet Potpora fonda Eurimages filmskim projektima 'Svećenikova djeca' Vinka Brešana i 'Cure' Andreje Štake
bullet Kultura promjene SC poziva na radionicu Glas kao tijelo, tekst kao glazba! (p)
bullet Svečano otvoren Zgraf 11 (p)
bullet otvaranje josip kaniza (p)
bullet Sale of contemporary Arab, Turkish and Iranian photography at CMOOA's (p)
bullet Exhibition of Hervé Fischer at the Gallery Parisienne (p)
bullet Stephan Balkenhol at DEWEER gallery (p)
bullet Graduate Course in Art Practise in Cyprus (p)
bullet Nakon tri godine Rebel Star ponovno u Teatru &TD (p)
bullet Sunnysiders - Licence to Blues - Koncertna promocija (p)
bullet Picksiebner koncert u Hard Placeu (p)
bullet NICO DOCKX at PREMIERE OPENING of ESTHER DONATZ GALLERY. 17 MARCH 2012 (p)
bullet Prezentacija Vodiča HMNU (p)
bullet Geenger Records traži suradnike! (p)
bullet ALASKA vas poziva na rokkanje_najava (p)
bullet RockLive Festival - promjena termina i prijave bendova (p)
bullet 'TRAŽI SE PRIJATELJ' - glazbom protiv nasilja (p)
bullet 'Uskršnja jaja' na Filmskom festivalu Tribeca (p)

Ime:

Lozinka:


Zapamti me



Koji igrani filmski žanr odgovara recesijskoj stvarnosti:

Komedija

Drama

Horor

Krimi film



Glasova: 1639
Stare ankete

All rights reserved. F.I.L.M © 2011. Since 22.01.2003.
Naše tekstove je moguće pratiti preko RSS i TXT servisa.
news.xml - news.txt