najF.I.L.M.F.I.L.M.


DVD
........................ najave
........................ VHS najave
........................ recenzije
........................ kultni film
kino
........................ najave
........................ recenzije
........................ festivali
........................ premijere
........................ kino raspored
TV
........................ kolumna
........................ recenzije
kazalište
........................ predstave
........................ festivali
........................ raspored
glazba
........................ CD/DVD
........................ koncerti
literatura
........................ knjige
........................ časopisi
........................ stvaralaštvo
izložbe
........................ osvrti

________________________________
Interview
Moram vam reći
Arheološki kutak

________________________________
forum
........................ oglasnik
newsletter
linkovi
Novosti - Home



Internet tjednik
F.I.L.M.
Izdavac Udruga Artikul

Eugenio Fočić: ANONIMNI ŠEKI
Urednica Rubrike: Ada Jukić ,Sunday 10 April 2005



Stav Urednika
Ako ste dijete, osjetljivo mlado biće ili osjetljiva osoba bilo kojih godina,
nemojte pročitati ovu priču (nemojte ni da vas ovo upozorenje potakne na to).
Rječnik kojim priča počinje i tema nastavka mogu izazvati zaključke koje pristup i kontekst isključuju.

Ocjena da li je nešto vulgarno ili nije složenija je od popisa 'zabranjenih riječi', a izbjegavanje ‘vulgarnog’ ne znači mehaničko isključenje riječi koje upućuju na puteno.

Formalna terminološka cenzura neučinkovita je kao smokvin list na antičkoj skulpturi, a jedina brana pornografskom sadržaju je autorski stil.




 border=
Eugenio Fočić


Zagreb.


Multipraktik.


Čovjek s tisuću poslova i osmjehom bez trojke gore desno.


ANONIMNI ŠEKI


Traci Lords ponosno je iznijela klitoris pred nekog glupog, brkatog tipa koji je ševio drugu žensku.
’Koji kreten!’, mislio sam.
Raširila je stidne usne koje nisu izgledale stidljivo i dala mu da pomiriše prst koji je umočila u sebe. Kako sam bio ljubomoran na frajera! Taman mu je rekla jednu dubokoumnu rečenicu tipa: ‘Pa ti jebi ovu polovnjaču, debilu jedan!’, kad je zazvonio telefon.
-Pas mater!
Odgegao sam do aparata i javio se.
-Dobra večer, oprostite što smetam, trebala bih Eugena...
-Ja sam.
-Ej, bok. Sanja je. Kaj radiš?
-Drkam.- volim te iskrene i kratke rečenice i ono što slijedi iza njih.
Šutnja. Muk.
-Ma zajebavam se. Reci.
-Šeki je mrtav.- ovaj direkt jači je od mojeg, priznajem. -Našli su ga predoziranog.
Rampa požude spustila se da propusti jureći vlak realnosti.
-[beep]te pas! Ajde da se nađemo sutra...u pičku materinu, ja uvijek sve zadnji saznam…Može sutra?
-Može. Javim ti se ujutro.
-OK. Hvala ti .-koji stupidan povod za zahvalu, ali kad čovjek bolje pogleda, ipak stoji, jer tko zna kada bih saznao, da mi nije javila.
Ugasio sam media player, ostavio nezadovoljenu Traci na videu i svoj prosječni europski pimpek u gaćama i otišao u kuhinju zapaliti. Pored sudopera našao sam bocu crvenog vina. Domaćeg. Plafonskog. Sjećanje je kapalo u čaše.

***


Bilo je doba čarobnih mijena, laganog hoda, neposluha uma. Nijekanja zakona, pljuvanja po cesti, trovanja vlastitih tijela. Bilo je doba ‘Stocka’ i cole. I hladnog piva. Bio sam totalni anti-macho tip koji duboko u sebi gaji ljubav prema nekome tko još nije stigao. Bili smo mladi, izolirani u svojoj skupini, vječno u nekim drugim stanjima svijesti, za neke bolesni i jadni, a za neke prešućeni idoli.

Dogovorio sam se sa Šekijem da se nađemo na starom mjestu. Sjedio sam na klupici kod ulaza u Botanički vrt i promatrao rascvjetano bilje. Bio je kolovoz, obasjan i opečen suncem. Suh i nepodnošljiv. Znojan i dosadan. Nekoliko starica raspravljalo je na klupici nasuprot moje, s vremena na vrijeme pogledavajući prema meni i mrmljajući nešto kroz svoje gebise. Isplazio sam im jezik.

-Bok.- prekinuo me Šeki u mom kulturnom nastupu.
Podigao sam glavu i ugledao svoju izduženu repliku. Kuštrav, neuredan, obilježen podočnjacima, ali sretan u svojem prikazu.
-Bok.
-Imam dva ‘panja’. Izvrsna roba. Idemo?

Ustao sam i pridružio mu se kratkim koracima usmjerenim prema staroj zgradi na južnom dijelu vrta iza koje je rasadnik i nekoliko starih vagona na izlazu iz Glavnog kolodvora. Ili na ulazu. Ovisi.
Smjestili smo se na stepenice i šuteći obavljali pripreme za let u prostranstva vlastitog uma. [beep]ni utjecaj Huxleya ili Castanede. Svejedno. Glupost s dva prezimena.

Pušili smo lulu iz koje se širio smrad osušenog, ljepljivog hašiša. On je zapalio i povukao par dimova, pa mi je predao. Udisaj. Zadržani dah. Izdisaj. Repete. Glava mi postaje laka. Gledam vlak kako ubrzava do visina modre i zelene boje. I Šeki i mirisno raslinje i starice s ulaza i cijeli Zagreb lebde sa mnom u veselju i bezbrižnosti.

-Gle kaj imam!- spustio me promukli Šekijev glas na zemlju.
Skinuo je ruksak s leđa. Onaj stari JNA zeleni, omiljen u doba moga školovanja. Ukazala mi se tuba s natpisom ‘Neostik’ i dvije najlonske vrećice uz par boca piva.
-Ma daj! Pa ubit ćemo se!- rekoh uvjerljivo k’o nimfomanka na orgijama.
-Pa kaj onda. Život nam je tak i tak usran.

’[beep]š žabu kaj se ne da u vodu nagovoriti’, rekao bi naš narod. Otvorio sam upaljačem pivo. Zapalio cigaretu i smireno promatrao kako Šeki puni vrećice gustim, žućkastim ljepilom. Spustio sam žuju na pod i prihvatio jednu vrećicu. Približio sam je ustima, držeći je objema rukama. Duboko sam udahnuo. Više sam volio ‘Tigar’, ali Juga se raspala, pa ga nije bilo. Nema veze. Zapljusnuo me val snažnog mirisa koji je ulazio u mozak, u udove. Bio sam omamljen srećom, što god ona bila. Ljepilo mijenja percepciju prostora i vremena. Snifajući desetak minuta, uvjeren si da su prošli sati. Živopisno uvjerljive slike. Jednom me Debeli u vreći nosio staroj da joj kaže kako me ljepilo pojelo. Tada sam se zguštao zveknuvši mu šamar bez straha da ću ostati bez zubiju. No, to je druga priča.

Naslonio sam leđa na stepenice i položio glavu na pod. Gledao sam komadiće neba kroz procvalu krošnju bezimenog drveta. Nebo se prepolovilo na dvije cjeline različitih boja. Krošnja se razmaknula i povila prema tlu. Plava i zelena vodile su bitku za prevlast. Dobro i Zlo? Ljubav i Mržnja? Smisao i …? Nisam znao.

Visina je naglo pocrvenila. Zgusnula se. Počela je kapati prema meni.
’Otkrit ću smisao!’, pomislio sam. Ubrzavao sam udisaje i slušao šuštanje najlona u izvijanju. Kapi su padale. Krupne. Crvene. Lijepe i opasne. Nebo je krvarilo. Bio sam sretan. Začuo sam vrisak. Milijune sitnih vrisaka listova krošnje. Samo sam ih ja čuo. I razumio. Krošnja je plakala nada mnom. Za mirom. Za tišinom. Žalila je sebe. Mene. Šekija. Cijeli [beep]ni svijet.
Tada sam i ja kriknuo. Odbacio vrećicu. Strah i ludilo u njoj. Počeo sam koračati gore dolje po stepenicama. Šekija nisam primjećivao. Pokušao sam se sabrati. Sjeo sam. Popio nekoliko gutljaja piva. Zurio u oblačke duhanskog dima. Šeki je spavao leđima naslonjen na zid. U kutu usana imao je žućkastu mrlju.

’Bože izvuci me.’, vapio sam. Osjetio sam nemir u želucu. Morao sam povraćati. Gadio sam se sam sebi. Omamljen i polusvjestan. Smrdljiv i usamljen. Začuo sam glas. Nisam otvarao oči. Uplašen od muke.

-Pogledaj me!- naređivao je piskutavi glas.
Otvorio sam oči. Bljuvotina je imala oblik koji me zaprepastio. Imala je oblik djeteta. Tek rođenog djeteta. Shvatio sam znamen. Izbacio sam se iz tijela. Izrigao svoju dušu.
Dijete je plakalo. Nije više bilo riječi od njega. I ja sam plakao.
’Tko sam ja bez duše!?’, mislio sam.
Bio sam nitko. Bio sam ništa. Tek tijelo. Meso što trune samo od sebe. Počeo sam bježati. Šmrkljav. Natečen od suza.
Trčao sam i trčao. Ostavio iza sebe i krvavu krošnju i vlakove na odlasku i Šekija. Prazan i težak ujedno…
Onda. Odjednom nada. Počela je ispunjavati moju prazninu. Upijala me u svojoj dobroti i počela činiti svjesnim. Vratila mi dušu. Otvorila oči. Nasmiješen, sjeo sam u tramvaj. Veselio sam se sutrašnjem danu. Pozdravio sam prošlost i mrak koji je nosila. S čežnjom obojanom u plavo utonuo sam u mirnoću oslobođenih misli. Odlučio sam ozdraviti od straha prema samoći u betonu rodnog grada.

***


Šeki me probudio navečer. Dogovorili smo se za susret u Sloboštini. Oko ponoći gledali smo utrku puževa iza vrtića. Napušeni. Pijani. Ne znam čiji je puž pobijedio.
email to someone printer friendly

Ovaj članak ima ocjenu:  9.7 - 4 ocjene


bullet R.E.M.
bullet Žedno uho u Tvornici od 13. svibnja do 4. lipnja 2012. (p)
bullet Saša Božić u Teatru &TD priprema Marinkovićevu 'Gloriju' (p)
bullet 'How To Make – Ideen, Notationen, Materialisierungen' at Kunsthaus Dresden (p)
bullet Plavi ciklus: Pogorelić i Kitajenko u Lisinskom 23. ožujka 2012. (p)
bullet Zagrebačka filharmonija sezona 2012/2013: Press konferencija (p)
bullet Animafest 2012: Press konferencija (p)
bullet 36.Smotra kazališnih amatera Zagreba - SKAZ - 23.03/04.04.2012. (p)
bullet Festival hrvatskog animiranog filma po treći put u Zagrebu (p)
bullet Četiri hrvatska filma u natjecateljskom programu Annecyja (p)
bullet Poziv na radionicu 'Osnove tehnika rada s filmom'! (p)
bullet Cineplexx East - Vodeći kino prikazivač u ovom dijelu Europe dolazi u Zagreb (p)
bullet Dani hrvatskog filma 2012: Kritični dani na 21. Danima hrvatskog filma (p)
bullet The Unschool Art School MFA/PhD (p)
bullet T.A.L.K. A.B.O.U.T. P.O.R.N. (p)
bullet Izložba '...Crteži iii' u Galeriji Anex (p)
bullet FILM: ŽENSKA PRAVA HOĆU, drama by Ada Jukić
bullet In memoriam IVICA PERCL 16.3.2007.-16.3.2012. (p)
bullet Jonathan Franzen u Zagrebu (p)
bullet Poziv umjetnicima za IETM Zagreb (p)
bullet Na 100.00 volta - Zagrebačka filharmonija, maestro Schiffman i pijanist Boyde (p)
bullet Worldwide deadline reminder: jobs, scholarships, competitions, residencies, exhibitions (p)
bullet Potpora fonda Eurimages filmskim projektima 'Svećenikova djeca' Vinka Brešana i 'Cure' Andreje Štake
bullet Kultura promjene SC poziva na radionicu Glas kao tijelo, tekst kao glazba! (p)
bullet Svečano otvoren Zgraf 11 (p)
bullet otvaranje josip kaniza (p)
bullet Sale of contemporary Arab, Turkish and Iranian photography at CMOOA's (p)
bullet Exhibition of Hervé Fischer at the Gallery Parisienne (p)
bullet Stephan Balkenhol at DEWEER gallery (p)
bullet Graduate Course in Art Practise in Cyprus (p)
bullet Nakon tri godine Rebel Star ponovno u Teatru &TD (p)
bullet Sunnysiders - Licence to Blues - Koncertna promocija (p)
bullet Picksiebner koncert u Hard Placeu (p)
bullet NICO DOCKX at PREMIERE OPENING of ESTHER DONATZ GALLERY. 17 MARCH 2012 (p)
bullet Prezentacija Vodiča HMNU (p)
bullet Geenger Records traži suradnike! (p)
bullet ALASKA vas poziva na rokkanje_najava (p)
bullet RockLive Festival - promjena termina i prijave bendova (p)
bullet 'TRAŽI SE PRIJATELJ' - glazbom protiv nasilja (p)
bullet 'Uskršnja jaja' na Filmskom festivalu Tribeca (p)

Ime:

Lozinka:


Zapamti me



Koji igrani filmski žanr odgovara recesijskoj stvarnosti:

Komedija

Drama

Horor

Krimi film



Glasova: 1640
Stare ankete

All rights reserved. F.I.L.M © 2011. Since 22.01.2003.
Naše tekstove je moguće pratiti preko RSS i TXT servisa.
news.xml - news.txt